Naš član Zvonimir B. Ranogajec poslao nam je obavijest koju je želio podijeliti s čitateljima Portala - Dragi čitatelji portala Hrvatskoga kulturnog vijeća, primite srdačne i prijateljske pozdrave. Zaista "dobra vijest" za sve nas iseljene i domovinske Hrvate! Zahvaljujući providnošću i milosti dragoga Boga, našega Gospodina Isusa Krista došlo je do drastičnih, ali za mene i očekujućih pozitivnih promjena u odnosima između domovinske i iseljene Hrvatske! Hrvatska državna televizija HRT-a želi mijenjati svoje dosadašnje nepravilno i nezdravo stajalište prema svojoj braći i sestrama Hrvatima u iseljenoj Hrvatskoj!!! Sadašnja urednica satelitskog programa HRT-a "Slika Hrvatske" gđa Karolina Vidović Krišto ima veoma, veoma mnogo zasluga za tu eventualnu drastičnu i veoma moguću pozitivnu promjenu između iseljene i domovinske Hrvatske.

 

 

Na međunarodnoj pozornici igre oko priznanja kosovske državnosti na kraju su pokazale tko doista koliko vrijedi u međunarodnoj politici. Odluka zemalja Europske unije da slijede američku potporu kosovskim Albancima raskrinkala je i svu bijedu hrvatske političke elite, koja se nakon izbora 2000. godine priklonila tihom londonskom planu u obnovi Jugoslavije. Na domaćoj razini ta se politika pod nazivom detuđmanizacije provodila u rastrojavanju pobjedničke Hrvatske vojske, sudskoj gonidbi i izručivanju Haaškom sudu zaslužnih branitelja, likvidaciji sigurnosnoga sustava, labavljenju graničnoga režima prema Srbiji, demonizaciji hercegbosanskih Hrvata, različitim poticajima u novoj kolonizaciji Srba na područja, koja su sami opustošili prije bijega u Srbiju. Svoj pak vrhunac takva je politika doživjela nedavno kad su Zoran Milanović (SDP), Vesna Pusić (HNS) i Damir Kajin (IDS) vabeći Srbe u svoj tabor ponudili dvostruko pravo glasa srpskoj manjini. U kojem je obliku mogla završiti takva politika, hrvatskoj eliti ovih je dana pojasnio predsjednik srpskih radikala Tomislav Nikolić, poručivši ucjenjivački Hrvatskoj, kako u slučaju priznanja Kosova, Srbija više ne će poštovati hrvatske međunarodno priznate državne granice. Naseljeni Srbi u još nedovoljno izgrađene kuće i stanove, na što se u Vijeću sigurnosti požalio i srbijanski predsjednik Boris Tadić, ne će se vise zadovoljiti autonomijom, nego će, kako je naveo Tadić, tražiti svoju državu.

 

 

Stvaranje neovisne države Kosova i njezino međunarodno priznanje, nije, kako to Srbi vole reći, čupanje duše iz nacionalnoga tkiva srpske države, već je ponajprije, zbog priznanja jedne pokrajine događaj podijelio članice Vijeća sigurnosti UN-a, a saveznu administraciju Europske unije, koja je očito odbila surađivati sa Sjedinjenim Državama, prisilio na preporuku svojim članicama da same odaberu hoće li se pridružiti tom američkom pothvatu. Kosovski mit, inače bez znatnijega povijesnog utemeljenja, sustavnije je stvaran tijekom prvih Balkanskih ratova, kad je Srbija zaposjela područja s kojih su se morali povlačiti dotrajali Osmanlije. Na tom megalomanskom mitu, koji su i neki Hrvati stvarali i širili zajedno sa Srbima, ponikla je prva jugoslavenska država, a druga se njime jednako tako hranila. Stvarni kraj kosovskoga mita označava i poraz jedne zločinačke ideje, koja se osamdesetak godina pod imenom Jugoslavije održavala uglavnom na krvi naroda podređenih različitim beogradskim režimima. U taj lažni mit, naravno, ne spadaju srpske vjerske i kulturne svetinje, koje voljom međunarodnih čimbenika i većine kosovskoga pučanstva zasad ostaju izvan djelokruga srpske države.

 

 

Konačno se Kosovo i njegovo stanovništvo izvuklo iz srpskih kandži. Borba za oslobođenje albanskog naroda od srpskog nasilja traje gotovo stotinu godina, od 1912. godine i Prvog balkanskog rata. Kosovo i njegovo stanovništvo (Albanci su jedan od rijetkih naroda na svijetu gdje vjerska podjela ne izaziva sukobe; bilo da pripadaju islamu, katoličkoj religiji i, na jugu Albanije, ortodoksnoj crkvi) je zapravo tek sada izišlo ispod osmanske dominacije. Naime, Srbija (mala zemljica velikih imperijalnih apetita) u svojem imperijalnom širenju zauzela je Kosovo (uz Kosovo dodaju “Metohija”, prema grčki “metohe” – samostansko imanje, kako bi pokazali svoju nazočnost od Srednjeg vijeka na tim prostorima) u Prvom balkanskom ratu 1912. godine. To je onaj rat koji su, nota bene, mnogi Hrvati tada prihvatili i pozdravili s veseljem!!! I poznati agramerski književnik, Frigyes Krlezsa, je kao dobrovoljac pojurio na Kosovo pomoći srpskim imperijalistima. Već te 1912. godine Srbi su počinili strahovita zvjerstva nad albanskim civilnim stanovništvom, što je pokojna Ljubica Štefan dokumentarno (zapisi prvog srpskog socijaliste Dimitrija Tucovića, koji je kao unovačenik sudjelovao u tom prljavom ratu) pokazala u tri knjige “Srbi i Albanci”. To je gotovo stoljeće srbijanskog nasilja, ubojstava i progona golorukog albanskog stanovništva. Stoljeće naseljavanje kolona, ne bi li uklonili i protjerali Albance.

