Detalji

Objavljeno: 29. rujna 2010.

Gilles Néret: Maljevič 1878.-1935. i suprematizam, «Taschen», Köln-London-Madrid-Tokyo (bez godine izdanja.) U RH izdao Europapress holding d.o.o., u prijevodu Helene Sinković, Zagreb, bez navođenja godine izdanja. Distribuirao «Jutarnji list» na svim kioscima u zemlji. U seriji monografija koje su se prodavale u kioscima širom zemlje, zagrebački novinski magnat Nino Pavić, vlasnik «Europapressholdinga d.o.o., objavio je prošle godine monografiju «Maljevič», francuskog autora Gillesa Néreta. Pozdravili bi smo ovo izdanje, kada se ne bi radilo o manipulaciji sa slikarevom etničkom i kulturnom pripadnošću, čime se vrijeđa prijateljski ukrajinski narod. Za takvo ponašanje u Hrvatskoj ne postoji niti jedan razlog. Tim više, što je u Zagrebu organizirana 1989. velika izložba «Ukrajinska avangarda» kojom se prilikom svaki pismen čovjek mogao uvjeriti u to da Malevič pripada onamo. Uz to napisao sam esej «Čiji su Kazimir Malević i David Burljuk [1]» gdje su, ponovo, pismeni i dobronamjerni ljudi, mogli saznati činjenice o Maleviću. (Đ. Vidmarović)

Detalji

Objavljeno: 28. rujna 2010.

Ugledni hrvatski novinar Večernjega lista objavio je u svojoj kolumni «Politička šahovnica» 8. rujna 2010. članak pod naslovom «Crna Gora pravi susjed», s podnaslovom «Osim Mađarske, možda najmanje nejasnoga sa susjednim zemljama imamo s Crnom Gorom». Nakana članka je upozoriti na Crnu Goru kao dobroga susjeda i prijateljsku državu. No, u toj dobroj želji novinar je malo, kako kažu Crnogorci „prečero". A pretjerao je opisujući crnogorsko-hrvatske kulturne veze, zanemarujući pri tome Hrvate u Boki kotorskoj. (Đ.Vidmarović)

Detalji

Objavljeno: 27. rujna 2010.

Naš glasoviti kipar Kuzma Kovačić dao je zapažen intervju "Vijencu" u kojemu govori o Oltaru domovine, njegovoj zapuštenosti i mogućnosti da opet postane što je bio, dakle simbol obnovljene i u Hrvatskom domovinskom ratu obranjene hrvatske države. Govori i o ne tako davnoj obnovi i okrivanju spomenika u Srbu kao sramotnoj predstavi kojom je hrvatska vlast rehabilitirala četništvo. Također se osvrće na subverzivnu umjetnost koja, kako točno zapaža, najbolje opslužuje vlast i kapital. O obnovi podjela u hrvatskom društvu kao najvećem krimenu državne vlasti nakon 2000. kaže: " Takva neshvatljiva destrukcija može se objasniti samo krvavim tragom zločina , komunističkoga jugoslavenskog velezločina za vrijem, koncem i nakon Drugoga svjetskog rata. Teško je priznati zločin i još dijeliti vlast s potomcima žrtava toga zločina. Odatle i organizirani napadi na pobjedničkoga ratnog ministra obrane Gojka Šuška, koji je čistim srcem prihvatio i promicao svenarodnu pomirbu koju je proglasio Franjo Tuđman. Odatle stalni ustaše i partizani na HTV-u i u drugim medijima. Uz takvu buku lakše je obaviti sve one brojne čine protivne nacionalnom interesu, napravljene nalogom stranih moćnika i u krost tih moćnika, a sve u svrhu ostanka na vlasti.(H.Hitrec)

Detalji

Objavljeno: 27. rujna 2010.

Gogolj Nikolaj Vasiljović, rođen je 20. ožujka. 1809. u Soričincima - Poltavska gubernija (Ukrajina), u obitelji sitnoga ukrajinskog vlastelina, dakle, po etničkoj pripadnosti on je Ukrajinac staroga roda. Umro je 21. veljače 1852. u Moskvi. Godina 1829. seli se u Petrograd gdje radi kao odgojitelj po velikaškim kućama. Potom postaje niži činovnik, a jedno vrijeme i predavač povijesti na Univerzitetu u Petrogradu. Prvu svoju priču "Bisavrjuk ili ivanjska noć" objavljuje 1830. g. Rodnom selu Soročincima posvetio je pripovijetku Soročinski sajam. Njegovo djelo, nastalo u krilu romantizma, ubrzo je postalo stožer ruskog i ukrajinskoga književnog realizma. O Gogolju se pisalo različito. Do osamostaljenja Ukrajine nije se smjela isticati njegova pripadnost ukrajinskome narodu. Nakon 1990. ukrajinski književni povjesničari pokušavaju izboriti pravo na ubaštinjavanje Gogolja u korpus nacionalne kulturne baštine, kao pisca dviju domovina. Što se tiče Godoljeve vjere, uglavnom se pisalo na štetu kršćanskog dijela njegovog opusa. Naglašavalo se kako je on "jedan od utemeljitelja fantastičnog realizma, koji je rođeni brat fantastične romantike i preteča simbolizma, u njegovoj mističnoj varijanti".(Đ. Vidmarović)

Detalji

Objavljeno: 26. rujna 2010.

