Mediji – ogledalo društva?

Običava se kazati da novine i ostali mediji pišu o onome što čitatelje zanima, tj. – govoreći ekonomskim rječnikom – ponuda u medijima samo je odgovor na potražnju čitatelja. Ako je je to doista tako, a vjerojatno jest, bojim se da je hrvatsko društvo dotaklo samo dno. Današnja estradizacija besmisla koja debilizam i glupost pokušava prikazati kao nešto posve normalno – usudio bih se reći čak i kao dio «kulture» - samo je još jedan produkt fenomena totalne inverzije vrjednota . Ponašanja koja su se do jučer smatrala sramotnim i vrijednim prijezira danas se nastoje prikazati kao nešto poželjno i napredno, kao nešto što nam svima mora biti uzor ukoliko želimo izbjeći svrstavanje među nazadnjake, ognjištarce i pećinske primitivce. U promicanju takvog «naprednjačkog debilizma» ključna je uloga medija.

Danas kada smo suočeni s najvećom ekonomskom krizom od one između svjetskih ratova bilo bi realno za očekivati da ćemo u medijima moći češće pročitati mišljenja ekonomskih stručnjaka, analize ekonomskog stanja, prijedloge mogućih rješenja i sl. No, to nikako nije slučaj. Dovoljno je samo za kratko baciti oko na tematiku kojom se bave najčitanije dnevne tiskovine i internetski portali, da bi jasno vidjeli što to zanima prosječnog čitatelja. Ne, prosječnog čitatelja ne zanima suđenje generalima u Haagu, ne zanima ga toliko niti ekonomska kriza, ne zanima ga - budimo iskreni – niti književni život Hrvatske, a ni za kazalište ne pokazuje previše interesa. Ne. Njega zanima što rade Simonica i Ante (meni iskreno ni danas nije jasno tko su uopće ti ljudi!), zanima ga kako je prošao posljednji «party» na Zrću i koliko je ovaj put bilo golotinje, zanima ga koje boje gaćica nosi Paris Hilton. I , dakako, da bi mogli mirno zaspati, bit ćemo obavješteni s kim je trenutno u vezi Vlatka Pokos i kakvu frizuru nosi David Beckham. Panem et circenses! Znam, neki će sada reći da pretjerujem i da nije sve tako crno. Ali, dovoljno je pogledati najčitanije i najkomentiranije članke na internetskom portalu – tako barem tvrde – najčitanijih dnevnih novina, kako bi se uvjerili da to nije daleko od istine. Evo, recimo danas, dva najčitanija članka su sljedeća: 1. Otkriveno koliko su supermodeli doista lijepi 2. Požar ugašen, na Zrću se opet divlja. Modeli i Zrće! Blago nama: nema kod nas niti krize, niti recesije, niti ičeg sličnog! Nas zanimaju supermodeli i «partijanje» na Zrću! Brine me jedino što nam se već dugo vremena nije javila književnica (?) Nives Celzijus da nam svojom kolumnom dade pokoji savjet. Ali dobro, vjerojatno piše recenziju za knjigu od «modnog mačka» pa nema vremena.

Ozbiljno govoreći, vrijeme je da se zapitamo kuda ide hrvatsko društvo. Kuda vodi sveprisutna medijska kampanja promicanja debilizma, (anarho)liberalizma, hedonizma i materijalizma? Je li prihvaćanje navodno modernih – ja bih rekao primitivnih i nakaradnih - ideja naša ulaznica u «odabrano» Zapadno društvo? Ili je, ipak, riječ o smišljenom projektu usmjerenom na stvaranje homo debilusa – čovjeka-robota kojeg zanima jedino i isključivo novac, moć, slava, sex; čovjeka svedenog na objekt-robu kojim je vrlo lako manipulirati? Jer, čovjekom kojemu mediji (poglavito oni žutog predznaka, a takvi su danas uglavnom svi!) formiraju mišljenje, njime je doista vrlo lako manipulirati. A današnja globalizacija-debilizacija mišljenja sam da stvara upravo takve osobnosti koje svoje ponašanje usmjeravaju vodeći se onime za što mediji kažu da je «in» i «cool».

Jedno je, međutim, sigurno: društvo u kojemu je čitanje nakaradnih trash portala i žutolikih tiskovina vrhunac intelektualnog napora većine građana, dok za ozbiljnije tiskovine kao npr. Vijenac isti nikada nisu ni čuli, zasigurno nije na ispravnom kolosijeku. No, valja reći da je stanje podjednako i na čitavom Zapadu iz kojega Hrvatska crpi svoje uzore. Zapadu koji je nekada bio uzor kulture, a danas ogledalo sramote.

Davor Dijanović

{mxc}