U svezi s "aferom Butković", jedno razmišljanje: posve je logično da se dogodilo što se dogodilo, poznavajući sivilo informativno-političkoga novinarstva u svim medijima, a ne samo u tiskovinama. Naime, radi se o dosadnom dosluhu politike i medija, o predvidljivim pitanjima i isto tako predvidljivim odgovorima, budući da i pitač i pitani dolaze iz istoga dogmatskog kruga. Podsjeća me to na novinarstvo iz doba komunizma, kada bi dobro potkovani đak kumrovečke škole intervjuirao istaknutog " rukovodioca" . Te razgovore nitko živ nije čitao, jer su svi unaprijed znali što će se reći, što se može reći i što će se prešutjeti. Znao se i redoslijed: neupitna vodeća uloga Saveza komunista i djelovanje dotičnoga sugovornika, Jugoslavija kao idealna zemlja bratstva i jedinstva, ponešto ležerna prijetnja onima koji sve to pokušavaju narušiti, JNA kao faktor mira i stabilnosti, slavljenje Tita (odnosno kolektivnog Tita poslije Tita), te na kraju vanjskopolitičko pitanje koje se u pravilu svodi na pokret nesvrstanih. Danas su pitanja slična: pokret nesvrstanih u pitanjima novinara zamjenjuje se Europskom unijom, umjesto JNA sada je dulja kratica NATO, a pitač i pitani sjajnih su lica od radosti što hrlimo prema ograničenom suverenitetu.

 

 

Slučaj Jagodnjak na portalu Hrvatskoga kulturnog vijeća počeli smo pratiti još negdje u studenom prošle godine, objavivši niz priloga članova naše udruge i čitatelja portala. Objavili smo također više tekstova članova redakcije, a i Hrvoje Hitrec kao predsjednik HKV-a napisao je na ovu temu dva komentara. Hrvatsko kulturno vijeće u svezi sa zbivanjima u Jagodnjaku uputilo je otvoreno pismo Ministarstvu znanosti, obrazovanja i športa, zatim je izdalo posebno priopćenje, i na kraju organiziralo konferenciju za tisak s roditeljima djece kojoj je uskraćeno školovanje na hrvatskom jeziku. Negdje u tjednu između najave same konferencije i njezinog održavanja ministar znanosti obrazovanja i športa Dragan Primorac uputio se u Jagodnjak i najavio rješenje cijeloga slučaja. A prema zadnjim informacijama objavljenim u utorak u dnevnom tisku, reklo bi se da je slučaj Jagodnjak napokon dobio nekakav epilog koji se ne kosi napokon u potpunosti sa zakonima i Ustavom Republike Hrvatske.(mm)

 

 

MUP je obnovio praksu informativnih razgovora s bivšim partizanima o ratnim zločinima počinjenim poslije Drugog svjetskog rata, piše Novi list. Predsjednica Saveza antifašističkih boraca Hrvatske (SABH) Vesna Čulinović-Konstantinović rekla je listu da su policajci u civilu u drugoj polovini siječnja posjetili dva bivša partizana, člana SABH-a, u Zagrebu i Glini, i "bez puno objašnjavanja kazali da su iz policije te da bi htjeli razgovarati".Ispitivani su o ratnome putu te o postrojbama u kojima su ispitivani ratovali. Nevjerojatno je kako su se predstavnici Saveza za zaštitu antifašističkih boraca, zbog nekoliko upućenih pitanja "digli na zadnje noge" i upalili zvona za uzbunu! I letimično poznavanje materije omogućuje donošenje jasnoga zaključka, a to je da su ovdje spomenuta ispitivanja(ako ih se tako uopće može nazvati) zapravo vrlo simbolična i bez ikakvoga važnijeg značaja za bilo koga, a ponajmanje za nekoliko osamdesetogodišnjih starčića koji su danas valjda u ovoj državi i nakon toliko godina u strahu da će im netko za nešto suditi. Gluposti. Da su se zločini htjeli procesuirati već bi to odavno bilo učinjeno, a sada - nakon što je prošlo više od pola stoljeća i ozbiljniji bi pokušaji da se utvrdi istina od ovih nekoliko pitanja upućenih sklerotičnim starcima zapravo bili beznačajni i smiješni. Stoga ovakva predramatična i preburna reakcija "antifašista" nije u cilju zaštite te nekolicine ljudi koje apsolutno nitko nije ni ugrozio, već obično "pokazivanje zubiju" i na najmanji mogući pokušaj ili pomisao da su "slavni" partizani krajem Drugoga svjetskog rata možda počinili neke zločine i pobili nekih tričavih stotinjak tisuća ljudi. Ne daj Bože tako nešto uopće i pomisliti, a kamoli izreći. (mmb)

 

 

Subotnje okupljanje na Trgu maršala Tita izazvalo je, kao što je bilo i za očekivati, niz reakcija. Na ovom Portalu već se spominjao stanoviti Budaj, a na njega se nadovezao sličnom retorikom i "tajnik mladih antifašista" Nikola Vukobratović, koji su se u subotu okupili kod Muzeja za umjetnost i obrt - nasuprot Hrvatskoga narodnog kazališta. Nikola Vukobratović u izjavi za medijime je one koji su s natpisom "zločin je zločin" na leđima u mirnoj koloni prolazili njemu preko ceste nazvao fašistima. No, oba spomenuta, ni Budaj, ni Vukobratović, zaslužila bi tek marginalnu pažnju da iza njih ne stoji de facto svojim javnim istupima predsjednik Stjepan Mesić, a onda i neki mediji koji se ne susprežu i od izravnog laganja hrvatskoj javnosti u izvještajima o subotnjem okupljanju.(mm)

 

 

