Prenosimo više kolumni iz hrvatskog tiska u kojima se raspravlja izbor Zorana Milanovića za novog predsjednika SDP-a. I dok se Zoran Vukman, Milan Ivkošić i Silvana Oruč Ivoš zapravo slažu u ocjeni kako novi predsjednik SDP-a ne donosi ništa posebno novoga naspram politike Ivice Račan, kolumnistica Glasa Slavonije Helena Puljiz piše: "...nije slika sve i nije samo scenska pojava ono čime Milanović sada plijeni pozornost potencijalnih biračica i birača. Tom mlađahnom političaru, srećom, nedostaje i sanaderovske bahatosti i Račanove neodlučnosti.". No, Helena Puljiz u nastavku nažalost nije objasnila podrobnije koja to svojstva osim modernije pojave izdvajaju Zorana Milanovića od Ivice Račana, čime bi ukazala u čemu drugi ovdje preneseni kolumnisti griješe. Ipak, Helena Puljiz je sigurno dobro primijetila jednu stvar. Naime, da danas već i sama pojava u medijima može biti dovoljna za pobjedu u političkoj utakmici, pogotovo kada suprotna strana ništa konkretnog ne nudi. Štoviše, u medijskim igrama SDP je u prednosti: "HDZ nije izabrao pravi trenutak za održavanje konferencije za novinare kako bi se izjasnili o novom SDP-ovom predsjedniku jer netko tko tvrdi da mu je svejedno ne saziva izvanredne presice u devet navečer. A najvećom pogreškom čini nam se panični Sanaderov intervju “Večernjem listu” u kojemu je najavio kadrovske promjene u Vladi ako dobije još jedne izbore. Poslužio se starom HDZ-ovom forom kadrovskih križaljki zbog kojih su redovno osvajali medijski prostor, ali ovaj put time su samo pokazali slabost. Nepametno je, naime, unositi nered u ionako poljuljane vlastite redove u trenutku kada protivnik pokazuje izrazitu slogu i ostavlja dojam kako stvarno ima snagu boriti se za pobjedu do kraja.".

 

Poslije Račana - Račan 

Poglavari redovničkih zajednica u Hrvatskoj prošle su subote na zajedničkoj sjednici u Zagrebu pozvali hrvatske vlasti „da se jasno očituju o totalitarnom komunističkom režimu". U duhu Bozanićeve bleiburške propovijedi i kardinalova zahtjeva da se komunistički zločini istraže, očito je da se Crkva s pravom osjetila pozvanom progovoriti o temi o kojoj drugi javno šute. Među žrtvama komunističkog terora upravo su i mnogi svećenici, redovnici i redovnice koji su krajem Drugog svjetskog rata i neposredno nakon rata stradah kao mučenici od komunističkih egzekutora, a mnoštvo ih je preživjelo višegodišnje torture i tamnice. Redovnički poglavari podsjetili su aktualnu vlast i na postojanje, kod nas uglavnom zaboravljene ili prešućivane Rezolucije Vijeća Europe kojom se osuđuje komunistički totalitarizam, te predložili da se ta Rezolucija uvrsti u školske udžbenike i da se počne primjenjivati u praktičnim oblicima prema europskim preporukama. A to znači da bi se trebao sastaviti odbor od neovisnih stručnjaka koji bi istraživali komunističke zločine, zatim organiziranje međunarodnih konferencija, revidiranje zakonodavstva i pokretanje kampanje za edukaciju i jačanje svijesti o komunističkim zločinima. Redovnici i redovnice također traže i da se ustanovi dan sjećanja na žrtve komunizma, da se revidiraju školske knjige, da se ustanove muzeji. Jasno, konkretno i razborito, ali bojim se, u ovoj zemlji, upućeno gluhima.

