Zaboravljena istina

I dok se u Hrvatskoj sve češće i uz sve veću podršku određenog dijela političke vlasti slave i obilježavaju tekovine antifašizma i velike partizanske pobjede, o naličju njihove borbe koja je rezultirala stotinama tisuća ubijenih Hrvata nakon Drugog svjetskog rata piše se i govori malo, ili gotovo ništa. Ne zna se pritom iz današnje perspektive da li je veća tragedija u činjenici da je zločin počinjen ili u stravičnoj okolnosti da se krvnici i egzekutori pobijenih ljudi u Lijepoj Našoj još uvijek slave kao narodni heroji.

Istovremeno, iz Slovenije ponovno pristižu nove informacije o pronađenim masovnim grobnicama iz 1945. godine. Tako je posebna komisija slovenske vlade koja istražuje tzv. "prikrivena grobišta" sondirala u srijedu lokaciju Žančani, 2 km od Slovenj Gradeca, blizu granice s Austrijom, kako bi utvrdila dimenzije masovne grobnice u koju je bačeno nekoliko tisuća zarobljenika strijeljanih u svibnju 1945., a riječ je većinom o Hrvatima vraćenim iz Bleiburga, navode u petak slovenski mediji.

"Bio sam u drugoj četi tadašnje jugoslavenske vojske i tu su nas doveli da kopamo zemlju lopatama i krampovima i bacamo je na trupla koja su već bila djelomice pokrivena zemljom, ali tako slabo da su se vidjele ruke, glave i noge žrtava. Morali smo kopati cijeli dan da smo ih koliko toliko zatrpali zemljom, a onda smo se vratili u Stari trg, gdje smo bili nastanjeni u župnikovoj kući", rekao je kroz plač danas 79-godišnji Ivan Knap iz Ljubljane, koji je u vrijeme tih događaja imao samo 17 godina. On je kao svjedok bio nazočan djelomičnoj ekshumaciji, odnosno sondaži koja ima za cilj određivanje dimenzija grobnice kako bi se mogao utvrditi broj ubijenih koji tamo leže.

Povjesničar Jože Dežman rekao je da se radi o već poznatoj lokaciji i da se njeno istraživanje planiralo prije nekoliko godina pa odustalo, a sada je trebalo utvrditi njene dimenzije. "Jarak u šumi dugačak je 80 metara i ustanovili smo da je do vrha pun kostiju. Ostaci se nalaze od dubine 1 metra prema dnu i tu leži najmanje 1500 ljudi", rekao je Dežman koji vodi vladinu komisiju za poratne masovne egzekucije i obilježavanje grobnih mjesta ubijenih. Dodao je da su ubijeni, prema iskazima svjedoka, u najvećem broju Hrvati, vojne osobe vraćene iz Bleiburga koje su tu dovođene nakon 15. svibnja 1945

Postoje iskazi da su kasnije u istoj šumi pokopani ubijeni slovenski domobranski časnici vraćeni iz logora Vektring u Austriji, te lokalni "simpatizeri" njemačkih okupacijskih vlasti ili Nijemci. Mariborski list "Večer" navodi da, prema nekim svjedočenjima, u istoj šumi postoje i druge masovne grobnice, te da neki misle da je u njoj pokopano i do 7.000 ubijenih. "Većinom je riječ o Hrvatima", rekao je Dežman, dodavši da zato pretpostavlja da će obilježavanje i održavanje grobišta biti regulirano prema slovensko-hrvatskom sporazumu koji je nedavno usklađen na razini dviju vlada i koji bi trebao biti potpisan.

Bez obzira na nedavno sklopljen hrvatsko-slovenski sporazum gorak se okus ne može isprati. Postavlja se pitanje kako je moguća tolika kronična nezainteresiranost hrvatske političke elite da se posmrtni ostaci pobijenih Hrvata barem adekvatno zbrinu i prevezu u domovinu. No odgovor na to i slična pitanja dali smo na žalost već u prvom dijelu teksta. Sve dok u Lijepoj Našoj na očigled bude rastao trend veličanja i uzdizanja sveg što je povezano s partizanskom vojskom i njihovim «djelovanjem» na ovim prostorima, ništa se drugo ne može ni očekivati.

Na svojim će skupovima "subnorovci" i dalje pričati svoju priču, popraćeni odobravanjem djela državnog vrha predvođenog predsjednikom Mesićem i mogućim budućim premijerom Milanovićem. Bit će to jedna sasvim druga istina od one koju svjedoče kosti tisuća ubijenih Hrvata u jamama po Sloveniji i Hrvatskoj, istina koja će ako se po tom pitanju nešto ne promijeni, ostati zaboravljena i zakopana «po šumama i gorama...».

M.M.B.

{mxc}