U skladu s najavom koju smo objavili, od petka do nedjelje održan je 4. Hrvatski žrtvoslovni kongres. Prva dva dana rad kongresa odvijao se u Zagrebu u Hotelu Sheraton, dok se u nedjelju kongres preselio u Škabrnju. Kako javlja Hina, u zaključnoj izjavi 4. Hrvatskog žrtvoslovnog kongresa su Tužiteljstvo haaškog Međunarodnog kaznenog suda i glavna tužiteljica Carla del Ponte optuženi za zločinački pothvat protiv hrvatskog naroda i hrvatske države. Osim Hinine vijesti donosimo i detaljan program kongresa.

 

 

Čini se da most za Pelješac, koji se u zadnje vrijeme svako malo u nacrtima podizao zbog zahtjeva iz Bosne i Hercegovine, nikada ne će biti dovoljno visok. Naime,  član državne Komisije za granice Bosne i Hercegovine, Mugdim Čukle, izjavio je kako "razgraničenje na moru između Hrvatske i BiH nije završeno i zbog toga se mora prekinuta svaka aktivnost. Ako Hrvatska to ne prihvati, onda BiH mora tražiti svoje rješenje preko suda, a ne arbitražom". Čukle je još dodao: "Tek kada se uradi posao oko teritorijalnih voda u skladu s konvencijama UN-a, onda će se u tom kontekstu moći gledati i priča o pelješkom mostu i o tome ispunjava li uvjete ili ne”.  Više pojedinosti se može pročitati u nastavku iz članka kojeg prenosimo iz Dnevnog lista.

 

 

Prenosimo s portala Hrvati AMAC stilski možda nedorađen, ali sadržajno cjelovit i nešto oštriji komentar rada hrvatske diplomacije. Ukratko, autor se osvrće na način na koji su njemački mediji (televizija) prenijeli vijest o presudi Milanu Martiću, pri čemu je rečeno da je on osuđen radi protjerivanja "stotina Hrvata" za vrijeme balkanskog rata: "Kada čovjek čuje tu skandaloznu brojku od protjerivanja stotina Hrvata umjesto ispravno stotina tisuća Hrvata, ne može doći sebi. ARD i ZDF su povodom uhićenja Ante Gotovine isto pričali gluposti te ga spominjali u istom kontekstu sa srpskim fašistima i masovnim ubojicama Karadžićem i Mladićem, te su navodili da je on optužen za naređivanje zločina ili tako nešto, što uopće ne stoji u optužnici. Protiv Hrvata može pričati svatko što hoće - japanski diplomati bi odavno izvršili harakiri, hrvatski dajte bar ostavku. Gdje je u ovome svemu hrvatska diplomacija i stranke, lobiji, pravnici, itd., da nema nikoga da tuži ARD ili ZDF pa da se bolje drugi put informiraju prije nego nadodaju i blate... Do kada će nam bivša komunistička genocidna aristokracija krojiti medijske, pravne, političke i nažalost diplomatske standarde, zbog kojih se ništa pametno ni pozitivno o Hrvatskoj ne zna ako to nisu raširili njeni iseljenici, naši prijatelji po svijetu i ostali idealisti, dok naši plaćeni neradnici provode životni odmor na trošak hrvatskih poreznih obveznika.".

 

 