Dobro je da se čuju takvi glasovi savjesti, da se postavljaju takvi zahtjevi, no dokle god nemaju jaku medijsku i političku potporu, teško je očekivati stvaranje kritičke mase koja bi mogla bilo koju vlast u Hrvatskoj natjerati da barem dio navedenoga provede u djelo. Ako to ne želi aktualna vlast, još manje će htjeti neka druga vlast. Ako je ovaj narod bio spreman na samozaborav u odnosu na vlastite žrtve u Domovinskom ratu, onda se ne treba čuditi ni zaboravu na komunističku diktaturu. U tomu ima i nekog zlokobnog kauzaliteta: jedan zaborav vuče drugi. Ako je narod bio kratkog pamćenja u odnosu na komuniste, logično je da mu se dogodila amnezija i u odnosu na noviju povijest.

Istoga dana kad su redovnički poglavari upućivali javnosti svoj apel, mediji i cijela Hrvatska bili su okupirani izborom Račanova nasljednika na čelu SDP-a, stranke koja je baštinik Saveza komunista Hrvatske. Tzv. reformirani komunisti funkcioniraju kao dobro organizirana sljedba ili sekta koja je uvježbanim političkim instinktom znala koga treba izabrati. Iako je HDZ odmah preko Jandrokovića uputio glupu, bahatu i infantilnu primjedbu da je Milanović nesposoban, svakom političkom realistu i analitičaru je više nego jasno da su komunisti izabrali kandidata koji će biti politički najopasniji za suparnike na hrvatskoj političkoj sceni, i da je na mjesto Račana došao novi, pomlađeni Račan, ništa manje ambiciozan nego kao njegov voljeni guru, drug i vođa, ništa manje lukav i ništa manje strpljiv. Zoranu Milanoviću se ne može poreći, barem po dosadašnjim istupima, politička inteligencija i snalažljivost, no je li previsoko poletio sa svojim pobjedničkim ambicijama i najavama, pokazat će predstojeći parlamentarni izbori. Račan je za života, očito Milanoviću dobro trasirao put za preuzimanje stranke. Milanovićev stav i image umnogome podsjeća na Račanov, stječe se dojam kao da imitira Račana u hinjenoj i dobro uvježbanoj smirenosti i hladnokrvnosti, pa čak i u govornim intonacijama, nastupu i stajalištima. Moglo bi se reći: i nakon Račana - Račan. Ali ono što zabrinjava, u kontekstu onoga što sam govorio u uvodu, s Milanovićem i pomlađivanjem vodstva stranke dovršit će se račanovsko retuširanje SDP-ove povijesti i skrivanje, prepuštanje konačnom zaboravu odgovornosti za zločinačku baštinu SKH i udjela u SKJ kao zločinačkoj organizaciji. Komu će se moći isporučiti politički račun za moralnu odgovornost svega što je učinjeno u titoističkoj diktaturi? Račan je upregnuo sve snage da se izbriše i njegova osobna politička povijest do 1990. pa tako i povijest stranke koju je preobukao u novo ruho. Milanović je u tom smislu kontinuitet račanovske politike s jakim titoističkim sentimentima, i sasvim u skladu s posljedicama antilustracije provedene od 2000. godine.

Milanovićevo javno zaklinjanje u Račana i Tita pokazuje daje SDP promijenio vanjski izgled, dizajn, image, ali suštinu nije. Ne vjerujem daje Milanoviću Tito tako prirastao srcu, ali je očito da ga mora isticati zbog onog dijela titoistički f analiziranog članstva koje mu je dalo svoje povjerenje. Pokušavajući naći barem neku civilizacijsku ogradu od vlastite iracionalnosti i sentimentalnosti prema Titu, Milanović je upao u kontradikciju i ustvrdio da mu ipak zamjera gušenje ljudskih sloboda i diktatorski stil. A što ćemo više, imenjače? Zar je biti diktator tek jedna, eto, zanemariva mana? Ili je to bit jedne vladavine i politike? Pričekajmo, dakle, izbore. Ako Milanović pobijedi, dobio je sve. Ako izgubi, izgubio je sve.

 Zoran Vukman
Hrvatsko slovo
 
   
Račanov klon Milanović
 
Kad biste nekoga tko je s manje ili više radoznalosti pratio popriličnu euforiju i u medijima i u SDP-u nakon izbora Zorana Milanovića za predsjednika te stranke upitali koje su to Milanovićeve vrijednosti upitani bi ili stao brbljati ili bi zanijemio. Brbljati bi mogao o Milanovićevoj mladosti, odmjerenosti u riječima i ponašanju, o pristalom tijelu i odijelu... Zanijemjeti bi mogao zato što još nitko živ ne zna koje su Milanovićeve sposobnosti i znanja pa da po njima proriče kakav bi mogao biti kao vođa SDP-a a kakav kad možda jednoga dana bude imao presudnu ulogu u vladajućoj politici u Hrvatskoj.

