Ministar vanjskih poslova Švedske, zemlje predsjedateljice Europske Unije, Carl Bildt jučer je govorio i o problemu slovenske blokade hrvatskih pristupnih pregovora. Osim već ustaljenog zapadnoeuropskog gledanja s visoka na, kako Bildt kaže, Balkan, iz njegovih riječi se može pročitati mnogo toga «lijepog» o Europskoj Uniji. Carl Bildt je tako istaknuo dvije stvari. Rekao je da Hrvatska i Slovenija moraju svoje bilateralno granično pitanje riješiti na europski način, dogovorom. Nakon toga je javno rekao ono što je, kako je sam naglasio, nasamo rekao hrvatskim odnosno slovenskim političarima, a to je upozorenje da paze na retoriku, jer «na Balkanu ljudi vjeruju u ono što se govori».(djl)

 

 

Dr. Ivo Goldstein svakako je jedan od «najplodnijih» autora knjiga koje obrađuju tematiku hrvatske povijesti 20. stoljeća. Tragom primjerice prije nekoliko godina objavljene «Hrvatske povijesti» (2003), odnosno «Hrvatske od 1918-2008.» (2008), knjiga u više navrata činjenično osporavanih od strane brojnih hrvatskih povjesničara i općenito intelektualaca, kao i niza objavljenih "stručnih" članaka, čitatelj vrlo lagano dolazi do zaključka da se iza autorove inspiracije i «nadahnutosti» ne krije samo znanstvena strast povjesničara i profesora. Riječ je o vidljivoj ideološko-političkoj motivaciji, koja je među pripadnicima danas brojne anacionalne političke elite u Hrvatskoj, više no ikad naišla na zahvalne mecene i plodno tlo. Pa tako dr. Goldstein svako toliko posije nove povijesne krivotvorine, tendenciozne i subjektivne poluistine, u nadi da će nešto od toga, ako ne i sve uhvatiti korijenje. U taj bi se plan idealno bila uklopila njegova najnovija ideja, a to je pisanje povijesnih udžbenika za srednjoškolce, da ga u tome nije omela otegotna okolnost, kako niti jedan od njih «nažalost» nije uspio dobiti zeleno svjetlo članova Stručnog povjerenstva.(mmb)

 

 

Način na koji je Večernji list na već gotovi i autorizirani intervju dodao upit SMS-om ministru zdravstva o primjerenosti Sanaderovog ljetovanja na jahti nije, naravno, bio primjeren. Na tri strane, mislili smo ozbiljnog razgovora, jedan naknadno isprovocirani SMS od dvije riječi dopunjen je za bombastičan naslov na naslovnici, a potpuno u drugi plan palo je ono što je u intervjuu rečeno, ali i pitano - što novinarki nije očigledno bilo osobito važno. Trebalo bi biti žalosno da je na takve jeftine trikove spala redakcija nekada najčitanijih hrvatskih novina, ali valjda se bolje i primjerenije ne može. Jednako tako, neprimjerenom je nakon ovog poteza Večernjeg lista bila i reakcija ministra zdravstva Darka Milinovića kada je ustvrdio da u SMS-u nije mislio što je napisano, odnosno da je primjereno "da se dr. Ivo Sanader, nakon 20 godina mukotrpnog rada odmara". Kao da je problem to što se dr. Ivo Sanader odmara. Problem je u neprimjerenosti toga što se dojučerašnji prvi čovjek izvršne vlasti Republike Hrvatske odmara na jahti nekog hrvatskog tajkunčića bliskog HDZ-u, ili kome već. Zar intelektualac, rado viđen gost u Oxfordu, znalac triju stranih jezika i čovjek koji je stao po zaslugama uz bok samom Franji Tuđmanu nije mogao naći nešto manje otrcano nakon što je početkom turističke sezone napustio kormilo vladinog broda? (mm)

 

 

Prije nekoliko dana mediji su donijeli vijest o smrti jednog od, široj javnosti možda i najpoznatijih ratnih zločinaca iz razdoblja nakon završetka Drugog svjetskog rata. Riječ je o Simi Dubajiću – partizanu i komunistu, čovjeku koji se javno hvalio kako je samo na Kočevskom Rogu osobno nadgledao ubijanje oko 13.000 Hrvata. A kako njegova, kako je on to volio kazati «mitološka ubojstva Hrvata i Ustaša» ne bi ostala nezabilježena, Dubajić se 2006. potrudio izdati autobiografiju 'Život, grijeh i kajanje: Od Kistanja do Kočevskog roga' u kojoj priznaje kako je sa svojim «suborcima» sudjelovao u ubijanju ukupno oko 30.000 ljudi. Ni izdavanje knjige Dubajiću očito nije bilo dovoljno pa je svoje zločine vrlo iscrpno priznao i opisao i u brojnim novinskim člancima kao i pred TV kamerama. No, usprkos zaista bogatoj arhivskoj građi i dokaznom materijalu, hrvatsko Državno odvjetništvo čak 3 godine nije nalazilo shodnim protiv «Titovog ljubimca» (citat iz Dubajićeve knjige) podignuti optužnicu. Tjeralica je raspisana tek proljetos, kada je već 86. godišnji Dubajić u Beogradu ležao teško bolestan, praktički na umoru. (mmb)

 

 

