Prije nekoliko dana u Jutarnjem je listu objavljen članak o rezultatima provjere znanja fakultetski obrazovanih mladih ljudi. Radilo se o natječaju za zapošljavanje nekoliko revizora pripravnika i asistenata u edukaciji. Više od polovine od 200 prijavljenih kandidata odustalo je čim su saznali da će biti testiranje znanja (već je i to, u najmanju ruku, znakovito, ako ne i zabrinjavajuće), a 95 “odvažnih” pristupilo je provjeri znanja iz opće kulture i informiranosti, osnova engleskog jezika, matematike (zadatci iz 5. razreda osnovne škole), osnove ekonomije, računovodstva i računarskog programa Excel. Rezultati provjere znanja bili su porazni, odnosno, prava je riječ - katastrofalni. Više pojedinosti može se naći u članku iz Jutarnjeg lista. Točno je da se radi o malom uzorku, ali to nimalo ne umanjuje poraznost rezultata i posve opravdava dramatičnost u naslovu ovog teksta. U ovom ćemo se tekstu baviti reformom osnovnog obrazovanja koju je provelo Ministarstvo s Draganom Primorcem na čelu, dok će tema idućeg nastavka biti reforma studiranja tj. famozni “bolonjski proces”.(djl)

 

 

Aktualna zbivanja vezana uz suđenje hrvatskim generalima u Haagu, ali i u Hrvatskoj još jednom potvrđuju koliko je ova sudska farsa zapravo miljama daleko od prava i pravde. U tako nešto svaki se put ponovno i iznova uvjerimo svakim novim svjedočenjem «svjedoka» Tužiteljstva, za koje se u više navrata ustvrdilo kako su svjesno davali neistinite iskaze vezano uz akciju Oluja, ali još uvijek (očekivano!) nitko nije postavio pitanje njihove odgovornosti za kazneno djelo krivokletstva. Najnoviji svjedok-osumnjičenik-svjedok-pa ponovno osumnjičenik Tužiteljstva, general bojnik i načelnik Uprave vojne policije u doba Oluje Mate Laušić, mogao bi u ovom procesu odigrati važnu ulogu, iako bi se utemeljenost i objektivnost njegova iskaza već unaprijed mogla okvalificirati - nikakvom. (mmb)

 

 

Izgleda da su hrvatska ministarstva pravi rasadnik umova i talenata. Naime, između ostalih, na javnu političku scenu iznjedrila su mladu i nadobudnu zvijezdu u stalnom usponu Zorana Milanovića, sjetimo se da je i dr. Ivo Sanader prošao također kroz spomenuto rešeto, a sada pred svjetla reflektora izlazi novopečena HDZ-ova uzdanica - Jasen Mesić. Prezime bi nas moglo navesti na krivi trag - jer, iako prvo pada na pamet, Jasen barem ako ništa drugo nije u rodu s predsjednikom RH. S druge strane, ostale podrobnosti iz njegova života ili "karijere" hrvatskoj su javnosti poprilično nepoznate. Jedino što se zapravo zna o njemu trenutno je to da se radi o HDZ-ovom pretendentu za poziciju zagrebačkog gradonačelnika. Iako nam se do sada činilo kako HDZ za Zagreb i nije nešto pretjerano zainteresiran, u smislu postojanja nekog svrsishodnog plana za osvajanjem vlasti u glavnom gradu Republike Hrvatske, sada smo u to - gotovo sigurni. Jer, kako nam sada svari izgledaju, Jasen Mesić mogao bi na sljedećim izborima prikupiti taman toliko glasova da se može reći da je na njima sudjelovao. I da ničim pri tome nije ugrozio, ili ne daj Bože, zamjerio se najvećem kandidatu, neprikosnovenom sadašnjem i budućem gradonačelniku - Milanu Bandiću.(mmb,mm)

 

 

Proteklih smo dana svjedoci opće rukometne histerije, a za sad i euforije u Hrvatskoj. Čitava država složno podržava i bodri svoje rukometne reprezentativce, lijepo i ponosno, kako Hrvati to već znaju. No, da vrag ne bi predugo spavao pobrinuli su se pojedinci u Zadru, koji su još jednom demonstrirali kako iskra brzo može planuti i kako se nesmotrene stvari lako dogode, kada se važne i delikatne odluke stave na leđa osoba koje za obnašanje svoje odgovorne funkcije očito nemaju dovoljno sposobnosti i senzibiliteta. Pa su zbog skidanja srpske zastave Zadrani i Hrvati kolektivno ponovno prikazani kao srednjovjekovni lovci na vještice. A sve zbog jedne promašene odluke i naravno, medija koji su tako nešto izgleda jedva dočekali. O čemu je zapravo riječ. Zadarski gradonačelnik Živko Kolega potpuno je nesmotreno i nepotrebno inicirao ili dozvolio – potpuno svejedno, da se na zadarski Narodni trg izvjese zastave svih zemalja sudionica svjetskoga prvenstva, uključujući i onu Republike Srbije, iako taj čin nije bio obvezatan, nego u «dekorativne svrhe», jer su sve zastave naravno po pravilima izvješene u sportskoj areni, gdje im je i mjesto. Sasvim je prirodno da su se Zadrani, koji su za vrijeme Domovinskog rata propatili iznimno mnogo, tri godine neprekidno pod općom opasnosti, često puta bez vode i osnovnih potrepština za život protiv tog čina pobunili i počeli vršiti pritisak da se zastava s njihova trga skine. Čitavu situaciju još više je zaoštrila činjenica kako je ovih dana obilježena godišnjica akcije Maslenica, koja u ljudima budi sjećanja i otvara, mnogima još žive rane na ne tako davno minule događaje. U takvim okolnostima jasno je da zastave na Narodnom trgu nikada nisu trebale biti izvješene.(mmb)