Premda se mnogi i u SDP-u i izvan njega kunu u Ivicu Račana, ipak bi htjeli da je Milanović nešto novo, drukčije, modernije, odlučnije i djelotvornije. Ali da bi nacija, lijeva, desna, srednja i neopredijeljena, bila načistu s tim što je to novo dobila u visokoj politici, ne bi trebalo od nje kriti ono što je očito da je Milanović, bar zasad, vjerna politička kopija bivšeg predsjednika stranke. Da se i po čemu, osim po godinama, razlikuje od svog dojučerašnjeg šefa, to bi se već i te kako primijetilo.

Spomenimo neke znakovite pojedinosti. Milanović je, nekoliko puta u posljednje vrijeme, a da baš uvijek i nije bio izravno o tome pitan, naglasio kako je iz partizanske obitelji. Zatim, kako zapravo nije vjernik, odnosno praktični katolik, premda je, odlukom drugih a ne svojom, kršten u katoličkoj crkvi. Po običaju odmjerenih ljevičara, dr. Franju Tuđmana dijeli na dobroga i lošega, pa bi njegovim imenom nazvao neki zagrebački trg, ali ne i zračnu luku u glavnom gradu. Takvim smještanjem ulijevo, težnjom da se ideološki jasno odredi i uspomenama kakve svak baš ne časti, te da isto tako ideološki sudi ljudima i vremenima, zatim ironiziranjem krštenja i sličnim ljevičarskim stilskim figurama, novi šef SDP-a nije baš nimalo nov.

Od modernosti mu se može pripisati sklonost rocku, a možda je kao i Račan čitao Joycea tek zasad nije priznao da je popušio joint. Za povjerenje koje bi se dalo novom čovjeku u visokoj politici bile bi najvažnije neke nove gospodarske i socijalne zamisli, a Milanović osim što je imao beznačajno iskustvo u diplomaciji i po izostanku bilo kakve originalne ideje ili nekog specijalnog znanja posve sliči na svoga prethodnika. Od Račana je, čini se, također naslijedio umjetno održavanje sloge u stranci. Ali, što je možda najgore, oslanjat će se kao i prethodnik na iste ljude, poput Slavka Linića, koji su dali glavni pečat lošem vođenju zemlje od 2000. do 20004. godine, a i glavni pečat aferama kao što su prodaja Excelsiora, "Viktor Lenac", Riječka banka...

Račanova bolest i smrt te pripreme za SDP-ovu izbornu konvenciju donijeli su toj stranci nezapamćen medijski prostor. Milanović je iskoristio priliku pojavivši se gotovo iz anonimnosti i vješto prenijevši na sebe najviše sentimenata iz SDP-a koji su bili usredotočeni na odlazećeg Račana. Pobijedio je zbog toga što je Račanu najviše sličio, što je od svih kandidata bio najbljeđi, što je jamčio da se s njim najmanje riskira, što dosad nije imao nesreću da kao ostali kandidati koji su obavljali visoke dužnosti u stranci i državi pokaže koliko je ograničen.

Politika, a i opće stanje u Hrvatskoj, platit će cijenu činjenice da su izvanredne okolnosti u kakvima je posljednjih mjeseci bio SDP nametnule i napuhivale mitove koji su nezasluženo postajali kriterij. Taj se kriterij u posljednje vrijeme prelijevao iz jedne stranke po cijeloj zemlji. Kad to prelijevanje prestane, vidjet će se da izbor Milanovića nije bio izbor "novog lica", nego ziheraštvo koje je stranka naslijedila od Račana.

