U kojoj zemlji i u kojem stoljeću živimo! 

U demokratskoj Hrvatskoj građani, koji su vlastitom snagom srušili tvorevinu diktatora Tita porazivši njegovu armiju čuvaricu njegove Jugoslavije i komunizma, legitimno protestiraju protiv imena „Trg maršala Tita“. S pravom zahtijevaju preimenovanje Trga u njegovo predkomunističko ime „Kazališni trg“. Imena ulica služe ne samo za prostornu orijentiranost, nego i vremensku i imaju odgojnu funkciju prema građanima. Mlađe generacije treba odgajati za demokratsku , a ne diktatorsku budućnost!

Istodobno manja grupa pseudoreligioznih fanatika Titove ikone skandiraju kao antiprotest mantru „Tito, Partija“ kao da se nije ništa dogodilo u Hrvatskoj i svijetu u zadnjih desetak godina!

Ipak je sve svršilo bez ozbiljnih incidenata, što pokazuje da kod nas djelomično operira demokracija i da su prošla vremena mentaliteta Titove UDBE.

Nažalost, kao Deus ex machina, javlja se predsjednik Hrvatske s frontalnim napadom na protivnike imena Tita i u obrani obožavatelja Tita, komunističkom metodikom, proglašava protivnike Tita fašističkim nostalgičarima. Za gospodina Mesića izgleda da se europska demokracija ne bazira istodobno na antikomunizmu i antifašizmu. Za njega je antikomunist automatski fašist!

Za današnju demokratsku Europu, a i za demokrate u Hrvatskoj to je apsurd. Čak i manje demokratska Rusija mijenja ime Staljingrada u Volgograd, mada je Staljin, upravo u herojskoj bitci u tom gradu, spasio Rusiju, a vjerojatno i Europu od fašističke diktature. Gospodin Mesić se dalje eskalira s novim apsurdom, plod njegove bolesne fantazije: „ Da nije bilo Tita Hrvatska kao nacija bila bi zbrisana s lica zemlje“. U tom proročkom deliriju opravdava tu suludu fikciju vrijeđajući dvije nacije: Srbi su genocidni narod, a Hrvati mirni žrtveni jaganjci. Izgleda da nedavno iskustvo iz domovinskog rata, a još više tisućljetna nacionalna povijest ne postoji svjesno u njegovoj glavi. Demencija ili indoktrinacija. Hrvatsku nisu uništili ni Romani, ni Germani, ni Mađari, a u novije vrijeme ni kralj Aleksandar, ni diktator Tito, ni njegov nasljednik Milošević!

Taj patološki Titov kult nije potpuno bezazlen za demokratsku Hrvatsku, jer površni europski promatrač lako dobiva utisak da su Hrvati šizofrenička nacija i da toj bolesnoj naciji nije mjesto u EU. Naime, Hrvati kod plebiscita s ogromnom većinom glasuju protiv Jugoslavije i komunizma i za to žrtvuju preko deset tisuća mladih života, a danas ponovno sa svojim predsjednikom obožavaju Tita koji je bio tvorac i garancija jugoslavenstva i komunizma. Gore od najgorega je da čak nedržavne udruge koje su u normalnim demokracijama kontrolori i garancija demokratske politike, i u svim diktaturama radi toga zabranjene, kao što su bile zabranjene i u Titovoj diktaturi, podržavaju predsjednika Mesića u toj antidemokratskoj raboti.

Možda smo stvarno postali patološka nacija!

Ivo Derado

{mxc}