Detalji

Objavljeno: 04. listopada 2010.

U posljednje se vrijeme pojavilo više knjiga u kojima se govori da je A. S. Puškin bio odvratan kršćanin, skoro satanist. Pojava ovakvih radova nije slučajna. Snage neprijateljske pravoslavlju i Rusiji, usprkos svemu, pokušavaju našeg A. S. Puškina nazvati svojim. Veliku pomoć tome daje i činjenica da su mnogi najvažniji trenuci vjerskog života A. S. Puškina do sada prešućivani. Članak svećenika Aleksija Moroza ima za cilj popuniti ovu prazninu. Bezvremeni je samo Bog i vječita je jedino ona istina koja u sebi nosi energiju Božanske pravde. Ako Puškinovo djelo živi do sada, to znači da izvor njegova nadahnuća ima početak upravo u Nebeskim Naseljima. Cjelokupno stvaralaštvo velikog ruskog pjesnika doslovno je pronizano Božanskom energijom, koja blagotvorno djeluje na životnu snagu čitatelja. Još godine 1937. profesor K. Zajcev, kasniji arhimandrit i čuveni publicist, pisao je: "Duhovnim zdravljem diše Puškinovo pjesničko stvaralaštvo. Nađite nekog drugog pisca čije bi djelo dalo ovako smirujuću i uzvišenu radost, izazivalo ovakav duševni spokoj, i to bez obzira na to što on ponekad postavlja nevjerojatno teška i uznemirujuća pitanja". (Đ. Vidmarović)

Detalji

Objavljeno: 03. listopada 2010.

Partizanski obavještajac Josip Kotnik u biografskoj knjizi Svi umiru jednako opisuje kako se je razvoj omladine još u predratnim vremenima na periferiji Zagreba odvijao u «duhu Kominterninih direktiva», te dodaje: « U to vrijeme Staljin je za nas bio kult kojem smo se klanjali i sve svoje napore usmjeravali u pravcu njegovih direktiva i poruka koje je Kominterna prenosila i usađivala u napredne omladinske organizacije. Osnovni zadatak tih organizacija bio je prvenstveno propagiranje tekovina velike oktobarske revolucije». Milovan Đilas diveći se SSSR-u piše:«Ljubav naša prema Sovjetskom Savezu neugasiva je, jer ona je kroz krv i oganj postala naš život, duša, budućnost, hljeb naš nasušni». Đilas se, međutim, ne divi samo SSSR-u, već i sovjetskom komunističkom diktatoru Staljinu, mislima koje su zapravo misli svih komunista njegova doba: «Glava Staljinova nije samo prijatna, zbog svoje čudno nježne tvrdoće, zbog čitave svoje narodne izražajnosti, zbog umnih, živih, nasmiješenih, strogih i brižnih tamnožutih očiju, ona je i lijepa svojom harmoničnošću, svojom jednostavnošću, svojom uvijek živom mirnoćom i izražajnošću».(D.Dijanović)

Detalji

Objavljeno: 03. listopada 2010.

Poznati hrvatski političar, bivši politički logoraš u Titovim kazamatima i bivši elokventni zastupnik u Saboru Republike Hrvatske, dr. Anto Kovačević, najavio je knjigu memoarskoga karaktera u koautorstvu s udbašem koji ga je nekada pratio kao političkoga disidenta. O tome je 5. rujna 2010. razgovarao na prvome programu HTV s novinarkom koja ga je pozvala na razgovor o toj zanimljivoj temi, pri čemu nije prema sugovorniku uspijevala zatomiti netrpeljivost.(Đ.Vidmarović)

Detalji

Objavljeno: 30. rujna 2010.

U nakladi "Alfe" (urednik Božidar Petrač) objavljena je knjiga dr. Mile Bogovića "Žao mi je naroda". U uvodnom razgovoru što ga vodi priređivač knjige s biskupom gospićko-senjskim, Bogović objašnjava naslov podsjećajući na one dijelove Evanđelja koji govore da je Isus vidio kako narodu često ne ide dobro – ne samo što je gladan nego i zato što izgleda kao ovce bez pastira. Zato mu je žao naroda. Opsežna knjiga ( oko 6oo stranica) obuhvaća Bogovićeve tekstove u hrvatskim medijima u zadnjih deset godina, tekstove o osnivanju i rastu Gospićko-senjske biskupije i posebno one koji govore o izgradnji Crkve hrvatskih mučenika u Udbini.(H.Hitrec)

Detalji

Objavljeno: 30. rujna 2010.

