Informiranjem po glavi stanovnika

U proteklom uglavnom uludo potrošenom desetljeću uloga medija odigrala je jednu od ključnih dionica eutanazije javnoga mišljenja. Instalacija podobnih medija na nacionalnom planu događala se na različite načine, pa i pogodovanjem privatizacijske kupnje nacionalnih brandova. Sretnici su zauzvrat klijentelistički veličali Sanadera i njegove „uspjehe“, a prije njega Račana. Prije svih drugih „uspjeha“, najvažniji su im bili odricanje od istine, pokornost vanjskim čimbenicima i porast vanjskoga duga države. Pokornost se provodi kroz medije i banke. Objektivno informiranje i zdravi novac zamijenili su propaganda i siromaštvo što je pogubno za održivi razvitak demokratskoga društva. Kad već tako ide u središnjoj državi, istim putom krenule su i mjesne elitice stasale uglavnom na negativnoj stranačkoj selekciji. Koriste proračune kako bi osigurale medijsku nirvanu i svoju inačicu istine.

U jednome gradu Krapinsko zagorske županije izlazi „gradski“ list. Što se tiče uređenja - katastrofa za jedan grad, koji hoće biti gradom. Bolje je u 19. stoljeću Ljudevit Gaj uređivao Horvatske novine. Ali, nije to sve. Mjesečni bilen A4 formata, 16 stranica, za honorar „glavnog urednika“ iz proračuna siše 8.000 kuna (neto!) po broju. Spomenuti grad u posljednje vrijeme poznat je po tome što je bankrotirao. No, o tome u biltenu ni slova. Čitatelj može zaključiti da živi u najboljem gradu na svijetu. Zato list i izlazi i zato je honorar takav kakav jest. Riječ je, dakako, o paradigmatičnom primjeru, zato i ne spominjem ime grada, lista i „urednika“.

Zašto paradigmatičnom? Evo zašto, idemo u Zagrebačku županiju: Zaprešić je, ilustracije radi, ove godine „za informiranje“ izdvojio 713.000 kuna. Dobro ste pročitali – sedam stotina i trinaest tisuća kuna. U prošloj 2010. godini za informiranje planirano je 1.950.000 kuna, a od toga do 23. studenoga realizirano je, dakle, potrošeno - 1.561.010,00 kuna. Bit će da su Zaprešićani 2010. godine bili iznimno dobro informirani s obzirom na „realizirana“ sredstva. Jeste li, ruku na srce, informirani o relevantnim događajima u gradu kojemu, uz ostalo, plaćate i visoki prirez? Ako jeste, nikome ništa. Ako niste, dodatno se zapitajte kako to da cijene vrtića ove godine rastu po glavi i džepu roditelja i nije li izdašno financirano klijentelističko informiranje u suodnosu s novogodišnjim poskupljenjima. Ako ste pomislili da je i Panorami, koja izlazi u Zaprešiću, u 2011. pala koja mrvica od ove prilično velike torte, prevarili ste se. Izlazit ćemo i dalje „vlastitim snagama uz pomoć Božju“.

Župan Zagrebačke županije Stjepan Kožić dao nam je intervju. Nije sve tako crno kao što pišu velike novine i emitiraju dalekovidnice, ali niti je sve sjajno kao što piše klijentela prikopčana na lokalne proračune. Vidjelo se to i u prošlom broju Panorame u kojemu je Siniša Hajdaš Dončić, župan Krapinsko zagorske županije, objasnio što se sve pokušava učiniti ne bi li se izvukli iz malodušja i depresije, antipoduzetničke i korupcionaške klime. No, o tim projektima koje spominju naši župani, smješteni između čekića središnje države i nakovnja lokalnih politika, malo se zna, jer nisu adekvatno medijski popraćeni u najtiražnijim tiskovinama i najgledanijim dalekovidnicama. To će reći da u Hrvatskoj informiranje ne funkcionira po načelu cjelovite i objektivne istine ni na nacionalnoj, a niti na mjesnim nam razinama. Dobri se primjeri zaobilaze, loši se favoriziraju. A to pak znači da informiranjem po glavi stanovnika dobivamo dva puta. Stvarno imamo tvrdu glavu, ili kako se to danas kaže „visoku stopu tolerancije“.

Da se razmemo: Tamo gdje nema slobode tiska društvu nedostaje istine. Panorama nije klijentelistički list Zaprešića. Grad bana Jelačića ni zemljopisno nije otok iako - kako piše Večernji list - ima novi most koji vodi u nigdinu izgrađen da „drži kablove“. Između slobode i društvenopolitičke auto(cenzure) Panorama je za odgovornu slobodu. Ona nudi izlaz iz društvenopolitičkoga stila informiranja. Aktualni stil je malo modificiran iz doba totalitarnoga komunističkoga režima. Partija je imala svoje medije i svoje ljude u njima, koji su skrbili za ideološko pravovjerje. U tržnome gospodarstvu i sloboda tiska je na tržišnim osnovama. Tržišna osnova sredstava društvenoga priopćavanja ne može biti samo sisanje proračuna. Sisanje proračuna nije informiranje. Sisavcima proračuna nije primarna informacija. Panorama nije sisavac. Ali nudi lokalnim elitama svoj prostor po minimalnim cijenama. Kakav je odziv? O tome drugom zgodom.

Nenad Piskač
Panorama