Milan Ivkošić
Večernji list

 

Pravo vrijeme

Bilježimo da je SDP dobio novu zvijezdu: mladog i obećavajućeg Zorana Milanovića. U drugoj polovini godine, Milanović je zasjao i za sada ostavlja dojam odlučnog, obrazovanog, promišljenog političara toliko suvislog javnog nastupa da je teško vjerovati kako pripada Račanovoj ekipi. Zapravo, toliko je drukčiji od naših političara uopće da smo uvjereni kako Milanovićevo vrijeme vladanja tek dolazi - tako je glasila moja prognoza još u prosincu 2005., u kojemu smo prvi primijetili dolazak novih zvijezda (uz Milanovića bila je to i HSP-ova Ruža Tomašić) na hrvatsku političku pozornicu. Nisam tada, doduše, ni pomišljala da će Milanović za manje od dvije godine doslovce preuzeti Račanovu poziciju, ali eto dogodilo se i gotovo bacilo u očaj Prvog HDZ-ovca. Taman kad je predsjednik Vlade i HDZ-a Ivo Sanader vidno smanjio kilažu ne bi li dokazao da ne provodi dijete uspješno samo njegov konkurent Radimir Čačić, iza ugla dočekala ga je SDP-ova kugla: mršav, svjež i mlad Milanović. A nije ni sijed.

Nisu glavne Milanovićeve kvalitete u izgledu i javnom nastupu, ali on je za današnje političare i te kako važan, a koliko je važan taštom Sanaderu dobro nam je poznato. Krajem devedesetih intervjuirala sam Sanadera kao zamjenika ministra vanjskih poslova i bio je to i ostao jedini političar koji je tražio autorizaciju svojih fotografija (?!), čovjek je on koji je odavno prihvatio mišljenje kako slika govori više od tisuću riječi. No, nije slika sve i nije samo scenska pojava ono čime Milanović sada plijeni pozornost potencijalnih biračica i birača. Tom mlađahnom političaru, srećom, nedostaje i sanaderovske bahatosti i Račanove neodlučnosti. A posebno mi se sviđa što ne viče i nadam se da će tako i ostati. Jeste li primijetili kako se Sanader uvijek dere i maše rukom kada se obraća domaćoj javnosti i kako je smiren i uglađen kada nastupa u inozemstvu? Ta vika i njezino prigodno stišavanje najbolje pokazuju Sanaderov karakter - opasan kod kuće, pristojan (često snishodljiv) u gostima. No, maknemo li sa strane sve te pojavne oblike koji su, često iracionalno, važni biračima pri donošenju odluka, nekako je ipak najvažnije da Milanović ostavlja dojam kako je riječ o poštenom, nekorumpiranom političaru, a to se za Sanadera odavna ne može reći. Sve ove pohvale na Milanovićev račun tek su početne zabilješke i on tek treba opravdati uistinu visoka očekivanja, i to ne samo svojih stranačkih drugova i SDP-ovih birača nego svih građana koji vape za novim modelom hrvatskog političara.

Milanović se pojavio u pravo vrijeme, stranka i javnost dali su mu visok, no hipotekarni kredit i tek ćemo vidjeti je li ga on u stanju uredno i otplatiti. Ne mislimo pri tome da on mora pobijediti na izborima, nego da bi trebao ostati pošten, radišan, razumno blag i jednostavan kako bi i ostale stranke osokolio da nam, prije svih, ponude takve kandidate i kandidatkinje na izbor. A sad se vraćamo HDZ-u i Sanaderu, koji imaju sve više problema s odabirom tzv. pravog trenutka ili, kako je to danas moderno reći, “tajminga”. Sanader, eto, nije odabrao pravi moment u kojemu će iskazati političku nepristojnost i uskratiti čestitku na izboru glavnom političkom takmacu.

HDZ nije izabrao pravi trenutak za održavanje konferencije za novinare kako bi se izjasnili o novom SDP-ovom predsjedniku jer netko tko tvrdi da mu je svejedno ne saziva izvanredne presice u devet navečer. A najvećom pogreškom čini nam se panični Sanaderov intervju “Večernjem listu” u kojemu je najavio kadrovske promjene u Vladi ako dobije još jedne izbore. Poslužio se starom HDZ-ovom forom kadrovskih križaljki zbog kojih su redovno osvajali medijski prostor, ali ovaj put time su samo pokazali slabost. Nepametno je, naime, unositi nered u ionako poljuljane vlastite redove u trenutku kada protivnik pokazuje izrazitu slogu i ostavlja dojam kako stvarno ima snagu boriti se za pobjedu do kraja. I ne mislimo pri tome samo na SDP nego i na neke druge stranke poput HNS-a ili HSP-a.

