Detalji

Objavljeno: 01. travnja 2011.

Osim svetoga Tripuna i blažene Ozane Kotorke, o kojima će biti riječ u idućem nastavku, u Kotorskoj se biskupiji slavi nekoliko blaženika-franjevaca o čijim se životima i posljednjim počivalištima malo znade. Navodimo ih prema kronotaksi Biskupije.(Đ.Vidmarović)

Detalji

Objavljeno: 29. ožujka 2011.

Nisam pratio cijelu polemiku, tek u citatima, a pozornije sam pročitao napis Zvonka Pandžića u "Vijencu", pod naslovom "Velimir Visković – posljednji komesar hrvatske književnosti". Pandžićeve su primjedbe na "Hrvatsku književnu enciklopediju" u najvećem dijelu točne. Premda se nesumnjivo radi o dobrodošlom i ponegdje solidno obavljenom poslu u obavještajnom (informativnom) smislu, HKE je proviđena ideologramom osamdesetih godina prošloga stoljeća. Nije to ništa neobično, jer ni Visković ni njegov ravnatelj Vlaho Bogišić nisu kadri otrgnuti se od matrice kojoj zauvijek pripadaju, a ona je jugoslavenska i u svojoj biti duboko nesretna. Na pitanje tko je tu dvojicu vrlih muževa proizveo u leksikografe, odgovor je poznat – Sanader, Biškupić i uža politička rodbina, u vrijeme pune vlasti stranke koja je nekada bila pokret i zvala se HDZ.(H.Hitrec)

Detalji

Objavljeno: 28. ožujka 2011.

Zasađen u prosincu 2010., znači prije otprilike tri mjeseca, politički pokret Hrast naglo je rastao i sada se već može reći da je riječ o fenomenu koji ubrzano popunjava prazan prostor na političkoj sceni. Taj je uspjeh postignut jer su programska načela Hrasta cijelo vrijeme živjela u hrvatskome narodu. Nadalje, utemeljitelji i podupiratelji Hrasta radili su uglavnom daleko od očiju medija na cijelom prostoru hrvatske države, stjecali simpatije i širili mladu krošnju Hrasta uključivanjem stotina formalnih i neformalnih skupina građana. Veći skupovi u nekim hrvatskim gradovima bili su tek vidljivi, javni znak djelovanja Hrasta, koji je usporedo kapilarno zahvaćao i najmanja naselja, a i dalje na tome radi, nalazeći svugdje ljude koji zatim sami na svome području, u svojoj obitelji i među poznanicima šire glas o Hrastu i promiču njegovu poruku. Utemeljena su vijeća Hrasta u izbornim jedinicama, a započelo je i utemeljivanje u gradovima i općinama.(H.Hitrec)

Detalji

Objavljeno: 27. ožujka 2011.

Da se tzv. zapadni svijet nalazi pred općim moralnim, kulturološkim i demografskim slomom, činjenica je koja ne bi trebala biti nepoznata onome tko je barem donekle upućen u suvremena politička, kulturna, demografska i ekonomska kretanja na zapadnoj hemisferi. Međutim, broj onih kojima su poznati autentični uzroci krize vjerojatno se ne mjeri u postotcima, nego u promilima. Svaki korak koji smjera u pravcu popravljanja takve otužne slike stoga je i više nego dobrodošao. A nema sumnje da je krupan korak u pravcu osvjetljavanja uzroka današnje posvemašnje krize Zapada učinio američki publicist i konzervativni političar Patrick Buchanan, sa svojom kapitalnom knjigom «Smrt zapada», koja je u Hrvatskoj objavljena 2003 g.(D.Dijanović)

Detalji

Objavljeno: 27. ožujka 2011.

