Detalji

Objavljeno: 06. listopada 2010.

U veljači 1613. g. naši predci zakleli su se pred Bogom, u svoje ime i ime potomstva, da će vjerno služiti Caru. Oni su znali da će rod bezumnika koji prekrše kletvu biti zbrisan grijehom s lica zemlje - ukoliko se ne pokaje. Svi se sada nalazimo pod prokletstvom praotaca. Prokletstvo leži na potomcima revolucionara i boraca protiv Boga, koji su srušili Cara i Pravoslavnu Crkvu. Prokletnike muče bolesti, ludila, samoubojstva koja mogu zbrisati njihov rod s lica zemlje, ako se ne pokaju pred Bogom. Ranije su o tome govorili samo svećenici. Ali nedavno su se njima pridružili i znanstvenici. (Đ. Vidmarović)

Detalji

Objavljeno: 05. listopada 2010.

Jasno je, dakle, da su u vrijeme početka pobune protiv NDH glavninu partizanskih postrojbi sačinjavali Srbi. A znatan dio Srba – kako zaključuje povjesničar Hrvoje Matković – «nije se mirio s uspostavom hrvatske države i nije ju prihvaćao bez obzira na ustaštvo». Da je Matković u pravu, potvrđuje Đilas, koji nema dvojbe da Srbi «ne bi primili nikakvu tuđu, pa ni hrvatsku državu – tamo gde to po svojoj snazi ne bi morali». Štoviše, Srbi ne samo da su bili protivnici samostalne hrvatske države, nego su bili i protivnici hrvatske autonomije unutar Jugoslavije. Primjer koji to u praksi neprijeporno dokazuje bio je odnos Srba prema Banovini Hrvatskoj. Pretežit dio srpskih i srbijanskih političara bio je protivnik Banovine Hrvatske, iako je formiranje Banovine Hrvatske imalo za cilj prvenstveno konsolidirati i očuvati Jugoslaviju.(D.Dijanović)

Detalji

Objavljeno: 04. listopada 2010.

Povjesničarka Gordana Vlajčić ističe «da je 22. lipanj [1941. u Sisku] u izravnoj vezi s globalnom taktikom Komunističke internacionale i Sovjetskog Saveza. I ti komunisti svojim 'izlaskom van' potvrđujući kako su čekajući napad na SSSR krenuli u NOB, time dokazuju kako Hrvati nisu čekali da ih netko oslobodi. Ali 22. lipnja je direktno sinhroniziran s napadom na SSSR i to je davno bilo dogovoreno. U dokumentima Kominterne se vidi da treba pričekati s ustankom i u slučaju napada na SSSR dignuti ustanke i raditi diverzije kako bi usporili napredovanje fašističkih i nacističkih snaga na Sovjetski Savez i pridonijeti oslobođenju SSSR-a koji je za Kominternu jedina domovina proletarijata».(D.Dijanović)

Detalji

Objavljeno: 04. listopada 2010.

U posljednje se vrijeme pojavilo više knjiga u kojima se govori da je A. S. Puškin bio odvratan kršćanin, skoro satanist. Pojava ovakvih radova nije slučajna. Snage neprijateljske pravoslavlju i Rusiji, usprkos svemu, pokušavaju našeg A. S. Puškina nazvati svojim. Veliku pomoć tome daje i činjenica da su mnogi najvažniji trenuci vjerskog života A. S. Puškina do sada prešućivani. Članak svećenika Aleksija Moroza ima za cilj popuniti ovu prazninu. Bezvremeni je samo Bog i vječita je jedino ona istina koja u sebi nosi energiju Božanske pravde. Ako Puškinovo djelo živi do sada, to znači da izvor njegova nadahnuća ima početak upravo u Nebeskim Naseljima. Cjelokupno stvaralaštvo velikog ruskog pjesnika doslovno je pronizano Božanskom energijom, koja blagotvorno djeluje na životnu snagu čitatelja. Još godine 1937. profesor K. Zajcev, kasniji arhimandrit i čuveni publicist, pisao je: "Duhovnim zdravljem diše Puškinovo pjesničko stvaralaštvo. Nađite nekog drugog pisca čije bi djelo dalo ovako smirujuću i uzvišenu radost, izazivalo ovakav duševni spokoj, i to bez obzira na to što on ponekad postavlja nevjerojatno teška i uznemirujuća pitanja". (Đ. Vidmarović)

Detalji

Objavljeno: 03. listopada 2010.