Na hrvatskoj političkoj sceni pojmovi takozvane «ljevice» i «desnice» u pravom smislu te riječi odista ne postoje. Jer, dvije trenutno najjače stranke u RH, od kojih se vladajući HDZ često voli pohvaliti kako su oni desniji(?), i opozicijski «ljeviji» SDP, ne zadovoljavaju osnovne kriterije te i takve podjele. Uostalom, nekakve značajne razlike između te dvije stranke često ni nema, što je za kvalitetu demokratske političke raznovrsnosti u državi više no poražavajuća činjenica. Ono što hrvatska, nazovimo je tako «ljevica» uporno ne shvaća (ili ne želi shvatiti) jest da biti «lijevo» ne znači automatski i jedino biti anacionalan, što oni danas itekako jesu i da je Hrvatskoj više no potrebna nacionalno osviještena politička ljevica i desnica. Ovo što umjesto toga imamo danas skupina je ljudi koji kao da ne znaju da već skoro dva desetljeća žive u samostalnoj Hrvatskoj i koji je izgleda takvom ili ne žele ili ne osjećaju ili, što je još i najvjerojatnije i jedno i drugo.(mmb)

 

 

Dr.Ivo Josipović službeni je predsjednički kandidat SDP-a. Pokazali su to unutarstranački izbori na kojima je Josipović uvjerljivo pobijedio svog protukandidata Ljubu Jurčića, osvojivši 64,78 posto glasova članova SDP-a. Predsjednik stranke Milanović čestitao je dr.Josipoviću, naglasivši kako je ponosan na način na koji je stranka riješila pitanje izbora svog kandidata. Nakon toga svi su se zajedno sa smiješkom na licu poslikali za novine i TV, ostavljajući dojam ljudi koji «mogu, znaju i hoće» riješiti nagomilane hrvatske unutarnje i vanjske probleme. Uz jednu veliku zamjerku – zaboravili su napomenuti kako to planiraju učiniti.Jer SDP je proteklih tjedana učinio sve da se hrvatskoj javnosti prikaže u svjetlu moderne lijeve stranke koja će se za razliku od aktualne vlasti znati uhvatiti u koštac i sa «Slovenijom i recesijom». Mediji su uredno u svakim vijestima i poluvijestima i u svim gledanim informativnim emisijama izvještavali o Josipoviću i Jurčiću, velikim SDP-ovim uzdanicama u utrci za predsjednika, suparnicima, ali istodobno i velikim prijateljima. Plan promocije bio je odličan, jedini kamen smetnje na koji nisu računali bila je ostavka dr. Ive Sanadera, koja im je otela značajan dio medijskog prostora. (mmb)

 

 

Vjerojatno je svim čitateljima poznato kako je Hrvatsko kulturno vijeće zbog važnosti predstojećih predsjedničkih izbora odlučilo službeno poduprijeti kandidaturu prof. dr. Miroslava Tuđmana. Njegova kampanja je krenula, a on sam je vrlo aktivan. I dok si „velike“ televizije mogu dopustiti luksuz i ne pozivati ga u emisije, Tuđman je rado viđen gost na manjim televizijama, koje ipak razmišljaju više o onome što je komercijalno i što gledatelje najviše zanima. Tako je nedavno gostovao na lokalnoj zadarskoj televiziji VOX u zadnjoj ovosezonskoj emisiji „Jedan na jedan“, dok je krajem prošlog tjedna Tuđman bio gost na riječkoj televiziji RiTv u emisiji Branka Vukšića "Vježbanje demokracije". Zanimljivo je spomenuti kako su gledatelji s riječkog područja tom prilikom s tročetvrtinskom većinom izjasnili kako bi za novog predsjednika Republike Hrvatske radije izabrali Miroslava Tuđmana nego Andriju Hebranga. Ali, osim Miroslava Tuđmana, u nekim komentarima čitatelja na našem Portalu provlačilo se još jedno ime predsjedničkog kandidata, ono Josipa Jurčevića, zbog čega smo se uputili i prema internetskim stranicama njegove kampanje.(mm)

 

 

Gotovo cjelokupna povijest Hrvatske, povijest je borbe za slobodu, samostalnost i pravdu. Od Pacte Convente i različitih nadnacionalnih i anacionalnih tvorevina kojih je Hrvatska bila sastavni dio pa do danas. U čitavom tom razdoblju glavna misao vodilja hrvatskog naroda i njezinih vođa bila je – kako ostvariti samostalnu državu. Takvo razmišljanje temeljilo se na pretpostavci da je samostalna država nužan preduvjet za ostvarivanje slobode i svih ostalih prava, pa tako i onih individualnih. Samo u samostalnoj državi bit će moguć politički, kulturni, gospodarski i duhovni razvitak hrvatskog naroda. Međutim, država nije sama sebi svrhom, već mora omogućiti slobodu svih njezinih žitelja; njihovo blagostanje i sreću. Jer, kako se je izrazio Starčević, «državu utemeljiti, iliti držati na nesreći državljana, još nikome nije pošlo za rukom, ter ako se nekoje vrieme što takova pričinja, prvom zgodom nestaje obsjene i s njom države». Da je Starčević bio u pravu povijest zorno pokazuje: sve anacionalne (da ne kažemo i protunacionalne) tvorevine u kojima je Hrvatska bila, i to češće objektom negoli subjektom, raspale su se. Drugim riječima: bila koja državna koncepcija koja ne podrazumijeva slobodu svih njezinih članova, osuđena je na propast.(D.Dijanović)