A kada se probude, shvate kako se još uvijek nalaze u državi u kojoj su, zaslugom ponajviše da ironija bude veća vlastitih političkih elita hrvatstvo i vrijednosti izborene Domovinskim ratom stavljene potpuno na marginu zbivanja, pa čak i predmet poruga. Jer svatko tko se usudi izjasniti Hrvatom i podići glas na besraman način na koji se država vodi, ponovno zbog viših ciljeva biva proglašen i označen kao primitivni priglupi desničar kojeg je odavno pregazilo vrijeme, politički gubitnik ili još gore fašist. Jer upravo to su danas oni koji još uvijek dišu i razmišljaju na domoljuban način – svi odreda za svaku osudu. S druge strane, borci za nikad veća srpska prava u Hrvatskoj su proeuropski i zapadno orijentirani borci za demokraciju i tobože ugrožena građanska prava. I nikad im nije dosta, apetiti rastu, a sline cure.

Pa se tako nazovi hrvatskoj političkoj eliti ni najmanje ne skanjuju kukati kako im je ovdje jako loše i teško, kako su ostali bez povijesnih prava, a nova manjinska prava vrlo teško ostvaruju, potpuno marginalizirani i isključeni iz mnogih sfera javnog i društvenog života, a nacionalni identitet više im je stigmatiziran, nego priznat. Da ironija bude veća, slobodnima se nalaze za navodni «govor mržnje» prozivati i neke medijske kuće iako svi imalo osviješteni ljudi u ovoj državi danas znaju na koji način i s koliko slobode mediji u Lijepoj Našoj zapravo funkcioniraju. A kad se tome svemu pridoda i uvijek budna i sveprisutna paska svjetskih dušobrižnika koji kruh svoj svagdašnji zarađuju napucavajući «hrvatski fašizam» do bogohulnih razmjera, čovjek naprosto ne zna bi li od muke zaplakao ili se možda ipak nasmijao. Bilo kako bilo, slijedeći su koraci predvidljivi i za očekivati.

Nakon i ove srpske žalopojke svi će se ponovno podići kao guske pred kišu i svaki za sebe početi dokazivati kako srpskim predstavnicima tako i svijetu kako je spreman dati još neka prava i beneficije - samo neka se kaže koje. Prvo se dao prst, sada ruka, a slijedi i dalje. Tako da priča s primjerice stanarskim pravima koja su kako se čini i glavni povod ove aktualne halabuke, zasigurno ne će stati samo na tome. Zapravo, pitanja o tome kako žive nacionalne manjine u Hrvatskoj, nakon svega proživljenog devedesetih godina i sada, objektivno trebala postavljati ponajprije Hrvatima. Kao apsolutna većina u svojoj državi, oni su ti koji su na ta i takva pitanja na žalost najpozvaniji odgovoriti. I koji u Hrvatskoj istovremeno potpuno nedopustivo danas imaju najmanje pravo glasa. Groteska na hrvatski način. 

M.M.B.

{mxc}