Nakon gornjeg članka u kojeg se vidi posvemašnja neučinkovitost sustava kada je u pitanju organizirani kriminal, odnosno preprodaja droge, donosimo članak iz Vukovarskih novina koji opisuje sramotnu sporost u rasvjetljivanju ratnih zločina, odnosno nestanka 13 Hrvata iz mjesta Sotin: "U namjeri da sami okončaju mučnu potragu za onima kojih nema već 16 godina, a njihove krvnike konačno privedu licu pravde, sotinski Hrvati okupljeni u neformalnom Odboru za nestale već desetak mjeseci, na vlastitu se ruku, bave poslovima policijskih istražitelja, ali, sudeći po svemu, i lovaca na ratne zločince. - Preko "tajnih kanala" došli smo do adresa i telefonskih brojeva četvorice optuženika za ratni zločin iz '91. u Sotinu. Uslijedili su iscrpni pregovori i na kraju smo se sastali s njima u Srbiji. Iako nerado, ipak su pristali razgovarati - priča Igor, te dodaje kako je u potrazi za ocem, bez razmišljanja, bio spreman učiniti sve. Pa i zakoračiti na tlo države, koja krije moguće sotinske ubojice, bez ikakvih jamstava da će odande otići žive glave.". A mi se još jednom pitamo što čeka Državno odvjetništvo?

 

 

Prenosimo iz Slobodne Dalmacije ispovijest Mile Zdilar, majke ovisnika o teškim drogama, koja iz prve ruke otkriva spregu rasparčavača droge i policije: "Tražila sam razgovor s glavnim inspektorom za droge u Splitu. Primio me kao sestru, saslušao, obećao da će se stvari promijeniti. Kazala sam mu sve što znam, imena, baš sve, pa i kriminalna djela za koja znam da ih je počinio moj Stanislav, ali opet se ništa nije dogodilo. Dva sata kasnije, kad sam se vratila kući, stigla mi je sms-prijetnja glavnog dilera, da će me ubiti, da će mi dignuti kuću u zrak, i da on svuda ima svoje ljude." Na ove optužbe Nino Ćurić, načelnik Operativno komunikacijskog centra Policijske uprave splitsko-dalmatinske, je lakonski ustvrdio: "Zasigurno da naši inspektori rade savjesno svoje poslove, tu je sve čisto, i nema riječi o bilo kakvoj povezanosti s ljudima s kojima su direktno u sukobu...". A mi se pitamo što čeka Državno odvjetništvo, prisjećajući se izjave predsjednika Sabora Vladimira Šeksa dane prilikom imenovanja Mladena Bajića za glavnog državnog odvjetnika: "Državno odvjetništvo ima neobično važnu ulogu u ostvarenju vladavine prava i zaštiti sloboda i prava građana. Jednodušnu podršku koju ste dobili prate i velika očekivanja od vas osobno i od Državnog odvjetništva u cjelini. Nadam se da ćete ih ispuniti, posebice u progonu najtežih kaznenih djela, organiziranoga kriminala i korupcije, kako bi se ta rak-rana hrvatske države i društva, sa svim svojim pipcima, kracima i polipima što djelotvornije uklonila.".

 

 

Povodom susreta predsjednika hrvatske Vlade Ive Sanadera s američkim predsjednikom Georgeom W. Bushem portal Index.hr objavio je razgovor s Brankom Salajem, u kojem su raspravljeni argumenti hrvatskih političara za ulazak Hrvatske u NATO. I dok nije za očekivati da bi se današnji vodeći hrvatski političari osudili suprotstaviti pritiscima da i hrvatski vojnici sudjeluju u operacijama NATO-a, budući da se gotovo pri svim važnijim odlukama prvo osluškuju mišljenja zapadnih prijestolnica, ipak smo dojma kako bi ulazak Hrvatske u NATO mogla pratiti objašnjenja koja ne vrijeđaju zdrav razum. Primjerice, teško je išta dodati onome što je Salaj primijetio: "Imbecilna mi je tvrdnja kako do rata ne bi došlo da smo `91. bili u NATO-u i nikako mi nije jasno kako hrvatsko glasačko tijelo uopće prihvaća takve navode. Kao prvo, Hrvatske tada nije ni bilo, a u trenutku kad je nastajala Europa je imala priliku zaustaviti agresiju, ali to nije napravila. Reći da bi nešto bilo drukčije da smo onda bili u NATO-u jednostavno je neozbiljno". Netko će reći kako ovakva "imbecilna" objašnjenja više iskaz pokoravanja volji stranih čimbenika, nego što su pokušaj uvjeravanja hrvatske javnosti u svrsishodnost pristupanja NATO-u.