 

 

U demokratskoj Hrvatskoj građani, koji su vlastitom snagom srušili tvorevinu diktatora Tita porazivši njegovu armiju čuvaricu njegove Jugoslavije i komunizma, legitimno protestiraju protiv imena „Trg maršala Tita“. S pravom zahtijevaju preimenovanje Trga u njegovo predkomunističko ime „Kazališni trg“. Imena ulica služe ne samo za prostornu orijentiranost, nego i vremensku i imaju odgojnu funkciju prema građanima. Mlađe generacije treba odgajati za demokratsku , a ne diktatorsku budućnost! Istodobno manja grupa pseudoreligioznih fanatika Titove ikone skandiraju kao antiprotest mantru „Tito, Partija“ kao da se nije ništa dogodilo u Hrvatskoj i svijetu u zadnjih desetak godina! Ipak je sve svršilo bez ozbiljnih incidenata, što pokazuje da kod nas djelomično operira demokracija i da su prošla vremena mentaliteta Titove UDBE.

 

 

Koordinacija braniteljskih udruga hrvatskoga kraljevskog grada Knina održala je dana 19. veljače, 2008. g. tiskovnu konferenciju, povodom nastavka davanja neprimjerenih i zlonamjernih izjava u javnosti, od strane saborskog zastupnika iz redova srpske nacionalne manjine Ratka Gajice. Reagirajući na tiskovnu konferenciju Koordinacije i grada Knina, povodom njegovih izjava u Večernjem listu pod naslovom „ APN je pomogao da se Srbe razvlasti“ , Gajica je nastavio u istom tonu u tjedniku "Šibenski list" pod naslovom "Srbi nisu ravnopravni", izjavivši da nikoga nije želio ukoriti već pomoći da svi u gradu izvuku pouku za budućnost, te da ima dojam da se na pitanju stambenog zbrinjavanja, zapošljavanja i drugim životnim pitanjima, nema jednak odnos prema svim ljudima, nezavisno od toga koje su nacionalnosti. Nastavio je da se dobri odnosi ne mogu uspostaviti ako se Srbi ne tretiraju na bolji način. Zatražio je da se jasno i transparentno objavi popis dodijeljenih stanova i kuća, pa da se vidi koliko je na toj listi osoba srpske nacionalnosti, završivši,da svaka čast onome tko mi uspije argumentima zatvoriti usta. Predsjedavajući Radnog predsjedništva Koordinacije Tomislav Čolak otvorio je tiskovnu konferenciju rekavši da je prije mislio da su izjave Ratka Gajice slučajne i to je nazvao bezobrazlukom ali da mu se sada čini da te izjave Ratko Gajica nije slučajno dao u ovo vrijeme, kada se rješava kosovsko pitanje, te izjave nazvao opasnim za suživot Hrvata i Srba.

 

 

‘Bratovština brata Franje Ilići’ dovršava izgradnju crkvice na Babunu, zapadnom dijelu Mostara. Bratovština je vrlo živa i aktivna u Ilićima, Babunu, Cimu, Vrelu Radobolje, Rudniku, Orlacu i Miljkovićima, gdje vrlo uspješno okuplja mlade i zrelog doba župljane u svojim pjevačkim zborovima, folklornim grupama, izletima u Međugorje i drugdje i naravno na vjeronauku, nedjeljnim redovnim i izvanrednim misama. Kratko rečeno, Bratovština je srce i duša naroda, na ovim prostorima. Trenutno sve aktivnosti odvijaju se, u već izgradjenom podrumu, a sada je počela gradnja i nadzemog dijela crkve. Zato sada ‘Bratovština brata Franje Ilići’ treba, zove i moli za pomoć.

 

 

Donosimo razgovor s Jurom Vujićem, znanstvenikom i publicistom, koji nakon knjige „Trg Maršala Tita-Mitovi i realnosti“ objavljuje novu knjigu „Intelektualni terorizam-Heretički brevijar“ u nakladi Hasanbegović. Vujić ističe: " Tema moje knjige je intelektualni terorizam kao nova "govorna tiranija", odnosno "logocentrična diktatura" kao strategija prozivanja, etiketiranja i isključivanja svih političkih neistomišljenika i protivnika "Političke korektnosti". Današnji intelektualni terorizam promiče i nameće „liturgijske“ dogme "političke korektnosti"poput kozmopolitizma, egalitarizma, multikulturizma, ateističkog humanizma, antirasizma itd. Ova sveopća prihvaćena načela liberalno-kapitalističkog i lijevog demokratskog vladajućeg meanstreama u zapadnim zemljama, vješto su instrumentalizirani u ime održavanja vladajućeg status quoa određene političke i gospodarske oligarhije, te stoga takav intelektualni terorizam predstavlja jednu "meku" misaonu, lingvističku i kulturnu subverziju."