Partizanski obavještajac Josip Kotnik u biografskoj knjizi Svi umiru jednako opisuje kako se je razvoj omladine još u predratnim vremenima na periferiji Zagreba odvijao u «duhu Kominterninih direktiva», te dodaje: « U to vrijeme Staljin je za nas bio kult kojem smo se klanjali i sve svoje napore usmjeravali u pravcu njegovih direktiva i poruka koje je Kominterna prenosila i usađivala u napredne omladinske organizacije. Osnovni zadatak tih organizacija bio je prvenstveno propagiranje tekovina velike oktobarske revolucije». Milovan Đilas diveći se SSSR-u piše:«Ljubav naša prema Sovjetskom Savezu neugasiva je, jer ona je kroz krv i oganj postala naš život, duša, budućnost, hljeb naš nasušni». Đilas se, međutim, ne divi samo SSSR-u, već i sovjetskom komunističkom diktatoru Staljinu, mislima koje su zapravo misli svih komunista njegova doba: «Glava Staljinova nije samo prijatna, zbog svoje čudno nježne tvrdoće, zbog čitave svoje narodne izražajnosti, zbog umnih, živih, nasmiješenih, strogih i brižnih tamnožutih očiju, ona je i lijepa svojom harmoničnošću, svojom jednostavnošću, svojom uvijek živom mirnoćom i izražajnošću».(D.Dijanović)

Detalji

Objavljeno: 03. listopada 2010.

Poznati hrvatski političar, bivši politički logoraš u Titovim kazamatima i bivši elokventni zastupnik u Saboru Republike Hrvatske, dr. Anto Kovačević, najavio je knjigu memoarskoga karaktera u koautorstvu s udbašem koji ga je nekada pratio kao političkoga disidenta. O tome je 5. rujna 2010. razgovarao na prvome programu HTV s novinarkom koja ga je pozvala na razgovor o toj zanimljivoj temi, pri čemu nije prema sugovorniku uspijevala zatomiti netrpeljivost.(Đ.Vidmarović)

Detalji

Objavljeno: 30. rujna 2010.

U nakladi "Alfe" (urednik Božidar Petrač) objavljena je knjiga dr. Mile Bogovića "Žao mi je naroda". U uvodnom razgovoru što ga vodi priređivač knjige s biskupom gospićko-senjskim, Bogović objašnjava naslov podsjećajući na one dijelove Evanđelja koji govore da je Isus vidio kako narodu često ne ide dobro – ne samo što je gladan nego i zato što izgleda kao ovce bez pastira. Zato mu je žao naroda. Opsežna knjiga ( oko 6oo stranica) obuhvaća Bogovićeve tekstove u hrvatskim medijima u zadnjih deset godina, tekstove o osnivanju i rastu Gospićko-senjske biskupije i posebno one koji govore o izgradnji Crkve hrvatskih mučenika u Udbini.(H.Hitrec)

Detalji

Objavljeno: 30. rujna 2010.

Tijekom Drugoga svjetskog rata i poslije njega, jugoslavenski komunisti i partizani izgradili su političko-ideološku dogmatiku i mitologiju koja se – s obzirom na to da komunisti u Hrvatskoj, osim formalno, zapravo nikada nisu ni sišli s vlasti – uvelike nameće i današnjim naraštajima, bilo putem partizanskih filmova što se prikazuju na HTV-u ili putem priča jugofila i titoista na visokim političkim funkcijama. U tome do savršenstva izgrađenom sustavu laži može se prepoznati nekoliko osnovnih teza: komunisti i partizani pobunili su se protiv mrskog okupatora i njegovih domaćih pomagača te narodima Jugoslavije donijeli slobodu; jugoslavenski antifašizam čist je kako u svojoj ideji tako i u svojoj provedbi; Josip Broz Tito neprijeporni je velikan povijesti zaslužan za obranu od nacionalsocijalizma/fašizma; ako je uopće komunizam počinio zločine, ti su zločini devijacija od izvorne komunističke ideje koja je plemenita i prepuna brige i ljubavi za cijeli ljudski rod.(D.Dijanović,Politički zatvorenik)