No, što učiniti kad iz gradskog proračuna barem 2,5 milijuna kuna prijeđe u privatne ruke, a da se pri tome ne radi o pljački, da nije prekršen zakon i da je cijeli postupak prošao kroz sve zakonom određene kontrole i revizije? Upravo se takvo, legalno i transparentno, prebacivanje novca dogodilo u Zagrebačkom holdingu.
Priča ide ovako. Raspiše se javni natječaj na koji se jave tri tvrtke, i posao, naravno, dobije tvrtka koja je ponudila najmanju cijenu. To što je ta cijena, prema riječima ljudi iz tvrtki koje rade takve poslove 10 (deset) puta veća od razumne cijene za takav posao nikoga ne zabrinjava, i nitko u Gradu na to ne reagira.
Prvo pitanje koje se samo nameće je zbog čega se nisu druge tvrtke javile na
taj natječaj. Odgovora na to pitanje nitko nije izrekao, ali je lako naslutiti
odgovor. Budući da je teško vjerovati da i drugim tvrtkama ne postoje ljudi koji žele dobro plaćeni posao, radi se očito o nečem drugom. Pisac ovih redaka se od
mogućih razloga može dosjetiti samo jednog, a taj je da ti ljudi ne javljaju na
natječaj jer znaju da na takvom natječaju ne mogu proći. Da li su to sami
zaključili ili ih je netko u to uvjerio, to bi već bio posao za Uskok i Državno
odvjetništvo.
Tako primjerice bode u oči posao koji je ista tvrtka obavila na Gupčevoj zvijezdi u Zagrebu: sanacija tramvajske nadstrešnice za 1,221 milijuna kuna. Svatko može otići na Gupčevu zvijezdu i vidjeti o kakvoj se nadstrešnici radi. Ona jest spomenik kulture, elegantna je i vjerojatno jedinstvena u gradu, ali se ipak radi o betonskoj ploči koja stoji na dva betonska stupa. Znajući da tona cementa stoji u maloprodaji oko 750 kuna, a kubični metar šljunka daleko manje, jasno je kako je i taj drugi posao koštao višestruko previše. S druge strane, nema sumnje kako je i taj posao prošao sve zakonske korake koje je trebao proći, od javnog natječaja, izbora najboljeg rješenja, do kontrole i revizije - sve je zasigurno čisto.
Gradonačelnik na objavljenu cijenu kioska na Črnomercu kaže da je odmah nazvao gospodina Heraka, pročelnika Gradskog
kontrolnog ureda, “da provjeri cijene”.
No, ne radi li se opet o čistom mazanju očiju građana? Gospodin Herak će provjeriti cijene, uvjerit će se da su svi "papiri čisti" (naravno da jesu), i slučaj će biti zaključen.
A slučaj o kojem govorimo odnosi se tek na jednu tvrtku, koja je u par godina obavila poslova za grad u vrijednosti od 60 milijuna kuna. No, to naravno nije jedino tvrtka koja gradi za Grad Zagreb. Primjerice, u članku u Jutarnjem listu se spominje i tvrtka Georad, koja je protekle godine "na natječajima dobila poslove vrijedne gotovo 30 milijuna kuna", što je "četiri milijuna eura za tvrtku koja, kako kaže njezin direktor, radi samo s Gradom Zagrebom". I zasigurno takvih tvrtki koje rade samo s Gradom Zagrebom ima još. Pa zašto bi i radile, primijetit će svatko, za nekoga tko pazi na to kako mu i kamo odlazi novac, kada se tako lijepo može poslovati s Gradom Zagrebom? I da sve još prođe glatko reviziju.
Zato smo uvjereni kako će rezultat i zadnjeg slučaja koji je podigao nešto medijske prašine završiti bez ikakvih posljedica. Jednostavno, zbog toga što je to tako u Lijepoj Našoj. Jer, primjerice, kada jedna od moralnih vertikala hrvatskog društva uopće ne želi ni govoriti o tome da je sam sebi iznajmio vlastiti stan i da ga je namjestio iz državnog proračuna, budući da je "sve prošlo reviziju", zašto se tako ne bi ponašali i drugi. Glavno je da je sve javno i transparentno, odnosno po krilatici koju slušamo sada već 7-8 godina. Tješi nas ipak da će i takvoj transparentnosti, tj. takvim prozirnim trikovima, jednog ne tako dalekog dana doći kraj. Ovakve igre bez granica ne mogu trajati vječno.
D.J.L.
Poveznica:
ZET-ovu limenku Bandić platio 5009 € po m2
{mxc}



Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na 
