Detalji

Objavljeno: 11. siječnja 2009.

Izbori za predsjednika države održat će se za godinu dana, političke stranke još ne izlaze s konačnim kandidatima, no u najvećoj oporbenoj stranci, točnije SDP-u stvari se vezano uz nasljednika Stjepana Mesića ipak pomalo kristaliziraju. SDP je dugo razmišljao o četvero kandidata - Zlatku Komadini, Željki Antunović, Nevenu Mimici i Zoranu Milanoviću, no na kraju priče, isplivalo je jedno drugo ime, ono dr. Ive Josipovića. Što se objektivnih kvalifikacija tiče, ponajprije naobrazbe i stručnosti, mora se priznati kako Josipović ima sve potrebne reference. Čovjek je završio dva fakulteta, Pravni i Muzičku akademiju, doktor je znanosti i sveučilišni je profesor, stručnjak za međunarodne kaznene sudove, predavač, ali i skladatelj - komponira suvremenu glazbu. Što se pak njegovih dužnosti u Saboru tiče, lista je funkcija također vrlo impresivna - potpredsjednik je Odbora za pravosuđe, član Odbora za Ustav, Poslovnik i politički sustav, Odbora za zakonodavstvo, za međuparlamentarnu suradnju, član Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa i zamjenik člana Izaslanstva Hrvatskoga sabora u Zajedničkom parlamentarnom odboru Republike Hrvatske - Europske unije. Na prvi pogled reklo bi se - odličan kandidat za predsjednika. (mmb)

Detalji

Objavljeno: 09. siječnja 2009.

Početkom 1992. g. na hrvatskim bojištima vladalo je službeno primirje, koje se gotovo i nije poštivalo. Srbi su uvijek potpisivali primirja ali ih se nikad nisu pridržavali. Kao pripadnik izvidničko diverzantskog voda, bio sam svjedok apsurdnosti svih tih silnih primrja. Npr., 3. siječnja 1992. poslani smo u istočnu Slavoniju, u šumu Spačvu. Naši položaji, ako ih se tako uopće može nazvati, tada su bili na auto cesti Zagreb – Beograd kod Motela «Spačva». U blizini motela, prolazile su dvije rijeke. Rijeka Spačva prolazila je iza motela a ispod auto ceste riječica Lubanj. U jesen 1991.g., naše snage su se povukle iz sela Lipovac do motela i tu su dignuli u zrak most na auto cesti kako Srbi nebi mogli napredovati prema Županji. Međutim, taj dio je bio jako šumovit i jedini pravac gdje su Srbi mogli napasti, bila je upravo auto cesta. Hrvatska vojska u to vrijeme imala je samo punktove na desnoj obali rijeke Spačve i punkt kod motela «Spačva». Prave crte obrane nije bilo i nevjerojatna je sreća da Srbi nisu udarili tim pravcem jer je bio jedan od naših najslabijih točaka. (uhd91.com)

Detalji

Objavljeno: 08. siječnja 2009.

Područje Gaze nastanjeno Palestincima službeno se naziva “Palestinskom samoupravom”, što uključuje i mnoge atribute države. Školstvo, zdravstvo, sudstvo, gospodarstvo, šport, itd., sve je to u rukama lokalnog, palestinskog stanovništva, i priznato od međunarodne zajednice – primjerice, Palestina se pod svojim imenom natjecala na Olimpijskim igrama u Ateni, Sydneyu i Pekingu. Dok još, nažalost, traju napadi izraelske vojske na pojas Gaze možemo čitati i gledati brojna izvješća o masovnim civilnim žrtvama na palestinskoj strani. Pri tome, teško se je a ne prisjetiti se vojno-redarstvene akcije Hrvatske vojske i policije Oluja iz 1995. godine, i usporediti te dvije akcije.(djl)

Detalji

Objavljeno: 08. siječnja 2009.