Tijekom Drugoga svjetskog rata i poslije njega, jugoslavenski komunisti i partizani izgradili su političko-ideološku dogmatiku i mitologiju koja se – s obzirom na to da komunisti u Hrvatskoj, osim formalno, zapravo nikada nisu ni sišli s vlasti – uvelike nameće i današnjim naraštajima, bilo putem partizanskih filmova što se prikazuju na HTV-u ili putem priča jugofila i titoista na visokim političkim funkcijama. U tome do savršenstva izgrađenom sustavu laži može se prepoznati nekoliko osnovnih teza: komunisti i partizani pobunili su se protiv mrskog okupatora i njegovih domaćih pomagača te narodima Jugoslavije donijeli slobodu; jugoslavenski antifašizam čist je kako u svojoj ideji tako i u svojoj provedbi; Josip Broz Tito neprijeporni je velikan povijesti zaslužan za obranu od nacionalsocijalizma/fašizma; ako je uopće komunizam počinio zločine, ti su zločini devijacija od izvorne komunističke ideje koja je plemenita i prepuna brige i ljubavi za cijeli ljudski rod.(D.Dijanović,Politički zatvorenik)

Detalji

Objavljeno: 29. rujna 2010.

Pod naslovom "Bivšem prostoru Jugoslavije nedostaje Miroslav Krleža", "Večernji list " je na cijeloj stranici objavio intervju s ravnateljem beogradskoga kazališta "Atelje 212", Kokanom Mladenovićem. Povod je postavljanje na repertoar Krležine drame "Glembajevi". Mladenovićevi razlozi za taj repertoarni potez su ovi: " Krleža je jedan od najznačajnijih autora koji su stvarali u Jugoslaviji... Glembajevski je ciklus nastao desetljeće nakon formiranja južnoslavenske zajednice... Glembajevi su aktualni jer se na prostoru bivše Jugoslavije oformilo jedno novo, beskrupulozno i trulo građanstvo.(H.Hitrec)

Detalji

Objavljeno: 29. rujna 2010.

Gilles Néret: Maljevič 1878.-1935. i suprematizam, «Taschen», Köln-London-Madrid-Tokyo (bez godine izdanja.) U RH izdao Europapress holding d.o.o., u prijevodu Helene Sinković, Zagreb, bez navođenja godine izdanja. Distribuirao «Jutarnji list» na svim kioscima u zemlji. U seriji monografija koje su se prodavale u kioscima širom zemlje, zagrebački novinski magnat Nino Pavić, vlasnik «Europapressholdinga d.o.o., objavio je prošle godine monografiju «Maljevič», francuskog autora Gillesa Néreta. Pozdravili bi smo ovo izdanje, kada se ne bi radilo o manipulaciji sa slikarevom etničkom i kulturnom pripadnošću, čime se vrijeđa prijateljski ukrajinski narod. Za takvo ponašanje u Hrvatskoj ne postoji niti jedan razlog. Tim više, što je u Zagrebu organizirana 1989. velika izložba «Ukrajinska avangarda» kojom se prilikom svaki pismen čovjek mogao uvjeriti u to da Malevič pripada onamo. Uz to napisao sam esej «Čiji su Kazimir Malević i David Burljuk [1]» gdje su, ponovo, pismeni i dobronamjerni ljudi, mogli saznati činjenice o Maleviću. (Đ. Vidmarović)

Detalji

Objavljeno: 28. rujna 2010.

Ugledni hrvatski novinar Večernjega lista objavio je u svojoj kolumni «Politička šahovnica» 8. rujna 2010. članak pod naslovom «Crna Gora pravi susjed», s podnaslovom «Osim Mađarske, možda najmanje nejasnoga sa susjednim zemljama imamo s Crnom Gorom». Nakana članka je upozoriti na Crnu Goru kao dobroga susjeda i prijateljsku državu. No, u toj dobroj želji novinar je malo, kako kažu Crnogorci „prečero". A pretjerao je opisujući crnogorsko-hrvatske kulturne veze, zanemarujući pri tome Hrvate u Boki kotorskoj. (Đ.Vidmarović)