Kako su mnogi od komentara s ovog Portala imali, kako se to kasnije pokazalo «proročku providnost», nije i ne treba biti iznenađenje što se to isto dogodilo ponovno. Točnije, radi se o SDP-u i njihovom dojučerašnjem kandidatu za premijera Ljubi Jurčiću. Konstatirali smo ranije kako im je Jurčić poslužio samo kao svojevrsni paravan sa štihom patriotizma i nacionalne retorike koji bi SDP-u priskrbio podršku i onih malo "desnijih" birača, a sve po Račanovom receptu kako iskoristiti Budišu. No, ovog se puta situacija malo zakomplicirala, pa je Milanović, kao pravi kapetan broda koji neumitno tone, a pitanje je samo vremena kad će i potonuti, morao s «broda» odbaciti sav suvišan teret kako bi se što duže uspjeli održati na površini. Jedna od prvih stvari kojih se «kapetan» Milanović riješio, bio je njegov premijerski kandidat u kojeg se sve do prije nekoliko dana nepokoklebljivo zaklinjao. No, iako u početku pomirljive, posljednje izjave Ljube Jurčića o određenim mimoilaženjima u mišljenjima u odnosu na Milanovića jasno ukazuju da je i SDP-ovcima lagano jasno da od "njihove" Vlade ne će biti ništa. Naime, od čovjeka koji se neki dan nudio za potpredsjednika Vlade za gospodarstvo upravo nakon što je oslobođen dužnosti potencijalnog premijerskog mandatara, Jučića se preobrazio u čovjeka (kako je pisao jučer tisak) za kojeg je sada praktički isključeno da bi sudjelovao u SDP-ovoj ministarskoj postavi, čak i kad bi Milanović u konačnici dobio mandat za sastavljanje Vlade. Koliko će to utjecati na za sada kratku, ali burnu Milanovićevu karijeru predsjednika stranke - vidjet ćemo. U svakom slučaju, u trenutku kada je odbio u dogovoru s Vesnom Pusić čestitati Sanaderu na izbornoj pobjedi, trebao je biti svjestan one stare: "Tko se mača laća, od mača će i poginuti".(mmb)

 

 

O činjenici na kakve je niske grane cijela predizborno-postizborna situacija u Hrvatskoj svela državnu političku elitu dovoljno govori i samo letimično bacanje pogleda na dnevne i tjedne tiskovine, te tko ih u istima i na koji način kudi ili pak zagovara. Naime, neke od njih, koje su kroz duže vrijeme imale tendenciju da budu ili postanu - nazovimo to tako - ozbiljna novina, u posljednje vrijeme pisanjem nekih svojih kolumnista i komentatora ozbiljno odlaze ispod svog standarda u nekom sasvim drugom smjeru. Najbolji primjer tog i takvog novinarstva jesu komentari Vjesnikova gosta kolumnista Davora Gjenera. Svatko tko je u posljednjih nekoliko godina imao priliku pročitati bar nekoliko njegovih tekstova vrlo lako može zaključiti kako su njegove današnje kolumne koje izlaze u spomenutom listu uvelike različite od onog što smo iz njegovih usta ili pera do sada bili naviknuti slušati ili čitati. Riječ je naime o očitoj promjeni strana koja se najbolje očituje u otvorenoj podršci političkim potezima premijera Sanadera, odnosno u hvalospjevima promućurnom vodstvu ove države u dijelu koji se odnosi na njega i njegovu stranku. No, problem nije u tome što je Gjenero promjenio «poslodavca», problem leži u okolnosti da se ništa drugo osim toga u razini njegova pisanja na žalost nije promijenilo. (mmb)

 

 

I dok se u Hrvatskoj sve češće i uz sve veću podršku određenog dijela političke vlasti slave i obilježavaju tekovine antifašizma i velike partizanske pobjede, o naličju njihove borbe koja je rezultirala stotinama tisuća ubijenih Hrvata nakon Drugog svjetskog rata piše se i govori malo, ili gotovo ništa. Ne zna se pritom dali je veća tragedija u činjenici da je zločin počinjen ili u stravičnoj okolnosti da se krvnici i egzekutori pobijenih ljudi u Lijepoj Našoj još uvijek slave kao narodni heroji. Istovremeno, iz Slovenije ponovno pristižu nove informacije o pronađenim masovnim grobnicama iz 1945. godine. Tako je posebna komisija slovenske vlade koja istražuje tzv. "prikrivena grobišta" sondirala u srijedu lokaciju Žančani, 2 km od Slovenj Gradeca, blizu granice s Austrijom, kako bi utvrdila dimenzije masovne grobnice u koju je bačeno nekoliko tisuća zarobljenika strijeljanih u svibnju 1945., a riječ je većinom o Hrvatima vraćenim iz Bleiburga, navode u petak slovenski mediji. Bez obzira na nedavno sklopljen hrvatsko-slovenski sporazum o održavanju i obilježavanju grobišta, gorak se okus ne može isprati. Postavlja se pitanje kako je moguća tolika kronična nezainteresiranost hrvatske političke elite da se posmrtni ostaci pobijenih Hrvata barem adekvatno zbrinu i prevezu u domovinu. No, sve dok u Lijepoj Našoj na očigled bude rastao trend veličanja i uzdizanja svega što je povezano s partizanskom vojskom i njihovim «djelovanjem» na ovim prostorima, ništa se drugo ne može ni očekivati.(mmb)

 

 

