Ždrijelo crnih lista (41/43)

Prokletstvo nad potomcima revolucionara

U veljači 1613. g. naši predci zakleli su se pred Bogom, u svoje ime i ime potomstva, da će vjerno služiti Caru. Oni su znali da će rod bezumnika koji prekrše kletvu biti zbrisan grijehom s lica zemlje - ukoliko se ne pokaje. Svi se sada nalazimo pod prokletstvom praotaca.

Prokletstvo leži na potomcima revolucionara i boraca protiv Boga, koji su srušili Cara i Pravoslavnu Crkvu. Prokletnike muče bolesti, ludila, samoubojstva koja mogu zbrisati njihov rod s lica zemlje, ako se ne pokaju pred Bogom. Ranije su o tome govorili samo svećenici. Ali nedavno su se njima pridružili i znanstvenici.

Samoubojstvo roda

Krvlju srca pisao je moj bivši susjed u redakciji autobiografske priče o izgubljenom djetinjstvu. Kako se pred njegovim očima odavalo piću cijelo selo, među njima i njegovi rođaci. Kako su njegovi djedovi i ujaci jurili s noževima i sjekirama za svojim ženama, a onda iz lovačkih pušaka pucali u sebe, ili se vješali na vojničko remenje. Kako živi trunu od nepoznatih bolesti, ili završavaju život u ludnicama. On je znao razlog ovih nesreća. Govorio mi je o njemu, ali nije se mogao odlučiti ispričati o njemu čitateljima, čak niti pod pseudonimom s kojim je potpisivao svoje priče u "Rabočoj tribuni".

A stvar je u tome da su njegovi predci sudjelovali u rušenju pravoslavnog hrama. Ovi ratoborni bezbožnici protjerali su svećenike i pretvorili crkvu u ... kazalište. Poseban uspjeh komsomolaca i komunista imao je komad u kojem su glumci strijeljali... u ikone - čudotvorne, pred kojima su se stoljećima molili njihovi predci. Pucali su iz vintovki, upravo u oltar. I smijali su se nad proklinjanjem vjernika suseljana koji su ih upozoravali na božju kaznu.

Ova se kazna ispunjava. Osam njegovih predaka po očevoj liniji, koji su sudjelovali u strijeljanju svetinja, rodili su mnogo djece - ali nitko od njih nije doživio zrelo doba, svi su umirali mučnom, sramotnom smrću. Jedan od posljednjih objesio se njegov otac. Od roda koji je broji desetke članova, ostala su samo četvorica koji lagano tonu u alkohol ili gube pamet.

Moj se susjed bojao da će i on postati alkoholičar ili poludjeti. Zato se dugo nije ženio: nije želio da njegova djeca postanu isto tako nesretna kao i on. Ali za njega se strasno molila njegova majka, čiji predci nisu sudjelovali u bogohulstvu. Potom je sam počeo odlaziti u crkvu, pokušavajući izmoliti oprost zbog grijeha rođaka. Njemu se javila nada u Božji blagoslov za njegov rod.

... Ne bih ja smio pričati o problemima kolege novinara, da nisam vidio kako slično prokletstvo uništava i moj rod. I ja sam viđao rođake koji su zbog božje kazne jurili za ženama s noževima i sjekirama, vješali se, dospijevali u zatvore, ginuli u tučnjavama. Možda bih i ja nešto slično učinio da me Bog nije posjećivao preko teških bolesti koje su me već s 11 godina učinile invalidom.

Sada mi je jasno da prokletstvo visi nad većinom meni poznatih obitelji. I mnogi novinari to isto vide. Suvremen je tisak prepun dokumentarnih svjedočenja o užasima, ne samo društvenog, već i obiteljskog života, koje nisu poznavali naši blagovjerni predci.

A obitelj je živa ćelija države, i njezin raspad označava i njezino rušenje, što sada i vidimo. Ubrzano raste broj alkoholičara, kriminalaca, samoubojica. Pučanstvo države smanjuje se s brzinom nevjerojatnom za mirnodopsko vrijeme. Rusija izumire. Ali zašto? Znanstvenici ne znaju odgovor, za razliku od svetaca.

Čime smo izazvali Božji gnjev?