Početkom nove nam 2009. godine, započela je i primjena Zakona kojim se djelomično, dakle u razdoblju izvan turističke sezone zabranjuje rad trgovinama nedjeljom. Neki su ga, ponajprije oni koji već godinama crnče i «svetkom i petkom» za novac koji im je dovoljan tek za životarenje, a ne i život, dočekali s olakšanjem. Neki su se od njih (s pravom) zabrinuli za svoja radna mjesta, jer su poslodavci već u nekoliko dana demonstrirali svoju moć otpuštanjem dijela radnika, naravno, ne zbog neradne nedjelje koja ugrožava ostvarenu dobit, već iz razloga što su jedva dočekali riješiti se ljudi koji im već godinama predstavljaju tehnološki višak i za sve, kako zgodno, okriviti državu. Bilo kako bilo, većina Hrvata je ostala u šoku. Neki u pozitivnom, a neki u negativnom. Mnogo je ljudi istaknulo svoje slaganje s takvom odlukom te podržalo Vladu, ali i Crkvu koja se za neradnu nedjelju snagom svog moralnog autoriteta bori već godinama. Oni koji razmišljaju na takav način naglasili su kako će im upravo nemogućnost tumaranja po trgovinama nedjeljom omogućiti da se okrenu sebi i svojim obiteljima, djeci, s kojom ionako radnim danom ne stignu provesti mnogo vremena, a kamoli iskoristiti ga na kvalitetan način. No, mnogo je i onih kojima, što zbog vlastite komocije i sebičnosti, a što zbog nekih drugih interesa, ovaj Zakon smeta. Sva ta neslaganja još i mogu proći kad se radi o običnom čovjeku koji po prirodi stvari na ovakve i slične poteze gleda isključivo iz svoje subjektivne perspektive, odnosno po tome koliko njemu osobno nešto manje ili više odgovara. No masovna histerija, odnosno organizirani linč odluke koja još nije stigla ni zaživjeti, a čiji su protagonisti uglavnom pripadnici struja koje sebe vole nazivati socijaldemokratskima, dakle onih koji bi trebali braniti radnička prava, zapravo bi bila pomalo smiješna, kad ne bi bila tragična.(mmb)

Detalji

Objavljeno: 06. siječnja 2009.

U hrvatskoj je javnosti općenito malo poznata činjenica da je Francuska, kao donedavno predsjedavajuća država EU-je, sastavila Deklaraciju o općoj dekriminalizaciji homoseksualnosti, koju je 10. prosinca 2008. podnijela Glavnoj skupštini UN-a. Francuska je krajem prošle godine, u ime svih zemalja članica EU-a, i službeno predstavila deklaraciju pred Glavnom skupštinom. Deklaracija je dobrovoljna, a ne obvezujuća za članice UN-a, te se o njoj ne će glasovati. Gay aktivisti se nadaju da će deklaracija ipak jednog dana dovesti do rezolucije koja bi bila obvezujuća. Francusku deklaraciju je do sada podržalo, potpisalo i usvojilo 63 zemalja članica UN-a (od ukupno 192). Među njima su države članice EU-je, ali i one koje bi to žarko željele postati, a među kojima su i Hrvatska, Bosna i Hercegovina, Srbija i Makedonija. No, ono što je posebno zanimljivo, a isto tako široj javnosti zbog kolektivne šutnje najvećih medija gotovo potpuno nepoznato, jest gorljiv angažman Hrvatske na sastanku, koji nije bio dio službene procedure UN-a, zajedno s Francuskom, Nizozemskom, Norveškom, Argentinom, Brazilom i Gabonom, objavila inicijativu za prikupljanje što više potpisa, kako bi se u konačnici deklaracija našla na glasovanju pred Općom skupštinom UN. A o spomenutoj se «hrvatskoj inicijativi» koja bi u svojoj konačnici trebala dovesti do legalizacije istospolnih «brakova» ništa detaljno, glasno ili jasno nije moglo čuti tipično u skladu s načinom na koji hrvatske vladajuće strukture shvaćaju svoje građane.(mmb)

Detalji

Objavljeno: 04. siječnja 2009.