Još u vijesti s kojom donijeli rezultate izbora za Sabor s prošle nedjelje na ponedjeljak primijetili smo kako agenciju Puls, s čijim su pogrešnim prognozama nemilice zasipala javnost, plaćana od strane državnog HRT-a i privatnog Jutarnjeg lista. Da tu nešto odista nije bilo uredu procurilo je u javnost sa sjednice Programskog vijeća HRT-a. Naime, Siniša Grgić kritizirao je činjenicu da je rezultate ankete agencije Puls, plaćene 1,4 milijuna kuna, HRT kasnije preprodavao ispod cijene Jutarnjem listu. Također je prigovorio činjenici da su Puls i Jutarnji list spomenuti kroz usta novinara HRT-a nebrojeno puta tijekom izborne noći i tako besplatno reklamirali preko svake mjere. Na spomenutoj sjednici Programskog vijeća HRT-a također se razgovaralo o načinu na koji je HRT izvještavao o rezultatima izbora. U središtu pozornosti, svaki će čitatelj sigurno unaprijed pogoditi, bila je perjanica hrvatskog novinarstva Mislav Bago.(mm)

 

 

U članku "Posljednji Račanov trik?" 4. lipnja 2007. napisali smo na ovom portalu kako je uloga dr. Ljube Jurčića u izbornoj kampanji za Sabor da privuče dio glasačkog tijela koji inače SDP-u tradicionalno nije sklon, te da će na kraju suradnja između Milanovića i Jurčića vjerojatno završiti kao ona između Račana i Budiše. Podsjećamo, Ivica Račan gotovo do svog zadnjeg dana brinuo da SDP-ov kandidat za predsjednika stranke bude Ljubo Jurčić, čovjek bez ikakve podrške u stranci - zbog čega će ga biti lako maknuti u stranu jednom kada više ne će trebati. Preko Jurčića, i njegovih nacionalno osviještenih izjava, SDP je tako dobio nakratko malo hrvatske boje u licu. Do izbora - upravo koliko treba. Kada su izborna mjesta zatvorena, moglo se ponovo zapjevati "Od Vardara pa do Triglava".(mm)

 

 

S portala HIZ BiH donosimo svjedočanstvo osamdesetčetverogodišnjeg Stojana Stanića o stradanju 83 civila Hrvata iz sela Luga, Kuka i Letke pokraj Tomislavgrada 1943. godine. Te ljude krvnički su pobili, odnosno spalili njemački SS vojnici - iz osvete, jer su partizani koji su se skrivali u okolici napadali iz spomenutih sela njemačke straže, vrbovali ljude da pređu na njihovu stranu i prisiljavali ih da im krijumčare hranu. S obzirom da nitko od mještana tako nešto nije htio učiniti, Stanić smatra da ih nisu pobili Nijemci – najvjerojatnije bi to učinili partizani.

 

 

Predsjednik SDP-a Zoran Milanović za Večernji je list dao svoj prvi intervju nakon izbora. Iz tog se razgovora točnije, između redaka o njemu samome, a i njegovoj stranci koja ga je za svog prvog čovjeka izabrala, može  saznati nevjerojatno mnogo. Pritom se ne misli na nekakve senzacionalne informacije o podršci njegovih budućih koalicijskih partnera ili eventualnim sklopljenim dogovorima u tom smislu, već se misli na beskrupuloznu ambiciju jednog mladog čovjeka, čija politička bahatost i narcisoidnost već opasno pleše na granicama normale. Njegov stil i nastup neodoljivo podsjeća na političare nekog drugog vremena, kojima izbori i mišljenje ljudi i nije bilo od neke prevelike važnosti – uostalom, zar nije i sam Milanović izjavio kako mu je Josip Broz Tito drag?Ta izjava, govori o njemu i njegovim političkim planovima i programima sto puta više od svih napisanih izbornih programa njegove stranke. Stavljati komunističkog diktatora i krvnika pola milijuna pretežno Hrvata nakon Drugog svjetskog rata na nekakav pijedestal, govori o kroničnom nedostatku nacionalne svijesti u mladog gospodina i kroničnom višku nostalgije prema vremenima koja su za ovu državu predstavljala najgoru noćnu moru. No Milanović i njegov mentor Mesić očito ne misle tako dok zajedno hodočaste po brojnim antifašističkim okupljanjima u Lijepoj Našoj i vjerojatno se s čežnjom prisjećaju vremena kad se nitko nije morao brinuti o nekakvim tričarijama poput apsolutne ili relativne pobjede na izborima,odnosno o izborima općenito.(mmb)

 

 

Jučer su se sastali predsjednici Ivo Sanader, Josip Friščić i Đurđa Adlešić. Vijest koju je u svezi ovog susreta nacija imala priliku čuti glasi: "Predsjednici stranaka analizirali su rezultate izbora. Dogovorili su se da će, nakon što Mesić dade mandat za sastavljanje vlade, biti spremni za razgovore o koalicijskom sporazumu, potvrđeno je iz koalicije HSS-HSLS." I dok se koalicija HSS-HSLS poigrava s pitijskim porukama hrvatskoj javnosti kao da je ona skupina idiota, vrijedi se podsjetiti što su Josip Friščić i Đurđa Adlešić postigli na ovim izborima. Ova druga je na najboljem putu da zajedno s Ivanom Čehokom dokrajči stranku kojoj je na čelu, nešto slično kao što se to dogodilo s DC-om kojeg su vodili Vesna Škare-Ožbolt i Mate Granić. Josip Friščić, pak, predsjednik je stranke koja u Saboru ima slovom i brojkom šest (6) mandata. Zato bi u svojim nastupima mogao spustiti s božanskih visina, i ponašati se malo više kao smrtnik kojem je tek splet okolnosti dao da on o nečem odlučuje. Ali očigledno, Friščić nema takav kućni odgoj.(mm)