Detalji

Objavljeno: 27. rujna 2010.

Gogolj Nikolaj Vasiljović, rođen je 20. ožujka. 1809. u Soričincima - Poltavska gubernija (Ukrajina), u obitelji sitnoga ukrajinskog vlastelina, dakle, po etničkoj pripadnosti on je Ukrajinac staroga roda. Umro je 21. veljače 1852. u Moskvi. Godina 1829. seli se u Petrograd gdje radi kao odgojitelj po velikaškim kućama. Potom postaje niži činovnik, a jedno vrijeme i predavač povijesti na Univerzitetu u Petrogradu. Prvu svoju priču "Bisavrjuk ili ivanjska noć" objavljuje 1830. g. Rodnom selu Soročincima posvetio je pripovijetku Soročinski sajam. Njegovo djelo, nastalo u krilu romantizma, ubrzo je postalo stožer ruskog i ukrajinskoga književnog realizma. O Gogolju se pisalo različito. Do osamostaljenja Ukrajine nije se smjela isticati njegova pripadnost ukrajinskome narodu. Nakon 1990. ukrajinski književni povjesničari pokušavaju izboriti pravo na ubaštinjavanje Gogolja u korpus nacionalne kulturne baštine, kao pisca dviju domovina. Što se tiče Godoljeve vjere, uglavnom se pisalo na štetu kršćanskog dijela njegovog opusa. Naglašavalo se kako je on "jedan od utemeljitelja fantastičnog realizma, koji je rođeni brat fantastične romantike i preteča simbolizma, u njegovoj mističnoj varijanti".(Đ. Vidmarović)

Detalji

Objavljeno: 26. rujna 2010.

Zanimljiva je stvar taj Internet. Na njemu se može pronaći "sve", podatci o svemu i svačemu, primjerice životopisi milijuna ljudi. Zapravo je danas teško sakriti se od Interneta, napraviti bilo što, a da to ne ostavi traga na toj "mreži svih mreža". Stoga se čini prirodnim krenuti od Interneta kad se želi o nekome nešto saznati, naučiti ili napisati. Tako je i autor ovih redaka krenuo od Interneta želeći detaljnije upoznati neke javnosti vrlo dobro poznate hrvatske intelektualce, odnosno, kako to učestalo nameću naši nezavisni mediji, "moralne vertikale" našeg doba i podneblja. Želio sam tako sebe, a i širu javnost, odnosno barem čitatelje ovog Portala, temeljitije upoznati s osobom koju mediji pitaju o svemu, poglavito u svezi povijesti, države, morala, ljudskih prava, osobu koja nam se preko medija nameće kao jedan od vrhovnih promatrača i arbitara našeg doba, Zoranom Pusićem. No, već na prvom koraku iznenađenje (naravno da nije, radi se samo o stilskoj figuri). Na Internetu se ne može naći životopis Zorana Pusića (tražio sam i pod 'biografija'!).(djl)

Detalji

Objavljeno: 23. rujna 2010.

Možda će se nekom od čitatelja ovog Portala učiniti čudnim, ili čak neumjesnim pisati o nogometu. Iako najnoviji nogometni slučaj u Hrvatskoj iz dana iz dana u dan zauzima važno mjesto u hrvatskim javnim medijima, sama ta činjenica ne bi bila dovoljna da se o na ovom Portalu o tome piše. U ovom se slučaju radi o još jednoj uporabi javnih medija u privatne svrhe. Radi se o nogometašu Dinama Sammiru i kampanji da on zaigra za hrvatsku nogometnu reprezentaciju. Privatni interes koji je pokrenuo cijeli slučaj je, naravno, novac, pokretač je naravno izvršni dopredsjednik Dinama Zdravko Mamić, izvršitelji su naravno nezavisni novinari (prednjače oni iz Jutarnjeg lista). Usputno vrijeđanje pojedinih ljudi i hrvatskog naroda pritom nije ni važno, sad se i jedan tek odnedavno hrvatski državljanin odlučio prozivati hrvatski narod.(djl)

Detalji

Objavljeno: 22. rujna 2010.

Ne tako davno pisac ovih redaka izjasnio se protiv gašenja Vjesnika iz jednostavnog razloga zato što su to još rijetke novine u hrvatskom vlasništvu. Nekoliko dana prije najavljenog kraja hrvatska Vlada ipak se krajem lipnja odlučila i pored velikih gubitaka produžiti život Vjesniku, čime su novinari i urednici dobili još nešto vremena. Jedna od glavnih primjedbi zaposlenika bila je to što su prisiljeni pisati apologije hrvatskoj vlasti zbog čega ih nitko ne želi više čitati. Treba se omogućiti odmak od vlasti, čulo se, i dozvoliti kritično i objektivno novinarstvo. U međuvremenu se promijenio glavni urednik, i na mjesto Darka Đuretka došao je Bruno Lopandić. Od tog imenovanja mnogi već u startu nisu očekivali puno i, kako stvari stoje, čini se da su bili u pravu.(mm)

Detalji

Objavljeno: 22. rujna 2010.

