Ovoga je ponedjeljka na groblju u Velikoj Gorici, u nazočnosti oko tisuću ljudi pokopan suvlasnik Nacionala, prije nekoliko dana ubijeni Ivo Pukanić. Na sprovodu su se mogla vidjeti mnoga poznata lica iako se nekako stječe dojam da je s obzirom na njegova brojna prijateljstva i poznanstva u raznim krugovima od dužnosnika do kriminalnog miljea, broj istaknutijih političara zapravo bio poprilično skroman. Najveću je pažnju dakako izazvao predsjednik Mesić koji se vjerojatno u strahu za vlastitu sigurnost pojavio okružen s čak šest tjelohranitelja, što je, samo po sebi direktna poruka građanima u kakvoj i koliko sigurnoj državi danas žive. Isti taj predsjednik prije nekih pola godine nije nalazio shodnim komentirati aferu koja se tada vezala uz Pukanića (čija je žena Mirjana tada protivno zakonima prisilno hospitalizirana u Vrapču), nazvavši tu situaciju privatnom, obiteljskom stvari. Također, u više je navrata istaknuo kako njegov odnos s obitelji Pukanić nije na prijateljskoj, već na razini poznanstva. No, njegovi ga postupci zadnjih nekoliko dana itekako demantiraju. Tako je Mesić u vrlo kratko vrijeme učinio nekoliko, nazovimo ih tako - političkih gafova, koji su toliko evidentni, da su čak i najveći hrvatski mediji po prvi puta unisono izvještavali na tu temu, jednoglasno osuđujući neprimjerene reakcije i izjave predsjednika, što je u današnjoj Hrvatskoj događaj bez presedana. (mmb)

 

 

Iz gradskog proračuna 2,5 milijuna kuna otišlo u privatne ruke! Da takva rečenice osvane, primjerice, kao naslov novinskog članka, pomislili bismo da je netko tko ima pristup računu Zagrebačkog holdinga "skrenuo" taj novac na neke druge račune, dakle, da je opljačkao Zagrebački holding. Tada bi to postao problem policije, tužiteljstva i suda, a kasnije i zatvorskog sustava. No, što učiniti kad iz gradskog proračuna barem 2,5 milijuna kuna prijeđe u privatne ruke, a da se pri tome ne radi o pljački, da nije prekršen zakon i da je cijeli postupak prošao kroz sve zakonom određene kontrole i revizije? Upravo se takvo, legalno i transparentno, prebacivanje novca dogodilo u Zagrebačkom holdingu. Priča ide ovako. Raspiše se javni natječaj na koji se jave tri tvrtke, i posao, naravno, dobije tvrtka koja je ponudila najmanju cijenu. To što je ta cijena, prema riječima ljudi iz tvrtki koje rade takve poslove 10 (deset) puta veća od razumne cijene za takav posao nikoga ne zabrinjava, i nitko u Gradu na to ne reagira.

 

 

Danas su se vezano uz ubojstvo suvlasnika Nacionala Ive Pukanića mogli čuti i pročitati različiti komentari i izjave. Hrvatski političari pritom rado se služe «najtežim» riječima. Tako je član predsjedništva HDZ-a Vladimir Šeks izjavio kako se hrvatsko društvo našlo u stanju nužne obrane, jer mu je od strane mafije nametnut rat, baš kao što je rat bio nametnut i 1991. godine. S druge strane, prvi predsjednik Društva hrvatskih lobista Mate Granić na Pukanićevoj je komemoraciji kazao kako su nedavnim ubojstvima potreseni temelji hrvatske države. Iz ovih dviju izjava opet upada u oči kako se zaobilazi ono što je očigledno, pri čemu se uporno ne radi razlika između uzroka i posljedica. Svi mi svjedoci smo danas kako se na sve strane brkaju pojmovi i na taj način svjesno i nesvjesno obmanjuje javnost i krivotvori istina. Jer ono o čemu Šeks i Granić govore zasigurno je samo i isključivo posljedica. O čemu se zapravo radi? U potrazi za istinom, treba potražiti logički slijed, odnosno kauzalni redosljed događanja. Ako netko tvrdi da su zadnjim događajima ugroženi temelji hrvatske države, morao bi se prije svega sjetiti što je zapravo temelj samostalne Hrvatske.(mmb)

 

 

Nakon nogometne utakmice Hrvatska-Andora, predsjedništvo HDZ-a predvođeno Ivom Sanaderom javno je osudilo navijače, odnosno njihove poklike «Za dom spremni!». Pri tome je Ivo Sanader naglasio kako ne će tolerirati poklike koji sugeriraju rasizam, ekstremizam ili radikalizam bilo koje vrste na športskim terenima. No, ako se samo malo zagrebe ispod površine, a da bi se uočila prava pozadina izvikivanja pokliča «Za dom spremni!» na utakmici Hrvatska-Andora, onda se može lako zaključiti kako taj poklič nije imao veze sa solidariziranjem s ustaškim pokretom, i da je predsjedništvo HDZ-a zapravo svojim činom obmanulo onaj dio javnosti koji ne zna što se točno događalo na stadionu.(mmb)