...Osoba koja je završila studij i stekla fakultetsko obrazovanje, u ovome slučaju postala profesor ukrajinskoga jezika i književnosti, morala bi pokazati ipak daleko veće poznavanje hrvatskoga jezika. To bi morao svakako i profesor kod kojega je pisala diplomski rad, a to je, očito, docent Jevhen Paščenko. Docent je rođen 1950. godine. Živio je u Zaporižju. Diplomirao je slavistiku u Kijevu, a potom u Beogradu. Pamtimo ga kao visokog diplomatu u Veleposlanstvu Ukrajine u Hrvatskoj», a potom kao suradnika pri UNCRO-u. Nakon toga je zatražio hrvatsko državljanstvo. Dobio ga je, kao i mjesto predavača na Katedri za ukrajinski jezik i književnost Filozofskog fakulteta u Zagrebu, što je rijetkost među diplomatskim osobljem. U Hrvatskoj je završio studij i njegov sin, a Hrvatska je i sina prihvatila i zaposlila. Zar već ta činjenica nije dovoljna da bi se osjećala zahvalnost i pažnja prema ovoj zemlji, njezinome jeziku, književnosti i kulturi? Da ne govorimo o pristojnosti!...(Đ.Vidmarović)

Detalji

Objavljeno: 22. ožujka 2011.

Katoličanstvo je odredilo civilizacijsku i kulturološku pripadnost Hrvata u Boki kotorskoj zapadnoj hemisferi. Rijetki su hrvatski krajevi u kojima je podignuto toliko rimokatoličkih crkava, župnih kuća, samostana, kapela, piljeva, križeva, izrađeno votivnih darova, naslikano toliko svetih slika, napisano toliko književnih djela s kršćanskom tematikom, kao što je to slučaj s Bokom kotorskom. U nekim mjestima nalazimo više crkava i samostana. I svi su građeni kao vrijedne arhitekturne i umjetničke cjeline. Sakralno naslijeđe Boke kotorske ima neprocjenjivu vrijednost. Kršćanstvo je u temeljima etničke samobitnosti ovdašnjih Hrvata. Zbog toga je prisvajanje ovoga naslijeđa agresivan oblik uništavanja hrvatstva na ovim prostorima.(Đ.Vidmarović)

Detalji

Objavljeno: 21. ožujka 2011.

Na izborima 1990. ključno je bilo pitanje kakvu Hrvatsku hoćemo. Onu u Jugoslaviji ili slobodnu i samostalnu. Pred istim smo pitanjem i 2011. Hrvatska u eurofiliji i jugosferi ili slobodna i samostalna. Ne znamo još kako će biti 2011., ali znamo kako je bilo 1990. Nekoliko sati prije predizborne šutnje RTZ je te 1990. emitirala uživo emisiju Neposredno uoči izbora. Voditelj Luka Mitrović. Gosti: Željko Mažar, predsjednik Saveza socijalista Hrvatske (SSH), Ivica Račan, predsjednik Saveza komunista Hrvatske – stranke demokratskih promjena (SKH-SDP), Miko Tripalo, predstavnik Koalicije narodnog sporazuma (KNS), Dr. Franjo Tuđman, predsjednik Hrvatske demokratske zajednice (HDZ). Voditelj se tijekom emisije Mažaru i Račanu obraćao s „drug“, a Tripalu i Tuđmanu s „gospodine“. Poslije uvodnih obraćanja, uslijedilo je prvo pitanje voditelja: Hrvatska u Jugoslaviji? Da li uopće, i kakva Jugoslavija?(N.Piskač)

Detalji

Objavljeno: 20. ožujka 2011.

Cilj koji se postavi nije neki mali, lokalni, regionalni. Mogli su Ivica i Janica s daleko manje rada biti godinama "vodeći u regiji". No, Kostelići su dobro znali da tako postavljen cilj, takvo razmišljanje, ne vodi ničemu, da vas u samom početku stavlja u "drugu ligu", da ne kažemo u podanički položaj, da ste izgubili i prije starta. Cilj je biti najbolji na svijetu, pobjeđivati Austrijance i Švicarce, a ne Bugare ili Srbe, za to se treba boriti, dati sve od sebe. Ako se i ne bude najbolji, što se naravno nije dogodilo kod Kostelića, ostaje Put kojim se išlo k Cilju, i ostaje osjećaj ponosa i zadovoljstva. I na takvom se putu mnogo toga može naučiti, ono drugo je život u žabokrečini.(djl)