U nakladi riječkog ogranka Društva hrvatskih književnika objavljeno je dvojezično talijansko-hrvatsko izdanje zbirke pjesama poznatog riječkog pjesnika Giacomo Scottia, pod naslovom „Nasukani brod/La nave sulle secche". Giacomo Scotti je pripadnik neautohtonog dijela talijanske nacionalne manjine u Republici Hrvatskoj. Rođen je 1928. u gradiću Saviano pored Napulja. Godine 1947. kao mladi ljevičar vidio je u Jugoslaviji ostvarenje svojih političkih ideala i nastanio se u Rijeci. Bavio se novinarstvom, prevodilaštvom, publicistikom, a najviše poezijom i prozom za djecu i odrasle. Kao književnik i književni prevoditelj stekao je ugled u hrvatskim književnim krugovima. Scotti je plodan autor koji je do sada objavio preko 150 knjiga, pjesama, pripovjedaka, romana, književne i povijesne esejistike, monografijq i antologija na hrvatskom i talijanskom jeziku. Svojim je djelom uspješno povezao suvremenu talijansku i hrvatsku književnost. Za to je nagrađen visokim nagradama Primorsko-goranske županije i grada Rijeke. (Đ. Vidmarović)

Detalji

Objavljeno: 21. rujna 2010.

Kako nas je izvolio obavijestiti Deutsche Welle, tijekom 10. Međunarodnog festivala književnosti u Berlinu – na kojemu je ove godine, kao slučajno, u centru pozornosti istočna Europa - ljubitelji književnosti mogli su nazočiti predavanju o «kulturnoj budućnosti Balkana». Koje se točno zemlje smatraju dijelom Balkana nije izrijekom naznačeno, no to se dade vrlo lako zaključiti. Naime, književnici koji su sudjelovali u raspravi su Borka Pavičević iz Srbije, Dubravka Ugrešić iz Hrvatske i Beqe Cufaj iz Kosova. Riječ, je, dakle, o zemljama bivše Jugoslavije, tj. – da se poslužimo novokomponiranim lingvističkim besmislicama - o zemljama Zapadnog Balkana ili Jugosfere. Već sama činjenica što Hrvatsku predstavlja Dubravka Ugrešić, upućenima u njezinu biografiju reći će mnogo toga. Dubravka je, naime, početkom devedesetih godina napustila Hrvatsku, što je kasnije pravdala tobožnjim medijskim napadima na nju, iako je svima vrlo dobro poznato da su stvarni razlozi bili posve druge naravi. (D.Dijanović)

Detalji

Objavljeno: 20. rujna 2010.

Koliko sam shvatio iz reakcija slavonske stranke, po tumačenju zagrebačkog Županijskog suda suvremena Republika Hrvatska postoji tek od 15. siječnja 1992. Vrhovni sud u istom predmetu pomiče datum nastanka moderne hrvatske države na 8. listopada 1991. Čemu služe ti datumi u svezi sa suđenjem jednom hrvatskom generalu? Hoće li hrvatsko sudstvo neizravno ili izravno reći da prije tih datuma hrvatski narod nije ni jednim političkim činom ili pravnim aktom obznanio samoodređenje? Hoće li reći da prije tih datuma Hrvati nisu mogli legalno i legitimno braniti svoju zemlju od oružanih četničkih parapostrojba? Hoće li reći da su hrvatska policija i Zbor narodne garde bili parapostrojbe, da su hrvatski dragovoljci bili izvan zakona? Hoće li reći, karikiram do kraja, da je do tih datuma jedina legalna vojna sila bila JNA i da je njoj trebalo prepustiti uredovanje. Hoće li reći da su hrvatski branitelji do toga datuma bili podložni isključivo jugoslavenskim zakonima i da su dakle Hrvati do tih datuma pobunjenici protiv međunarodno priznate države SFRJ.(H.Hitrec)

Detalji

Objavljeno: 20. rujna 2010.

Gospodin Zdravko Živković živi u Donjem Miholjcu. Pripada skupini pjesnika-amatera kojih u ovom prekrasnom slavonskom gradu ima toliko da su oformili dvije pjesničke udruge. Za razliku od mnogih amatera, Živković se trudi napredovati u književnom zanatu i postići što višu estetsku relevanciju svojih stihova. To se očituje u zbirci «Zaljubljeni vjetar» (Donji Miholjac, 2009.) koju predstavljamo. Zbirka je podijeljena u četiri ciklusa: «Ljubav»; «Misao»; «Domovina» i «Vjera». Iz navedenih naslova, kao i iz naslova cijele zbirke, naslućuje se njezina predmetno-tematska usmjerenost. Središnji naslov upućuje na autorovo oslanjanje na misao Miguela de Unamuna: «Pustite me da sanjam, ako je taj san moj život – ne budite me!» (Đ. Vidmarović)