 

 

Mi koji sudjelujemo u radu ovog Portala svakodnevno smo svjedoci prešućivanja vijesti i događaja vezanih u osobe iz javnog života koje nisu politički podobne, odnosno dio, kako se to nekada govorilo, "poštene inteligencije". Već sama naša udruga i njezin rad odličan su primjer upornog i sustavnog medijskog prešućivanja, i pored toga što ona okuplja više od tisuću intelektualaca, među kojima ima akademika, vrlo cijenjenih književnika, umjetnika, znanstvenika, itd. Inicijative, tribine i priopćenja HKV-a nikako ili se vrlo šturo pojavljuju u novinama, nikada na televiziji, čime je osigurano da Hrvatsko kulturno vijeće, pa onda i ono što ono ima za reći, ostane velikim dijelom skriveno široj javnosti. No, osim same udruge, na "crnoj listi" su i njezini članovi, pa čak i onda kada njihovo djelovanje uopće nije povezano s radom Hrvatskoga kulturnog vijeća. I ne treba se zavaravati kako je članstvo u udruzi kao što je Hrvatsko kulturno vijeće razlog ovakvoga prešućivanja. Zatajivanje je puno šire, masovnije i ozbiljnije, i obuhvaća zapravo sve one koji ne pripadaju "poštenoj inteligenciji", bili oni ili ne bili u Hrvatskom kulturnom vijeću, odnosno vezani uz nekakvu sličnu inicijativu.(mm)

 

 

Među partizanskim egzekutorima u poratnom Gospiću isticao se domaći Srbin Nikola Teslić koji je poubijao velik broj nevinih. Gonjen neobuzdanom mržnjom zbog ubojstva njegove dvije kćeri u veljači 1945, s partizanima je došao u Gospić i, gotovo bez pretjerivanja, iz dana u dan, iz noći u noć, ubijao nevine Hrvate gotovo legalno, ne skrivajući svoja nedjela i svoje zločine. No, kad je partizanski pokret uvelike osramotio i on je zatvoren, i tek formalno »reda radi« osuđen 20. srpnja 1945. čak na 7 godina prisilnoga rada s gubitkom građanskih prava u trajanju 3 godine. Kazna mu je ubrzo po višem sudu, što je bilo očekivati, 22. prosinca 1945. ublažena preinakom u kaznu lišenja slobode u trajanju 18 mjeseci. (Glas Koncila)

 

 

Donosimo propovijed biskupa Mile Bogovića koju je održao  16. listopada 2008. u Crkvi sv. Marka povodom obilježavanja 40. godišnjice smrti Brune Bušića. Izdvajamo: "Oni nam navješćuju ne samo da obezvrijedimo one koji su se izložili i založili svoje živote da bi nama bilo bolje, nego da se iz odgoja naše mladeži izbriše svaki osjećaj vrijednosti za žrtvu, za odricanje i stegu. Uz to za sve žrtve ne vrijede ista mjerila. To nužno za sobom povlači nezdravi odnos u društvu. Pravo zajedništvo na ovim našim prostorima napraviti će onda najveći iskorak kada se počne cijeniti sve žrtve: i one u Bleiburgu i one u Jasenovcu."

 

 

Društvo povjesničara umjetnosti Hrvatske, a radi se o strukovnoj udruzi koja okuplja hrvatske povjesničare umjetnosti, odnosno povjesničare umjetnosti Hrvatske, uputila je u ponedjeljak apel predsjedniku Vlade Ive Sanadera u svezi projekta izgradnje Crkve hrvatskih mučenika na Udbini. U njemu se vrlo oštro napala odluka gospićko-senjskog biskupa Mile Bogovića po kojoj se odustalo od prvobitnog nacrta arhitekta Nikola Bašića i krenulo u financijski višestruko manje ambicioznu izgradnju crkve s novim arhitektonskim rješenjem. O ovom apelu hrvatski mediji su opširno izvijestili, a u Jutarnjem listu smo tako mogli pročitati i da povjesničari umjetnosti smatraju kako bi Bašićeva crkva, "magistralno postavljena na platou Udbine iznad Krbavskoga polja, bila “suvremeni biljeg” u prostoru". No, kako obično crkve služe ne za suvremene biljege u prostoru već kao mjesto okupljanja vjernika, ovakva argumentacija nas se nije nimalo dojmila. No, ima toga još. (mm)