Naši predci uvjerili su se kroz tužno iskustvo, da u ruskoj državi mir i poredak mogu biti samo uz samodržavnu vlast pomazanika Božjeg kojemu služe njegovi podanici. Ignoriranjem ovoga bogoustanovljenja počinju međusobni i bratoubilački ratovi koji slabe državu i ona za kaznu postaje lakim plijenom inozemnih osvajača.

Kako bi pobijedili bezdržavnost i smutnju, naši su predci izvršili veliki podvig sabornog ujedinjenja u Kristu u obliku poslanika iz svih krajeva Rusije i svećenstva koji su potpisali gramatu moskovskog zemsko-pomestnog sabora 21. veljače 1613. godine. Izražavajući opću volju Rusije, predci - sastavljači Gramate - dali su zavjet u svoje ime i ime potomaka: vjerno služiti Caru Mihailu Fjodoroviču Romanovu - "rodonačelniku" vladara u Rusiji iz roda u rod.

Ali predviđajući mogućnost ponavljanja smutnji, sastavljači Gramate dali su potomcima neki alat radi preventive ove bolesti: "i tko će krenuti protiv ove Saborne izjave... biti će proklet u ovom i budućem vijeku... i neće biti na njemu blagoslova od sada i do vijeka".

Sudionici Sabora iz 1613. g. znali su da će roditeljsko prokletstvo leći na rod luđaka koji će prekršiti zavjet i na njegovo potomstvo. Ovaj rod, zbog kršenja zakletve, biti će zbrisan grijehom s lica zemlje u nekoliko koljena - ako se ne pokaje. "Jer ja, Jahve, Bog tvoj, Bog sam ljubomoran. Kažnjavam grijeh otaca - onih koji me mrze - na djeci do trećeg i četvrtog koljena" (Izlazak, 20,5). Povijesni opstanak naroda Rusije može se produžiti jedino uz našu vjernost zavjetu koji su u naše ime dali predci. Deseci drugih naroda već su zbrisani zbog grijeha s lica zemlje.

I tek što su naši predci otkazali carsko samodržavlje na njih je palo prokletstvo parotaca. Svi smo izgubili njihov saborno-roditeljski blagoslov. Kao rezultat toga nas posjećuju patnje jedna strašnija od druge.

Ali, odvojeni od božje blagodati i dobivši ateistički odgoj, nismo spo-sobni shvatiti ovu istinu. Propovjedi svećenika o Božjoj kazni za grijehe predaka, čine nam se pretjeranima, a pozivi na pokajanje - nepravilni. Jer mi osobno nismo sudjelovali u ubojstvu cara i rušenju crkava. Onda čime smo izazvali Božji gnjev i zbog čega se moramo kajati?

Time što nemamo spasavajuću vjeru, ne molimo se za obnavljanje od Boga ustanovljenog samodržavlja i znači griješimo kršenjem zakletve, gazimo zavjete predaka koji su nam zavjetovali služiti Bogu i Njegovome pomazaniku.

Sve to govore sveci i pravednici Ruske Zemlje, ali mi nemamo uši kako bi slušali, nama su potrebni neki dokazi njihove ispravnosti. Mi kojima je oduzeta vjera, koji smo duhovno zaslijepljeni, naučeni poznavati svijet preko racionalnih zaključaka, pokušavamo na svojoj koži provjeravati vjerske istine. Po riječima apostola Pavla Već se grijeh, da se očituje grijehom, posluži dobrom i prouzroči mi smrt (Rim, 7, 13). Ovaj put - od grijeha k smrti - nije lagano proći čak ni u mislima. Potrebna je vjera.

Ovaj put već su znanstveno pokazali neki znanstvenici i mi njih možemo pratiti - s oprezom koji je potreban kada se uspinješ prema Božjim istinama poput duhovnog invalida na štakama znanosti.

Genetska mina usporenog djelovanja

Izgleda, što je tu strašno: uzvišene riječi upisali su u Gramatu i njezine kopije poslali po državi? To je papir a ne mina! Zar je anatema trotil?

Na žalost, neke riječi mogu postati strašnije od mina: one "eksplodiraju" u genetskom aparatu čovjeka, kvareći njegov nasljedni program, izazivajući mutaciju i vode prema degeneraciji. Na ovaj zakon obratila je pažnju grupa ruskih istraživača pod vodstvom starijeg znanstvenog savjetnika Odjela za teoretske probleme Ruske akademije znanosti (RAN), Petra Garjajeva.

