Detalji

Objavljeno: 18. kolovoza 2009.

Običava se kazati da novine i ostali mediji pišu o onome što čitatelje zanima, tj. – govoreći ekonomskim rječnikom – ponuda u medijima samo je odgovor na potražnju čitatelja. Ako je je to doista tako, a vjerojatno jest, bojim se da je hrvatsko društvo dotaklo samo dno. Današnja estradizacija besmisla koja debilizam i glupost pokušava prikazati kao nešto posve normalno – usudio bih se reći čak i kao dio «kulture» - samo je još jedan produkt fenomena totalne inverzije vrjednota . Ponašanja koja su se do jučer smatrala sramotnim i vrijednim prijezira danas se nastoje prikazati kao nešto poželjno i napredno, kao nešto što nam svima mora biti uzor ukoliko želimo izbjeći svrstavanje među nazadnjake, ognjištarce i pećinske primitivce. U promicanju takvog «naprednjačkog debilizma» ključna je uloga medija.(D.Dijanović)

Detalji

Objavljeno: 17. kolovoza 2009.

Represivan i zločinački karakter komunizma opće je poznat ne samo ljudima koji su živjeli u takvome sustavu, kao što je to bio slučaj sa stanovnicima bivše Jugoslavije ili Sovjetskog Saveza, nego i svekolikom čovječanstvu. No usprkos tom saznanju, usprkos toni knjiga, studija, dokumenta i svjedočenja, koji vrlo jasno prikazuju komunističke zločine, usprkos više od 100 milijuna žrtava koje je komunizam do danas prouzročio (Stephane Courtois, Crna knjiga komunizma, 1999.), javna rasprava o ovome zločinačkom fenomenu nešto je od čega se uporno zazire. Začudo, i danas, kada su svim političarima i intelektualcima puna usta demokracije, tolerancije i ljudskih prava, rasprava o ovoj problematici i dalje je tabu tema. Nemoguće je ne zapitati se, koji je tomu razlog? Zašto žrtve komunističkog terora do dan danas nisu dobile pravnu niti moralnu zadovoljštinu? Zašto se komunističke zločince i u današnjem demokratskome sustavu, koji proklamira jednakost svih pred zakonom, i dalje amnestira? Hoće li zločini komunizma ikada biti sankcionirani? Pitanja je zasigurno veliki broj.(D.Dijanović)

Detalji

Objavljeno: 16. kolovoza 2009.

U trećem Dnevniku Hrvatske televizije emitiranom 14. kolovoza, uoči blagdana Blaženog uznesenja Djevice Marije, odnosno, kako mi Hrvati taj blagdan odavno nazivamo, uoči blagdana Velike Gospe, prikazan je prilog o slavlju tog blagdana u marijanskom svetištu Aljmašu. Sam je prilog bio lijepo i profesionalno napravljen, i sve je bilo u redu dok se «Javna televizija» nije osjetila pozvanom izreći svoje mišljenje. Da, to je ona televizija čije se vodstvo na čelu s Vanjom Sutlićem hvali kako je njihova misija prenijeti u vijestima događaje onako kako su se dogodili, bez zastupanja bilo koje političke opcije, i kako u tome uspijeva. A zapravo sustavno rade, bešćutno i perfidno, na promicanju «antifašističke haaške zapadnobalkanske Hrvatske». Za to je potrebno zatrti spomen na Domovinski rat i za to se koristi svaka prilika, pa i sam blagdan Velike Gospe.(djl)

Detalji

Objavljeno: 16. kolovoza 2009.

Gojko Borić, novinar i dugogodišnji politički emigrant, svojim dosadašnjim spisateljskim i kulturnim radom u emigraciji nesumnjivo se pokazao i dokazao kao hrvatski domoljub. To je činjenica koja stoji i koju nitko ne može osporavati. Međutim, kod gospodina Borića – kao i kod mnogih drugih novinara konzervativne provenijencije – možemo prepoznati ono što ja zovem «balansiranje između domoljublja i političke korektnosti». Pod pojmom «politička korektnost» pritom podrazumijevam intelektualnu samocenzuru koju diktira današnji političko-ideološki sustav u Hrvatskoj i općenito na Zapadu. Ta se politička korektnost kod g. Borića najbolje vidi kada govori o povijesti NDH i ustaškog pokreta kada g. Borić nerijetko zna ponavljati laži partizanske kvazihistoriografije napisane na temelju propagandnih mitova iz doba Drugog svjetskog rata. No, ovdje se nemam namjeru baviti time, već nečim drugim.(D.Dijanović)

Detalji

Objavljeno: 13. kolovoza 2009.