Zanimljiva je stvar taj Internet. Na njemu se može pronaći "sve", podatci o svemu i svačemu, primjerice životopisi milijuna ljudi. Zapravo je danas teško sakriti se od Interneta, napraviti bilo što, a da to ne ostavi traga na toj "mreži svih mreža". Stoga se čini prirodnim krenuti od Interneta kad se želi o nekome nešto saznati, naučiti ili napisati. Tako je i autor ovih redaka krenuo od Interneta želeći detaljnije upoznati neke javnosti vrlo dobro poznate hrvatske intelektualce, odnosno, kako to učestalo nameću naši nezavisni mediji, "moralne vertikale" našeg doba i podneblja. Želio sam tako sebe, a i širu javnost, odnosno barem čitatelje ovog Portala, temeljitije upoznati s osobom koju mediji pitaju o svemu, poglavito u svezi povijesti, države, morala, ljudskih prava, osobu koja nam se preko medija nameće kao jedan od vrhovnih promatrača i arbitara našeg doba, Zoranom Pusićem. No, već na prvom koraku iznenađenje (naravno da nije, radi se samo o stilskoj figuri). Na Internetu se ne može naći životopis Zorana Pusića (tražio sam i pod 'biografija'!).(djl)

Detalji

Objavljeno: 23. rujna 2010.

Možda će se nekom od čitatelja ovog Portala učiniti čudnim, ili čak neumjesnim pisati o nogometu. Iako najnoviji nogometni slučaj u Hrvatskoj iz dana iz dana u dan zauzima važno mjesto u hrvatskim javnim medijima, sama ta činjenica ne bi bila dovoljna da se o na ovom Portalu o tome piše. U ovom se slučaju radi o još jednoj uporabi javnih medija u privatne svrhe. Radi se o nogometašu Dinama Sammiru i kampanji da on zaigra za hrvatsku nogometnu reprezentaciju. Privatni interes koji je pokrenuo cijeli slučaj je, naravno, novac, pokretač je naravno izvršni dopredsjednik Dinama Zdravko Mamić, izvršitelji su naravno nezavisni novinari (prednjače oni iz Jutarnjeg lista). Usputno vrijeđanje pojedinih ljudi i hrvatskog naroda pritom nije ni važno, sad se i jedan tek odnedavno hrvatski državljanin odlučio prozivati hrvatski narod.(djl)

Detalji

Objavljeno: 22. rujna 2010.

Ne tako davno pisac ovih redaka izjasnio se protiv gašenja Vjesnika iz jednostavnog razloga zato što su to još rijetke novine u hrvatskom vlasništvu. Nekoliko dana prije najavljenog kraja hrvatska Vlada ipak se krajem lipnja odlučila i pored velikih gubitaka produžiti život Vjesniku, čime su novinari i urednici dobili još nešto vremena. Jedna od glavnih primjedbi zaposlenika bila je to što su prisiljeni pisati apologije hrvatskoj vlasti zbog čega ih nitko ne želi više čitati. Treba se omogućiti odmak od vlasti, čulo se, i dozvoliti kritično i objektivno novinarstvo. U međuvremenu se promijenio glavni urednik, i na mjesto Darka Đuretka došao je Bruno Lopandić. Od tog imenovanja mnogi već u startu nisu očekivali puno i, kako stvari stoje, čini se da su bili u pravu.(mm)

Detalji

Objavljeno: 22. rujna 2010.

U nakladi riječkog ogranka Društva hrvatskih književnika objavljeno je dvojezično talijansko-hrvatsko izdanje zbirke pjesama poznatog riječkog pjesnika Giacomo Scottia, pod naslovom „Nasukani brod/La nave sulle secche". Giacomo Scotti je pripadnik neautohtonog dijela talijanske nacionalne manjine u Republici Hrvatskoj. Rođen je 1928. u gradiću Saviano pored Napulja. Godine 1947. kao mladi ljevičar vidio je u Jugoslaviji ostvarenje svojih političkih ideala i nastanio se u Rijeci. Bavio se novinarstvom, prevodilaštvom, publicistikom, a najviše poezijom i prozom za djecu i odrasle. Kao književnik i književni prevoditelj stekao je ugled u hrvatskim književnim krugovima. Scotti je plodan autor koji je do sada objavio preko 150 knjiga, pjesama, pripovjedaka, romana, književne i povijesne esejistike, monografijq i antologija na hrvatskom i talijanskom jeziku. Svojim je djelom uspješno povezao suvremenu talijansku i hrvatsku književnost. Za to je nagrađen visokim nagradama Primorsko-goranske županije i grada Rijeke. (Đ. Vidmarović)