Ugovor o pitanju sukcesije potpisan je 29. lipnja 2001. godine. Vlada Republike Hrvatske je dala Hrvatskom saboru 18. veljače 2004. prijedlog za ratificiranje Ugovora o sukcesiji sa sedam aneksa. U zadnjoj predizbornoj kampanji mnoge stranke i grupe građana su se pojavljivale na gradskim trgovima s transparentima sadržaja "vratite stanarska prava u skladu s Anexom G Ugovora o sukcesiji". Što stoji u Aneksu G? Privatna imovina i stečena prava. 11. rujna 2007. uputila sam zamolbu Ministarstvu pravosuđa, uprave i lokalne samouprave, Upravi za građansko pravo, Odjelu za sukcesiju da me izvijeste postoje li zakonske odredbe koje točno definiraju sadržaj zahtjeva za ostvarivanje prava po Aneksu G. Do danas nisam primila odgovor. Premda mi pravo na informaciju daje članak 46. Ustava RH-e, Zakon o pravu na pristup informacijama NN 172/03 i Etički kodeks državnih službenika NN 49/06. Postavlja se i pitanje: - tko upoznaje hrvatske građane koji su se privremeno ili za stalno naselili u prekomorskim državama ili u državama EU-e o njihovim pravima na naknadu kada se zna da su mnogi napuštali svoje kuće s kesama u ruci, - zbog čega nije nadoknađena šteta za pokretnu imovinu svim građanima koji su bili potjerani s područja pod srpskom okupacijom, - zbog čega nisu obnovljene sve srušene kuće pa i kuće za odmor prema Aneksu G?

 

 

Svima nam je poznato kako je djelovao fašizam/nacizam, boljševizam i komunizam na građane a pogotovo na vjernike, pripadnike raznih religijskih opredjeljenja. A što nam donose globalizam, liberalizam i ostali koji završavaju na - izam možemo samo naslutiti. Do sada je svima bilo osnovno eliminirati vjeru u narodima i vjerske institucije. Na našim prostorima je to već provodila Napoleonova vojska i svi ostali osvajači do današnjih dana. Verbum je u okviru Biblioteke Tempus 2006. tiskao knjigu «Božje podzemlje» Stjepana Tomislava Poglajena. Naslov izvornika : Father George, God's Underground, Copyright 1949 by Gretta Palmer.» Isusovac bogatog životnog iskustva i znanja, profesor sociologije i moralne teologije, kao lječnik djelovao i kao misionar od Slovačke do Rusije (1943. do 1945.). Nažalost ta je knjiga prošla u medijima, bar koliko je meni poznato, nezamijećeno. Valjda su važni samo pisci Jergović, Tomić, Dežulović, Drakulić i ostali koji imaju punu slobodu pisanja a sigurno i svoje čitatelje. U knjizi sam naišla na mnoge opise piščevih doživljaja koje bi se moglo prenjeti i na stanje u našem društvu.

 

 

Pravila demokracije su jednoznačna: Tko izgubi na izborima ima krivo, tko dobije ima pravo. Ma kako tijesno, pobijedilo je socijalno, a ne socijalističko tržište i time je sačuvan dosadašnji uspješni ekonomski trend. Narodna je, ne pada snijeg da pobije narod nego da se pokažu tragovi opasnih životinja. Poslije izgubljenih izbora antidemokratski trokut: Mesić, Pusić, Milanović, uzaludno je pokušao taktikom zatezanja dovesti mandatora nove vlade protiv volje glasača. Antidemokratski leader Pusić, po svoj prilici će izgubiti dosadašnji destruktivni utjecaj u hrvatskoj politici, gubitnik, arogantni diletant Milanović na koncu se ne će smijati, nego će biti ismijan, a „huzpe“ Mesić će pokušati starim trikom dokazivati da mu je jedina namjera bila držati se Ustava. Za one koji ne poznaju jidiš riječ huzpe prevodim je ovom anegdotom: Optuženi zbog ubojstva majke i oca moli blažu osudu, jer je sirota bez majke i oca. Mesiću bi uloga režisera političkog kabareta bolje odgovarala negoli predsjednika demokratske Hrvatske.

 

 

Kako izvještava Vjesnik, od 3. siječnja, u Zagreb je dopremljeno demontirano kazalište - limenka, poklon iz Potsdama, za čiju demontažu i montažu je plaćeno 5,5 milijuna kuna tvrtki ZM Inženjering. Kazalište bi se trebalo postaviti u Sloboštini i u velikoj mjeri udovoljiti potrebama za ovim tipom prostora i obogatiti kulturnu ponudu cijeloga grada. Nitko ne dvoji u potrebu da Novi Zagreb bude obogaćen kazališnom ustanovom, no ipak je u ovome potezu Poglavarstva grada nekoliko nepoznanica, vrlo bitnih za konačnu procjenu uspješnosti ovoga poteza.(dt)