Znanstvenici su stvorili aparat koji pretvara ljudske riječi u elektromagnetska kolebanja koja su sposobna utjecati na molekule nasljednosti DNK. I ispalo je da neke riječi izazivaju mutageni efekt čudovišne snage. Kvare se i cijepaju kromosomi, geni mijenjaju mjesta. Kao rezultat toga DNK počinje izrađivati protuprirodne programe koji se umnažaju u organizmu i prenose potomstvu program samouništavanja.

Po ocjenama stručnjaka ove čudne riječi izazvale su mutageni efekt, sličan onome koji daje radioaktivno zračenje snage od 30.000 Rentgena! Strašno je i pomisliti što bi bilo s čovjekom nakon ovakvog obrađivanja riječima, jer se 50 Rentgena smatra smrtonosnom dozom. Na sreću, ove su pokuse provodili na sjemenkama biljke arabidopsis. One su skoro sve uginule. A one koje su preživjele postale su genetskim nakazama koje nisu bile sposobne programirati razvoj zdravih organizama. Ovakvi monstrumi do-bivaju množinu bolesti koje se prenose na nasljedstvo u još težoj formi. Potomstvo potpuno degenerira kroz nekoliko koljena.

Ali više od svega znanstvenike je iznenadilo što mutageni efekt nije ovisio od snage djelovanja. Oni su izgovarali riječi čas tihim, čas jakim glasom, a ponekad su jedva čujno šaputali, a rezultat su dobivali isti. Možda je aparat pojačao energiju vibracije zvuka? Isključeno. On je radio na dvije baterije Orion koje obično stavljaju u džepnu svjetiljku. Za efekt od 30.000 Rentgena potrebno je stvoriti napon 1000 puta veći nego što ga mogu dati ove baterije.

Znanstvenici su došli do zaključka da neke od ljudskih riječi imaju ne energetski, nego informacijski utjecaj na DNK. Sile efekata ovise uglavnom od sadržaja izgovorenog teksta. Na primjer, nasljedni programi su se kvarili kada su istraživači izgovarali nešto užasno, na pr. proklinjali biljku od koje su uzimali preparat DNK.

I tada su proveli suprotni pokus. Preko svoga aparata znanstvenici su "blagoslovili" zrna pšenice koja su bila ubijena radioaktivnim zračenjem snage 10.000 rentgena. Rezultat je nadišao sva očekivanja: pobrkani geni, pocijepani kromosomi i spirale DNK vratile su se na svoje mjesto i spojile. Ubijena zrna oživjela su i počela klicati. A ona zrna u prethodnoj grupi ostala su mrtva.

Najzad, znanstvenici su "blagoslovili" preko aparata zdrava zrna pšenice. Rezultat: ona su počela bujno klijati, za razliku od kontrolne grupe. Činilo se da je od ljudi do biljaka velika distanca. Ali druga istraživanja pokazuju da genetski aparati svih živih bića rade po univerzalnim zakonima. I jednako informacijsko djelovanje izaziva vrlo slične efekte kod biljaka, životinja i ljudi. Znanstvenici su uvjereni da bi kletve i blagoslovi poslani preko aparata izazvali i u DNK ljudi promjene slične onima koje su se desile u biljkama.

Ali u principu znanstvenici nisu otkrili ništa novoga, jer njihov aparat obnavlja i jača sposobnost ljudi da djeluju riječima na programe nasljednosti. Ova čovjekova sposobnost poznata je od davnih vremena. Molitvama mnogih svetaca izcijeljivali su se beznadno bolesni i uskrsavali mrtvi. A blagoslovi pravednika prenosili su se na mnoga koljena, jedino ako je njihovo potomstvo bilo dostojno svojih bogobojaznih predaka.

S druge strane, kada su apostoli prokleli supružnike koji su prevarom utajili novac od Božje crkve, ovi su srebroljupci pali mrtvi. I mada u usporedbi s Kristovim apostolima, magi imaju neznatnu snagu, ipak ona je ponekad dovoljna da mogu jednom riječju telemortirati, odnosno ubiti na distancu čovjeka koji nije zaštićen Božjom zaštitom.

Ali, najgrandiozniji eksperiment s genofondom čovjeka bio je proveden u Rusiji početkom XX. st. Revolucionari i borci protiv Boga prekršili su zavjet koji su u njihovo ime dali predci 1613. g. i zato su dospjeli pod saborno prokletstvo, razumije se sa svim svojim potomcima.