Kao svojevrsnu novogodišnju čestitku hrvatskim građanima Večernji list objavio je u subotu ekskluzivni razgovor s glavnim haaškim tužiteljem Serge Brammertzom. Haaški tužitelj koji je naslijedio Carlu del Ponte istaknuo je tom prilikom kako su sud u Haagu stvorili Ujedinjeni narodi zbog zločina, i to najgorih koji su počinjeni u Europi od Drugog svjetskog rata. U nastavku je objasnio da upravo zbog toga međunarodna zajednica, odnosno radi svoje vlastite vjerodostojnosti, mora učiniti sve kako bi haaškim tužiteljima Međunarodnog suda omogućila uspjeh u svom radu. No, već naslov članka u Večernjem listu "Brammertz: Netko je skrio ključne dokaze protiv Gotovine" otkriva kako i pored angažmana međunarodne zajednice haaško Tužiteljstvo ima ozbiljnih problema u procesu Gotovina, Čermak i Markač. Serge Brammertz je s tim u svezi ustvrdio kako su za ovaj proces skriveni ključni dokumenti koje Tužiteljstvo traži već više od osamnaest mjeseci.(mm)

Detalji

Objavljeno: 02. siječnja 2009.

Što će biti s nama kada stignemo u Dubrovnik? To sam Bog zna. A u Dubrovnik ću stići tek puno, puno kasnije. Jednog dana, naime, izvedu nas na dvorište, te pošto su nam opet održali govor o humanosti njihovog novog jugoslavenskog društva, rekli su nam, da smo od danas vojnici njihove nepobjedive vojske. Bolje i to nego metak u zatiljak! Tu su nas rasporedili po raznim jedinicama i raznim mjestima, da bi se uskoro nekoliko nas ponovo našli na okupu - na robiji u Zenici radi «djela radnje protiv naroda i države». Ljubav prema Hrvatskoj bila je jača od svakog straha. Kako se danas procjenjuje, kolone smrti, koje su krenule od Bleiburga do Makedonije, razni logori, mariborski rovovi, jame Kočevskog Roga, slovenski ponori, te razne rijeke i vrleti širom Jugoslavije, progutali su tih stravičnih mjeseci preko 400.000 Hrvata. Od mojih dragih prijatelja, s kojima sam se povlačio ili ih susreo u zarobljeništvu, nikad se u Dubrovnik nisu vratili: Vinko Sablić, Mile Vidović, Dinko Vidović, Josip Derado, Zlatko Goesel, Tomislav Mrdalo i Zlatko Koprivica. Ubijeni su, dakle, ne u borbama, već poslije predaje. I to je samo kap u moru zločina. To su samo oni s kojima sam ja prijateljevao i koje sam sreo u nepreglednim kolonama vojnika ili kasnije zarobljenika, a gdje je radi mase svijeta bilo teško sresti poznatoga.(N.Mulanović)

Detalji

Objavljeno: 02. siječnja 2009.

Kao odgovor na učestala pitanja hrvatskih građana o tome što se od EU-je, a nakon ulaska Hrvatske u istu konkretno može očekivati, najbolje mogu poslužiti procjene neovisnih financijskih stručnjaka (jer mišljenju se politike ionako ne može previše vjerovati). Dakle, predviđanja su sljedeća. Ulazak RH u EU trebao bi nam zapravo donijeti «puno lipih stvari». Primjerice, niz ozbiljnih šokova državnom proračunu, kako na prihodnoj, tako i na rashodnoj strani. Kada je riječ o proračunskim prihodima, hrvatsko članstvo u EU značit će odljev znatnog dijela novca hrvatskih poreznih obveznika u zajedničku blagajnu u Bruxellesu. To se, prije svega, odnosi na carinske prihode, koji će pretrpjeti dvostruki udar, budući da će se, s jedne strane, smanjiti zbog preuzimanja carinske tarife EU-a, dok će, s druge strane, čak tri četvrtine tih prihoda automatski odlaziti u zajedničku blagajnu u Bruxellesu. A kako «divote» proizašle iz promjena carinskih propisa izgledaju u praksi odlično se može vidjeti i na primjeru polumrtve BiH, u kojoj glavnu riječ već duže vremena vode europski birokrati.(mmb)