Kako piše Večernji list, plenarna sjednica HHO-a koja će se održati do kraja mjeseca odlučit će hoće li se počasni predsjednik HHO-a Ivan Zvonimir Čičak vratiti u Odbor. Unutar same organizacije postoji navodno više struja od kojih su neke Čičku sklonije više, a neke manje, ovisno valjda o vlastitim ideološkim i političkim opredjeljenjima i osobnim interesima. Takvo raspoloženje unutar same organizacije ne treba čuditi ako se u obzir uzme činjenica da je HHO oduvijek po svojim djelovanjima i zalaganjima organizacija koja prvenstveno propagira određene političke opcije, dok su zaštita ljudskih prava i sloboda bili tek zgodan paravan. Uostalom, proteklih smo godina u Hrvatskoj sve više svjedoci bujanja raznoraznih nevladinih udruga i udruga "civilnog društva" koje su u zbilji sve prije nego nezavisne, a kroz prizmu vlastitih interesa filtriraju samo određene situacije, podobne za komentiranje i razvlačenje po njima ionako prijateljski naklonjenim medijima. (mmb)

 

 

 

 

Okučani se nalaze južno od Stare Gradiške i zapadno od Nove Gradiške. Bivša policijska stanica je služila Srbima kao logor koncem 1991. godine. Od 6 prosinca 1991 dovođeni su pojedinci koji su ovdje bili zatočeni. Logor su držali Srbi, samo što nije jasno da li su bile paravojne ili regularne formacije. Zatočenici su držani u malim ćelijama 1 x 1.8 m2, tako da nisu mogli sjesti svi u isto vrijeme jer ih je u jednoj takvoj ćeliji bilo 14 ljudi. Ćelije nisu imale prozore. Po dolasku u Okučane zatočenici su potpuno svučeni. Preko dana su tučeni različitim predmetima, a po noći su odvođeni u posebne sobe gdje je pet - šest srpskih vojnika tuklo jednog zatočenika. Prema izvješćima neki su podlegli batinama. (Hrvatsko društvo logoraša srpskih koncentracijskih logora)

 

 

Koliko je unutarnja politička situacija u Hrvatskoj danas zapravo nakaradno groteskna pokazuje i nedavno objavljeno otvoreno pismo Srpskoga demokratskoga foruma i njegova predsjednika, velikog zagovornika srpskih prava u Hrvatskoj, Veljka Džakule, inače jednog od vođa SDS-a i SAO Krajine 15-ak godina nakon završetka svih ratnih zbivanja. Dotični se Džakula za razliku od primjerice brojnih hrvatskih branitelja, nakon vojnoga sloma velikosrpske ideje u Hrvatskoj, zapravo poprilično dobro snašao. Njegova «udruga» od raznoraznih sponzora dobiva financijsku potporu od nekih 6 milijuna kuna godišnje, što je mora se priznati poprilično dobra lovica koju vam netko daje da budete borac za srpska prava u Hrvatskoj. A s obzirom na tendenciozan način na koji ovdašnji mediji te i takve napore potpomažu, čini se kako je biti Srbin u Hrvatskoj trenutno mnogo isplativije nego primjerice biti Hrvat. Jer hrvatske udruge čija su nastojanja i zalaganja u ponešto drugom smjeru od onih primjerice SDF-a, financijsku pomoć bilo kakvih, a kamoli iznosa izraženih u milijunima kuna mogu samo sanjati. A kada se probude, shvate kako se još uvijek nalaze u državi u kojoj su, zaslugom ponajviše da ironija bude veća vlastitih političkih elita hrvatstvo i vrijednosti izborene Domovinskim ratom stavljene potpuno na marginu zbivanja, pa čak i predmet poruga. Jer svatko tko se usudi izjasniti Hrvatom i podići glas na besraman način na koji se država vodi, ponovno zbog viših ciljeva biva proglašen i označen kao primitivni priglupi desničar kojeg je odavno pregazilo vrijeme, politički gubitnik ili još gore fašist.(mmb)

 

 

Gužva oko moguće pojave ozbiljnog nezavisnog predsjedničkog kandidata koji ne pripada trenutnoj hrvatskoj političko-medijskoj oligarhiji se i dalje ne stišava. U mnogim novinama se na ovu temu pojavljuju članci i komentari - čiji je motiv u pravilu isti - braniti, odnosno sačuvati status-quo. Tako imamo kolumniste koji su s jedne strane inače puni kritika na račun Sanaderove Vlade, ali kada se na horizontu pojavi bilo što što bi moglo promijeniti današnju žabokrečinu redovi se složno zbijaju. Pa smo tako danas mogli pročitati osvrt Davora Butkovića u Jutarnjem listu kojim se hvali Ivu Sanadera što je odbio ideju o podršci HDZ-a Miroslavu Tuđmanu na sljedećim predsjedničkim izborima. Davor Butković ne bi bio Davor Butković kada bi se zadržao samo na tome, već je posložio i protokol za EPH s kojom bi se u buduće trebalo obračunavati s pokušajima stvaranja nove političke alternative.(mm)

 

 