Petnaest godina nakon što je porušen, veći je dio grada, statistika kaže 80 posto obnovljen. Posjetitelj, međutim, svejedno na gotovo svakom koraku uočava da je strašan vihor rata poharao ovaj grad. I kada se, na papiru, taj statistički postotak obnove približi onom stopostotnom, Vukovar će pokazivati svoje rane. Očekivano jer to je mjesto najveće bitke u ratu koji je u devedesetim godinama 20. stoljeća devastirao prostor raspadajuće bivše zajednice. Ovdje je poginula trećina svih Hrvata i Srba stradalih u tom ratu. Psihološki i povijesno, to je grad koji ujedinjuje takve simbole kao što su Staljingrad, Bleiburg i Jasenovac. Politički aspekt stradanja grada uvijek će ostati dvojben. Je li se mogao spasiti grad i njegovi stanovnici, je li njihova žrtva bila slučajna, namjerna ili jednostavno sudbinska ostaje dvojbeno. Bitka za Vukovar, strogo vojnički gledano, naprotiv jest nedvojbena. Legendarna, no činjenična. (www.hercegovina24.info)

 

 

Građanska inicijativa "Krug za trg" tražeći promjenu imena Trga maršala Tita u Zagrebu vrlo je jasno u svom proglasu navela na čemu temelji svoj poziv na subotnje javno okupljanje - Rezoluciji Vijeća Europe o međunarodnoj osudi zločina totalitarnih komunističkih režima te Deklaraciji Hrvatskog sabora o osudi komunističkoga režima. Dakle, na onome što je civilizirana Europa jasno osudila, i onome što je izrekao Hrvatski sabor kao vrhovna zakonodavna vlast u Republici Hrvatskoj. Međutim, to nije pomoglo a da se u medijima ne pojavi priopćenje "Margelovog instituta" u kojoj je najavljeni skup označen otvorenim početkom fašizacije zemlje. Tvorac ove nebulozne i krajnje uvredljive optužbe - zbog čega bi prozvanima vrijedilo razmisliti o sudskoj tužbi - Alen Budaj u svom priopćenju još je istaknuo kako se javnosti obraća kao predstavnik židovske organizacije, ne bi li valjda svom postupku dao dimenziju koju on nikako ne može imati.(mm)

 

 

S obzirom na činjenicu da je Hrvatska u sklopu pregovora za ulazak u EU potpisala Bolonjsku deklaraciju na Rektorskoj konferenciji 2001. u Pragu, nakon toga Bolonjski proces postao je obvezan i u Lijepoj Našoj. Koje su to novosti koje nam ta, moglo bi se reći reforma školstva u konkretnom smislu donosi i da li su stvari baš onako idealne kakvima nam se stalno pokušavaju prikazati? Trenutna situacija mogla bi se okarakterizirati na način da jedino privatne Visoke škole u Hrvatskoj trenutno provode «Bolonju» u potpunosti, pa se nekakav konkretni efekt najbolje može vidjeti upravo iz njihova primjera. A ono što se vidi i nije baš obećavajuće. Svjesni smo da svaka prilagodba zahtjeva protek određenog vremena i da su pritom počinjene greške u koracima sasvim normalna i uobičajena stvar, no činjenica je da na državnim fakultetima diljem Lijepe Naše trenutno vlada kaos, od kojega najmanje koristi svakako imaju studenti. Krivnja dakako nije ni na profesorima, većina kojih se svoj posao trudi obavljati u znatno promijenjenim uvjetima, no s neosiguranom odgovarajućom podlogom u smislu logističke podrške bez koje je ostvarenje ovakvih programa u postojećim materijalnim uvjetima zaista, čista utopija. Europski trend također pokazuje da se ponovno pokušava pronaći neko novo rješenje. No, kako sada stvari stoje, ljudi u Hrvatskoj koji bi trebali odlučivati o tim nadasve značajnim pitanjima još uvijek su u fazi bezrezervnog oduševljenja sa svime što je u jednom trenutku (pogrešnog) došlo iz Europe.(mmb)

 

 

Slovensko ministarstvo vanjskih poslova uputilo je u diplomatsku cirkulaciju svoj neslužbeni dokument (non-paper) kojim odgovara na tvrdnje iz hrvatskog "non-papera" o ZERP-u, javili su u utorak na večer RTV Slovenija i dnevnik "Delo". Kako je u središnjem Dnevniku javila Slovenska televizija, slovenski "non-paper" ističe hrvatsku obavezu poštivanja sporazum o neprimjeni ZERP-a na članice EU-a iz 2004. godine, te ukazuje na "nevjerodostojnost" hrvatske strane. Po svemu sudeći, izgleda da se hrvatsko-slovenska trakavica nastavlja te da ni jedna ni druga strana zasada nema namjeru popustiti. U svakom slučaju, i bez obzira na moguću pozadinu cijele priče, ugodna je promjena gledati hrvatske političare kako se barem po jednom pitanju ponašaju onako kako se od njih očekuje da vode ovu državu i rješavaju njene probleme čuvajući i brinući pritom i o zaštiti nacionalnih interesa. Činjenica je isto tako, da je Slovenija pokazala kakav je zapravo susjed čim je došla na poziciju na kojoj ima (ili misli da ima) nešto malo utjecaja - toliko o dobrosusjedskim odnosima. Upoznavanje hrvatske javnosti s do sada skrivanom činjenicom o slovenskom blokiraju pregovora Hrvatske i EU-a samo je doprinos rasvjetljavanju cijelog slučaja. Slovenija Hrvatskoj podmeće klipove već dugi niz godina, vrijeme je naravno da se to glasno kaže - samo tako će to napokon čuti i drugi.(mmb)