 

 

Opušten u razmišljanjima na novu godinu i blagdan Sv. Bogorodice Marije dohvatih u ruke nedavno nabavljenu knjižicu fra Zvjezdana Linića: Očenaš (Teovizija, Zagreb 2005.). O molitvi Očenaša do sada nisam razmišljao na način dubokog promišljanja značenja svake riječi, jer su mi se same po sebi činile dovoljno jasnim. Vjerujem da mnogi poput mene slično misle, kako je u toj molitvi sve jasno. Ipak nije tako. Isus je Očenaš izrekao prije svog dragovoljnog pohoda na muku i ostavio nam je kao pouzdan zagovor Ocu. Katolički vjernik bezbroj puta u životu izgovara riječi Očenaša, ali čini li to rutinski ili dubinski? Rijeđe prodiremo duboko, razmišljajući o detaljima, u koje nas u stvari uvodi knjižica fra Zvjezdana Linića. On raščlanjuje sve poruke Očenaša, zajedno s uvodom, u četrnaest malih poglavlja.

 

 

Član Hrvatskoga kulturnog vijeća Josip Malović predložio je pokretanje posebnoga projekta skupljanja gradiva na temu Domovinskoga rata. U obrazloženju Malović naglašava kako se u vezi s tim pitanjem kod mjerodavnih državnih institucija već poslovično nailazi na "slijeganje ramenima" te odbijenice u smislu kako "u proračunu za to nema novaca...". Zbog toga je odlučio razraditi vrlo podrobno svoju inicijativu, ne bi li se na taj način unutar naše udruge našao potporu za njezino ostvarenje. Izdvajamo kratki sažetak ozbiljno i opravdano ambiciozno zamišljenog projekta: "Projekt "Povijest Domovinskoga rata" zamišljen je kao polu-leksikon, a sastojao bi se od tri dijela: dva knjiška dijela i dijela koji uključuje CD-ove odnosno DVD-ove. 1. dio – knjiga: Kronologija Domovinskoga rata – datumi, mjesta i sudionici s najosnovnijim podacima poredani vremenskim slijedom događanja - s jednostavnim smjerokazom prema drugom i eventualno trećem dijelu. 2. dio - knjiga, ili knjige: Ratna i druga događanja u vrijeme Domovinskoga rata: uvodno poglavlje (a) o političkim i drugim prilikama, koje su dovele do rata, detaljni opisi ratnih zbivanja, tko je bio agresor, tko je vodio agresorske i zločinačke akcije (ako ima konkretnih podataka), broj napadača, tko se branio, tko je vodio obranu, brojnost i naoružanje branitelja, broj poginulih, prognanih, poimenično sa svim osnovnim podacima, i sve drugo... Smjerokaz prema trećem dijelu... 3. dio – Dokumenti o Domovinskom ratu – na CD-ima i na DVD-ima: snimke autentičnih svjedočenja, fotografije, zemljopisne karte, video i filmske snimke, dijelovi dokumentaraca...."

 

 

Apostola Pavla upoznao sam tijekom dugogodišnjega studiranja Biblije! Profesora. dr. Zdravka Tomca upoznao sam u travnju 2001. godine prigodom trodnevnoga snimanja moje jedinstveno povijesno - dokumentarne TV emisije: "Tri dana u Chicagu". Mnogi će se vjerojatno zapitati što Apostol Pavao i prof. dr. Zdravko Tomac imaju zajedničkog? Jedan i drugi su pokajnici! Apostol Pavao, židovski Saul, bio je broj jedan neprijatelj kršćanstva i kršćana. Na putu za Damask negdje oko godine 36. Pavao doživljava iznenadno obraćenje. Od progonitelja postaje širitelj kršćanstva! Ostalo je dobro poznato kršćanima. Prof. dr. Zdravka Tomca pratio sam TV kamerom od trenutka kada je sletio avionom na O'Hare International Airport u petak, 21. travnja 2001. godine.

 

 

Je li se išta promjenilo od povijesnog Kristova rođenja do danas? Pitanja koja se kršćanima kao i nekršćanima ovih dana mogu postaviti, mogla bi se sažeto izraziti ovako nekako. Što je novo u svijetu nastalo s Isusovim rođenjem i, izuzmemo li tradiciju i folklor, što u tom kontekstu zapravo znači danas slaviti Božić. Nije li svijet ostao isti prije i poslije Isusova rođenja? I nije li zaista istinita ona biblijska "Ništa novo pod suncem?". Vjernik sam kršćanske vjeroispovijedi. Hrvat. Živim i djelujem u Americi punih 40 godina. Amerika je danas još uvijek religijozna država. Ali, u Americi imamo danas uglavnom tuti-fruti religiju, od svašta po malo. Pomiješano malo s religijom istoka, tu i tamo ubačeni komadići kršćanske nauke, ili kako kome paše, po vlastitom uvjerenju i stajalištu.