Usnuh sinoć jedan vrlo neobičan san. Sanjah da na televiziji gledam skup političkog vodstva «federacije Zapadni Balkan». U prvi tren ništa mi nije bilo jasno, no nastavih gledati. Pristupi tada mikrofonu jedan od sudionika skupa, imenovan kao «predstavnik pokrajine Hrvatske», pozdravi «sve građane Zapadnog Balkana», pa započne svoj govor. Pozorno sam ga slušao. Govor je išao otprilike ovako:Svi se mi još i danas sa sjetom prisjećamo mračnih devedesetih godina, godina kada su oni besramni ustaški separatisti uzeli puške u ruke i krenuli u rušenje Jugoslavije, naše predivne zemlje bratstva i jedinstva, zemlje mirnog suživota svih naroda i narodnosti od Vardara pa do Triglava. Te dane provodili bi obično po krčmama ili, u slučaju zračne opasnosti, u podrumima. Neki od nas sklonili su se privremeno u inozemstvo. Uz nas bi uvijek stajala slika druga Tita, najvećeg sina svih naših naroda i narodnosti, dok bi na radio kazeti svirala ona naša stara: uvijek si mi draga bila (...) domovino moja mila (...) Jugoslavijo, Jugoslavijo... Sam pogled na sliku druga Tita, tog velikog junaka, borca i prije svega čovjeka, ulijevao je u nas nadu da će se ovi po nas crni dani što prije svršiti...(D.Dijanović)

Detalji

Objavljeno: 13. kolovoza 2009.

Da predsjednik Mesić ne drži baš puno do Katoličke Crkve, opće je poznata stvar. Kroz svoja dva predsjednička mandata vješto, ali rječito izbjegavao je odlaske na Svetu misu u mnogim situacijama kad bi se to od njega kao prvog čovjeka Republike Hrvatske moglo očekivati. Ponajviše stoga što su baš upravo iz Crkvenih krugova često dolazile kritike vlasti koje se Mesiću i ideološkom obrascu koji predstavlja nikako nisu sviđale. Pa se u nekoliko navrata sukobio s pojedinim svećenicima (recimo, s vojnim ordinarijem msgr. Jurjem Jezerincom) tvrdivši kako se «Crkva ne smije miješati u politiku». Pri tome, naravno, nije htio ili znao objasniti zašto, ako ta ista politika izravno i snažno utječe na sudbine brojnih vjernika koji u Crkvu dolaze.(mmb,mm)

Detalji

Objavljeno: 12. kolovoza 2009.

Što se predstojećih predsjedničkih izbora tiče već duže vrijeme smo svjedoci kako se paralelno uz kampanju svakoga od mogućih kandidata vodi i zasebna medijska predizborna kampanja. Kampanja koju vode mediji vrlo je važna, jer je izrazito učinkovita u smislu sugestivnog utjecaja koji posredno ili neposredno ostavlja na gledatelje i čitatelje. To se možda ne odnosi toliko izravno na one koji su sigurni i dosljedni u svojim političkim stavovima, možda samo u određenoj mjeri može utjecati koji bi od kandidata iste političke opcije mogao «pokupiti» manje ili više simpatija javnosti. No postoji i mnogo ljudi koji u općem razočaranju i gubitku povjerenja u političke «elite» ni približno nisu sigurni kome će od njih pokloniti svoje povjerenje. A u takvim situacijama mediji mogu odigrati značajnu ulogu. I toga su itekako svjesni.(mmb)

Detalji

Objavljeno: 11. kolovoza 2009.

Protekle je dane Lijepu Našu zahvatila U2 manija. Simpatični Irci, koji po svojoj popularnosti već godinama, a moglo bi se reći i desetljećima spadaju u sam vrh svjetske glazbene scene u dva su dana na dva uzastopna koncerta pred ukupno 120 000 ljudi priredili glazbeni spektakl za pamćenje. Ono što je obožavatelje posebno oduševilo jest trud koji je uložio pjevač Bono Vox da prisutne počasti s nekoliko pristojno izgovorenih riječi na hrvatskom jeziku, recitiranjem stihova Ivana Gundulića, ali i solidnom informiranošću o zemlji u kojoj je došao, nabrojavši nekoliko većih hrvatskih gradova kao i činjenicu da se radi o veličanstvenoj zemlji s tisuću otoka. Takav pristup ljude upoznate s njegovim likom i djelom i nije previše začudio, ako se zna da se Bono godinama aktivno zalaže za promociju mira, ljudskih sloboda te se bavi humanitarnim radom radi kojeg je navodno već u nekoliko navrata Hrvatsku tijekom Domovinskog rata posjetio u tajnosti, kao privatna osoba. Sve u svemu, koncerti su protekli u najboljem redu, bez ikakvih incidenata. No ono što je bez obzira na neospornu svjetsku popularnost grupe posljednjih tjedana svakom pa i površnom pratitelju dnevnih zbivanja vjerojatno više puta upalo u oči jest način na koji su mediji u Hrvatskoj popratili sve što je vezano uz dolazak ove rock grupe. Medijsko ludilo započelo je već samom najavom njihova dolaska u Hrvatsku, a potencirano je raslo u dane prodaje karata pa sve do uoči samog koncerta. Gotovo niti jedne vijesti svih TV kuća, kao niti jedno izdanje tiskanih medija nije moglo proći bez barem jedne crtice o koncertu. Vrhunac «opsjednutosti» nedvojbeno je demonstrirala nacionalna TV kuća kada je vremenska prognoza nakon središnjeg Dnevnika izvijestila o očekivanim vremenskim prilikama tijekom održavanja koncerta. Zaista, presedan kakav se rijetko ili bolje rečeno gotovo nikada ne događa. Sve to navodi na pomisao kako su hrvatski mediji, a onda naravno i politika koji iza njih posredno stoji ovoga puta o ovoj rock grupi izvještavali s «posebnom misijom».(mmb)