Politička karijera Miroslava Škore izgleda je završila i prije nego što je započela. Naime, samo osam mjeseci nakon što se pjevač odlučio kao nositelj liste HDZ-a kandidirati za osječkoga gradonačelnika Škoro daje ostavku na mjesta u Hrvatskom saboru i osječkom Gradskom vijeću. Nakon svega, Škoro si je vrlo vjerojatno postavio pitanje što mu je sve to skupa uopće i trebalo i je li u čitavoj situaciji ispao čak i podosta naivan misleći kako će moći pomrsiti račune «velikim dečkima» koji su na političkoj sceni puno duže od njega i premazani svim mogućim mastima koje postoje. Škoro kao politički romantičar među tima i takvima realno gledajući i nije imao mnogo izgleda za opstanak i svijetlu političku budućnost. Jer u Hrvatskoj se danas za opstanak među političkom elitom primjenjuju neki drugi recepti, trikovi i smicalice, za koje treba imati, nazovimo to tako obraz od kamena i dobar želudac. Samo i Škoro u jednoj stvari, odnosno pogledu na izloženu problematiku također griješi kazavši "Na žalost, mediji su stvorili takvu sliku u javnosti da su svi političari korumpirani, da su niškoristi i lopovi kojima je jedino stalo do fotelje, dobre plaće, dva mjeseca godišnjeg i povlaštene mirovine"  ... a, mi bi ga malčice ispravili - na žalost, političari su ti koji su svojom nacionalnom neosviještenošću, koristoljubivošću i raznim manipulacijama, svakodnevnim korupcijskim aferama i da ne nabrajamo, sami odaslali takvu sliku o sebi. (mmb)

 

 

U hrvatskim je medijima ovih dana vrlo aktualna priča o Miroslavu Tuđmanu kojega je u ime skupine "konzervativno opredijeljenih hrvatskih intelektualaca" kao kandidata za predsjednika države akademik Ivan Aralica predložio članu Predsjedništva HDZ-a Andriji Hebrangu. Predsjednik HDZ-a i premijer Ivo Sanader je u ponedjeljak takvu mogućnost prokomentirao u svom stilu, naime kako je Miroslav Tuđman politički gubitnik na kojeg njegova stranka - dakle - ne računa. Za početak bode u oči kako je cijeli slučaj neformalnih razgovora oko moguće predsjedničke kandidature Miroslava Tuđmana podigao u medijskom prostoru puno više prašine nego što bi se očekivalo kada bi on bio "politički gubitnik". Što se pak tiče političkih dobitnika na predsjedničkim izborima ne može se zaobići činjenica kako od smrti prvoga hrvatskog predsjednika HDZ-ovi kandidati nisu baš imali puno uspjeha. Točnije, premijerovo isticanje pobjedničkog niza HDZ-a na izborima u Hrvatskoj poklapa se s predsjednikovanjem Stjepana Mesića državom, tek praćeno Sanaderovim osobnim predsjednikovanjem Vladom RH, od nedavno u drugom mandatu. A, koliko je ovaj dvojac izbornih pobjednika doprinio boljitku Lijepe Naše vidi se svaki dan - svaki uspjeh Sanadera i Mesića u pravilu ispadne korak nazad za Republiku Hrvatsku. (mm)

 

 

30. kolovoza 2008. napunila se točno godina dana od strašne tragedije na Kornatima, gdje je, od posljedica kako istraga kaže eruptivnoga požara poginulo 12 hrvatskih vatrogasaca. Godina dana relativan je pojam, za neke protekne brzo, a nekima se i samo jedna minuta može činiti poput vječnosti, pogotovo ako se čeka istina i pravda za bol koju normalan čovjek ne može ni zamisliti. Sve dok mu se ne dogodi. A kad se dogodi, tada pokušava pronaći snage u onome što ostane kao i u potrazi za pravdom i odgovornošću onih koji su tragediju ovakvih razmjera možda ne baš prouzročili, ali njenim posljedicama svakako pridonijeli. Žalosna je istina da ni dan danas, godinu dana nakon strašne smrti tih momaka u vatrenoj pošasti još uvijek nisu poznate sve potrebne činjenice kako bi se složio potpuni mozaik retrospektive onoga što se tamo zaista dogodilo. No čak i da tome jest tako, ni tada se obitelji poginulih zasigurno ne bi puno bolje osjećale, iako oni sada tako možda i ne misle. Opravdano se postavlja pitanje što li onda misle i misle li uopće ljudi kojima je hrvatski narod dao svoje povjerenje da im vodi državu, kad se niti predsjednik Države, niti Vlade, niti Sabora ne udostoji pojaviti na obljetnicu tragične pogibije vatrogasaca.(mmb)

 

 

Tijekom subote nam je na Portal pristigao dopis u kojem je gospićko-senjski biskup Mile Bogović izložio razloge zbog kojih se Katolička Crkva, odnosno on kao u toj stvari konkretno zadužen, odlučila za građevinske promjene Crkve hrvatskih mučenika na Udbini, pri čemu se ostalo vjerno početnoj zamisli samog projekta izgradnje crkve. Kao glavni razlog navedeno je što je prvi projekt u svome razvoju postao jako skup i već po tome neprimjeren svojoj namjeni. Kako je spomenuti dopis poslan na mnoge adrese, može se pretpostaviti da je pristigao i na elektroničku poštu Slobodne Dalmacije koja je, po svemu sudeći, potaknuta time isti dan negdje u večernjim satima objavila na svom Portalu članak na tu temu. Pa što, pitat će neki - bilo je i za očekivati da se ovakva vijest prenese. Bilo je, slažemo se, samo malo koji argument iz dopisa biskupa Bogovića je preživio u tekstu iz Slobodne Dalmacije.(mm)