Do tada u genofondu nacije prevladali su pozitivni programi započeti blagoslovom predaka. Ali nakon februarsko-oktobarske izdaje počeli su prevladavati negativni: proradila je genetska mina usporenog djelovanja.

Nas čuje DNK

Ali oprostite, reći će skeptik, kako mogu obične riječi zapisane na papir, ili iznesene glasom, natjerati nasljedne programe da započnu raditi? Jer genetski aparat sastavljen je od kemijskih elemenata koji se slažu po određenom redoslijedu. Što će ovdje zvuk i svijetlost?

Ovakav pojam o organizmu beznadno je zastario. Učinivši mnogo otkrića, dobivši gomilu Nobelovih nagrada, genetici su naišli na iznenađujuću činjenicu. Tzv. tri slova genetskog koda, koja su se ranije smatrala temeljem svih nasljednih programa, u stvari odgovaraju samo za sintezu bjelančevina. Ali, da bi se od ovih "cigala života" izgradila grandiozna zgrada živog organizma, potrebni su mnogo kompliciraniji programi, u kojima mora biti veći dio svih nasljednih informacija.

Gdje se čuvaju ovi programi? Na ovo pitanje uspjela je odgovoriti nova nauka - genetika valova. Njezin je utemeljitelj Petar Garjajev. On smatra da je "projekt" zgrade zašifriran u tzv. smeđem dijelu DNK koji čini 99 % njezine dužine. Ali zašifriran je ne u kemijskim elementima, već u fizičkim poljima koja se stvaraju uokrug kromosoma i imaju holografsku građu. U svakoj točki valnog genoma sadržana je u savijenom obliku informacija o cijelom organizmu, njegovoj prošlosti, sadašnjosti i budućnosti. Više od toga, molekule DNK, sposobne su razmjenjivati ove informacije uz pomoć elektromagnetskih valova, a isto tako uz pomoć akustičkih i svjetlosnih valova.

I ova hipoteza sjajno je bila potvrđena u brojnim pokusima. Npr. istraživaču su uspjeli ispunjavati DNK energijom svjetlosti i zvuka. Oni kao da su osvjetljivali i čitali poznate stranice genetskih tekstova, tjerajući na rad nasljedne programe koji odgovaraju za rezervne mogućnosti organizma. Kao rezultat bile su ozdravljene beznadno bolesne, a oživljene mrtve biljke. Ova čuda čovjek izaziva jednostavno riječima. Razumije se ne bilo kojima, već riječima molitava.

Došli smo do iznenađujućeg zaključka, - govori Petar Petrovič Garjajev, - da DNK shvaća ljudsku riječ. Njezine valovne "uši" specijalno su osposobljene za primanje ovakovih kolebanja. Više od toga, molekule nasljednosti dobivaju osim akustične, još i svjetlosnu informaciju: čovjek ne mora govoriti glasno, već jednostavno čitati tekst, ali njegov sadržaj ipak dolazi do jezgre stanica duž elektromagnetskih kanala. Glavno je to što DNK nije ravnodušna prema dobivenim informacijama. Jedna ju saopćenja ozdravljuju, a druga traumatiziraju. Molitva budi rezerve mogućnosti genetskog aparata, a prokletstvo ruši čak i valovne programe koji osiguravaju normalan rad organizma.

S kim se družiš - od toga učiš

Da bi mogli objasniti mehanizam ovih povreda moramo se vratiti malo unazad. Godine 1992. bila je objavljena knjiga M.M. Makovskog s čudnim naslovom "Lingvistička genetika". U njoj autor dokazuje da se ljudski jezici razvijaju... po zakonima nasljednosti. Riječi - roditelji daju potomstvo, koje ima oznake "oca" i "majke". Kod mnogobrojnih "braće" i "sestara" roditeljske oznake drobe se po Mendeljejevom pravilu - u odnosu 3:1. Loša nasljednost rađa mutacije - pojavljuju se riječi nakaze, a ponekad, slično onkogenu, dio riječi preskače iz mjesta na mjesto - dešava se transpozicija. Znanstvenici su čak dali jednaki naziv općim zakonima genetike i lingvistike: sinteza, promjena, drobljenje, modifikacija, mutacija, transpozicija i t.d.