Da je, recimo, Sanader umjesto nedefiniranih personalnih promjena u Vladi najavio smjenu Božidara Kalmete, pod kojim se institucija koju vodi prometnula u Ministarstvo prometa, kriminala i korupcije, mogli bismo reći kako je odabrao pravo vrijeme i pravu temu. Ali, Sanader to nije učinio, nego je među svoje drugove bacio klipove da se glođu i strahuju, i to samo zato da bi osigurao vlastita leđa. Najava postizborne rekonstrukcije vlade u ovom trenutku nije ništa više doli pokušaj da se unaprijed opravda mogući izborni poraz. Ako izgubi, neće tašti Sanader reći kako je, prije svih, on za taj poraz kriv, bit će krivi “neki” ministri koje “nije na vrijeme mijenjao”...

Helena Puljiz
Glas Slavonije

 

Mladi lavovi i mentori 

Izbor do prije koji mjesec široj javnosti nepoznatog Zorana Milanovića za čelnog čovjeka SDP-a i Račanovog nasljednika totalno je moglo iznenaditi samo neupućene. Naime, još u trenutku dok se dugogodišnji predsjednik hrvatskih socijaldemokrata borio s teškom bolešću, mediji su na naslovnicama objavljivali kako je baš Milanović novi predsjednik SDP-a. Slučajni pogodak u sridu? Teško da je baš tako. Pogotovo u svjetlu činjenice da su tijekom SDP-ove izborne kampanje protivnici Milanoviću imputirali i zamjerali to što sastajao s vlasnicima novinskih kuća. U tom kontekstu mogu se sagledavati tvrdnje upućenih u stranačka zbivanja da je projekt "Zoran Milanović za predsjednika SDP-a" jedan od najbolje odrađenih medijskih projekata u posljednjih sedam godina.

Na prvi pogled Milanović dobro prolazi. Mladi obiteljski čovjek, školovan, socijaldemokrat što je itekako in, ostavlja dojam čovjeka koji shvaća i razumije politiku i sve ono što se mota oko nje. Ali, takvih je mnogo. Ono što je važno za SDP koji je dosad bio umočen u raznorazne afere od Viktora Lenca do Riječke banke, Milanović je čist. Bez prošlosti. Idealan čovjek za izbornu godinu u kojoj SDP najavljuje svoju pobjedu. I kao takav sigurno ozbiljni protivnik vladajućima. Tim više što će njegova politika i stil sasvim sigurno reći adio onom SDP-u kakav je bio Račanov. Milanović će na političku pozornicu vrlo brzo lansirati, barem vizualno, drukčiji SDP od onog na kakav smo navikli. I koji nitko ozbiljan ne bi trebao podcjenjivati.

U cijeloj toj gunguli i Milanovićevom medijskom i stranačkom bumu, slučajno (ili namjerno!) u stranu je gurnuta jedna vrlo ozbiljna činjenica. Zoran Milanović na čelo SDP-a nikad ne bi stao da iza njega kao pozadinski igrači nije stao dio SDP-ovih starih moćnika. U prvom redu, barem tako ističu medijski poznavatelji prilika, mentor Slavko Linić. U tom kontekstu, s pravom se možemo zapitati hoće li s mladim lavom na prvoj liniji i starim vucima u pozadini SDP promijeniti tek vizualni identitet dok će osnovni sadržaj ostati isti?

Silvana Oruč Ivoš
Vjesnik

{mxc} 

Čet, 13-05-2021, 05:01:05

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

Pretraži hkv.hr

Kontakti

KONTAKTI

Telefon

Telefon Tajništva
+385 (0)91/728-7044

Elektronička pošta Tajništva
Elektronička pošta Tajništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

 

Elektronička pošta UredništvaElektronička pošta Uredništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Copyright © 2021 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.