 

 

Iz Vjesnika prenosimo napis Silvane Oruč Ivoš u kojem se ona osvrće na netom izašlu knjigu don Ivana Grubišića, svećenika, sociologa i politologa. Knjiga nosi naslov "Čovjek nadasve 7", odnosno radi se o sedmoj knjizi iz Grubišićevog slijeda "Čovjek nadasve". Grubišić se u posljednjoj knjizi žali kako ga se špijunira, proganja, i sprječava u napredovanju... S druge strane, autorica podsjeća kako je nakon 2000. godine Grubišić, između ostalog, bio član Vijeća HRT-a, kao i Vijeća za telekomunikacije. Imajući ove činjenice u vidu zadnji uradak i nastup don Ivana Grubišića neodoljivo podsjećaju na javne nastupe nekih moćnika iz razdoblja komunizma koji, kada su suočeni s iznošenjem zlodjela koja su činili tijekom komunizma, počinju tvrditi da ih se proganjana. Žarko Puhovski koji je lažno svjedočio u montiranim procesima je dobar primjer za to. Zato se danas bilo kakvi pokušaji razgovora o nedjelima iz razdoblja komunizma u većini hrvatskih "nezavisnih" medija nazivaju "lovom na vještice". Kako tvrdi gđa. Oruč Ivoš, koja je i sama kao novinarka prisustvovala sjednicama bivšeg Vijeća za telekomunikacije, don Grubišić je nakon 2000. godine stigmatizirao i optuživao brojne ljude. Uostalom, i sada je očigledno u milosti pojedinih medija, što nije posebno teško povezati s njegovom stalnom kritikom Katoličke crkve. (djl)

 

 

Prenosimo više kolumni iz hrvatskog tiska u kojima se raspravlja izbor Zorana Milanovića za novog predsjednika SDP-a. I dok se Zoran Vukman, Milan Ivkošić i Silvana Oruč Ivoš zapravo slažu u ocjeni kako novi predsjednik SDP-a ne donosi ništa posebno novoga naspram politike Ivice Račan, kolumnistica Glasa Slavonije Helena Puljiz piše: "...nije slika sve i nije samo scenska pojava ono čime Milanović sada plijeni pozornost potencijalnih biračica i birača. Tom mlađahnom političaru, srećom, nedostaje i sanaderovske bahatosti i Račanove neodlučnosti.". No, Helena Puljiz u nastavku nažalost nije objasnila podrobnije koja to svojstva osim modernije pojave izdvajaju Zorana Milanovića od Ivice Račana, čime bi ukazala u čemu drugi ovdje preneseni kolumnisti griješe. Ipak, Helena Puljiz je sigurno dobro primijetila jednu stvar. Naime, da danas već i sama pojava u medijima može biti dovoljna za pobjedu u političkoj utakmici, pogotovo kada suprotna strana ništa konkretnog ne nudi. Štoviše, u medijskim igrama SDP je u prednosti: "HDZ nije izabrao pravi trenutak za održavanje konferencije za novinare kako bi se izjasnili o novom SDP-ovom predsjedniku jer netko tko tvrdi da mu je svejedno ne saziva izvanredne presice u devet navečer. A najvećom pogreškom čini nam se panični Sanaderov intervju “Večernjem listu” u kojemu je najavio kadrovske promjene u Vladi ako dobije još jedne izbore. Poslužio se starom HDZ-ovom forom kadrovskih križaljki zbog kojih su redovno osvajali medijski prostor, ali ovaj put time su samo pokazali slabost. Nepametno je, naime, unositi nered u ionako poljuljane vlastite redove u trenutku kada protivnik pokazuje izrazitu slogu i ostavlja dojam kako stvarno ima snagu boriti se za pobjedu do kraja.".