Proučivši rad Makovskog i drugih strukturnih lingvista, Garjajev je izišao s još smjelijom i hrabrijom hipotezom: uz pomoć riječnih oblika misli, čovjek stvara... svoj genetski aparat. A s druge strane, nasljedne promjene odražavaju se na razvoj jezika.

Potvrdu ovih ideja Petar Garjajev je našao u radovima drugih znanstvenika. Lingvist Genadij Grinjevič pisao je da su svi jezici svijeta slični granama drveta, što znači da imaju zajednički korijen. A matematičar-lingvist Noam Homski dokazivao je da su gramatike svih jezika univerzalne: one imaju opće strategijske crte. Ova i druga otkrića dopustila su strukturnim lingvistima stvoriti univerzalni matematički model ljudskih jezika koji je ispao sličan drvetu.

Valovni genetičari, pod vodstvom Petra Garjajeva, stvorili su matematički model svih genetskih tekstova. Ispalo je da oni također imaju zajedničko podrijetlo i zajedničke crte, koje se također mogu prikazati u obliku drveta.

Najzad, lingvisti genetičari uspostavili su svoje "drveće" i s iznenađenjem uvidjeli da ono ima apsolutno istu građu.

Ispalo je da je čovjek sličan, npr. knjizi utisaka u koju upisuju svoje odzive i želje svi oni koji to žele, a među njima i on sam. Ova informacija ne samo da oblikuje njegovu ličnost, nego se i utiskuje u DNK. Od njezinog sadržaja ovisi zdravlje potomaka.

Sada možemo dopuniti Homskog, - rekao je Garjajev; zajedničke crte imaju svi jezici svijeta, među njima i jezik DNK. I genetskom aparatu nije svejedno o čemu razmišljamo, govorimo i čitamo: bilo koje riječi mogu se utisnuti u valovni genom. Ali ne samo vaše riječi; - s kim se družiš, od toga ćeš i uzeti... nasljednih programa. K tome DNK ne razliku da li komunicirate sa živim čovjekom, ili s herojem TV serijala - i prvi i drugi utječu na vašu nasljednost. Svaka iznesena riječ - je valovni genetski program, koji mijenja vaš život. Ponekad riječ radi slično skačućem genu, izaziva rak, ili obrnuto, uklanja bolest. To je isto tako kao premjestiti zarez u poznatoj rečenici "ubiti nemoguće pomilovati": lijevo smrt, desno život.

Ali većina naših suvremenika ništa nije čitala i nije čula o zavjetu iz 1613. godine. Oni krše ovaj zavjet ne znajući što rade. Zašto u njima ekplodiraju riječi-mine?

Stvar je u tome što je zavjet koji su dali naši pobožni predci, - odgovorio je znanstvenik, - odmah i zauvijek ušao u genofon cijeloga naroda. Neovisno od toga znade li čovjek za to ili ne, kad ne ispunjava zavjet, on kao da čupa komade valovnih struktura DNK i premješta ih s jednog mjesta na drugo. Pojavljuje se efekt "skaćućih" gena: premješta se od desna na lijevo zarez u rečenici "ubiti nemoguće pomilovati". Kao posljedica kvare se nasljedni programi svake ćelije. Cijeli organizam osjeća strašan stres kao da je bio podvrgnut radioaktivnom zračenju. To izaziva mutacije - javljaju se degeneracije koje mogu dovesti do izumiranja roda.

Na sreću mi imamo nadu vratiti se na put spasa. Garjajev je siguran: ako mi počnemo posjećivati crkve i voditi život pravoslavnih kršćana, ako se budemo molili Bogu za obnovu carskog samodržavlja, onda ćemo izići iz prokletstva predaka i prijeći pod njihov blagoslov. "Zarez će se premjestiti na desno, nestati će deformacija u genomu, prekinuti će se mutacija. Mi ćemo dobiti tjelesno i duševno zdravlje i prenijeti ćemo ga na svoje potomstvo, dajući mu primjer kako treba čuvati svete zavjete predaka.

Mihail Dmitruk

"Pravoslavna čuda", specijalni prilog časopisa "Spasite naše duše" br. 2, Dnjepropetrovski, 1999. Ukrajina.

S ruskog preveli Jelena Zaričnaja i Đuro Vidmarović.

Đuro Vidmarović