 

 

O problematici manipuliranja brojem žrtava logora Jasenovac nedavno smo opširno pisali na Portalu (Odvratno poigravanje žrtvama ). Kao očit primjer neslaganja službenih podataka tijela koja se bave proučavanjem tog dijela povijesti, točnije Memorijalnog centra Jasenovac iz New Yorka, naveli smo primjer mještana Siverića. Ovom prigodom u cijelosti donosimo proširenu verziju otvorenog pisma mještana Siverića koje potpisuje član Hrvatskoga kulturnog vijeća Mile Prpa, a iz kojeg se može dobiti detaljniji uvid u očita neslaganja evidencije centra i stvarnih činjenica o sudbinama ljudi tog mjesta.

 

 

Slovenski i hrvatski političari već duže vrijeme muku muče s postizanjem dogovora oko pitanja kopnene i morske granice. Realan problem naravno ne postoji, hrvatske granice utvrđene od strane Badinterove komisije nakon raspada bivše Jugoslavije vrlo su precizno i dokumentirano zapisane i tu nikakvog objektivnog prijepora nema. Ili ga ne bi trebalo biti. No, slovenska je politika nakon 2000. godine očito uvidjela kako su se Hrvatskoj zaista i dogodile promjene u smislu da su na vlast došli ljudi koji su na žalost pa čak i iza leđa hrvatske javnosti u stanju pregovarati o najvrjednijim nacionalnim interesima kao što je to državni teritorij. Od tada do danas pritisci Slovenije po tom pitanju eskaliraju, da bi svoj vrhunac doživjeli u prosincu 2008. kad je Slovenija iskoristila svoj položaj kako bi Hrvatsku blokirala u pregovorima za EU. Učinila je to usprkos činjenici da su se u kolovozu 2007. godine Sanader i Janša okvirno, iako neformalno uspjeli usuglasiti kako je i za jednu i za drugu stranu najbolja opcija sud u Haagu i međunarodno pravo. Naime, Hrvatska je u nekoliko navrata predlagala i da se taj problem uputi na Međunarodni sud za pravo mora u Hamburgu, ali to su Slovenci rezolutno odbili, što je s njihove strane i razumljivo, jer bi time priznali da je upitna samo morska granica, a tu su hrvatski argumenti nepobitni. Ono što se pak dogodilo ovih dana, točnije u srijedu, moglo bi se ipak tumačiti kao jasna politička pljuska upućena Slovencima od strane europskih parlamentaraca.(mmb)

 

 

O brojnim intervjuima koje je Miroslav Tuđman kao kandidat za predsjednika Republike Hrvatske dao u susjednoj Bosni i Hercegovini već smo opširno izvijestili prošli tjedan u prilogu "Reakcije u BiH na stavove dr. Miroslava Tuđmana". Naravno, kao što je bilo i za očekivati, u "velikim" hrvatskim medijima Miroslav Tuđman nije dobio nikakav prostor, a zašto bi i bilo drugačije kada se već sama informacija da će nastupiti u utrci za predsjednika Republike skriva od javnosti već mjesecima. No, korak dalje otišla je Slobodna Dalmacija, koja također nije izvijestila kakvo je rješenje Miroslav Tuđman predložio za problem uporne majorizacije hrvatskog naroda u susjednoj zemlji, ali je pozvala u goste Bakira Izetbegovića, potpredsjednika Stranke demokratske akcije, da on hrvatskim čitateljima rastumači što predlaže i kakvu politiku vodi Miroslav Tuđman. Svoju privrženost Bakiru Izetbegoviću i njegovom političkom putu Slobodna Dalmacija iskazala je posvetivši dvije stranice za intervju, preko kojih je onda rastegnut golemi naslov "Bakir Izetbegović: I mladi Tuđman dijelio bi Bosnu". Moramo priznati kako upravo fascinira tehnika manipuliranja koju iskazuju pojedine redakcije, no valjda si ne mogu pomoći. Pa tako ni ova - iz Dugopolja.(mm)

 

 

Što se suđenja hrvatskim generalima za Oluju u Haagu tiče i dalje se nastavljaju svjedočenja, gdje raznorazni «stručnjaci» više ili manje neargumentirano uporno raspravljaju o besmislenoj tezi Tužiteljstva o navodnom prekomjernom granatiranju Knina. Teorija je uopće sama po sebi poprilično jadna, tim više što tužitelji nikako da uspiju dokazati svoje SF teze, a kako i bi kad postoje snimke grada neposredno nakon završetka akcije koje dokazuju suprotno. U namjerama im nije pomogla ni potraga za imaginarnim topničkim dnevnicima koji su poslužili jedino i isključivo kao još jedan način da se hrvatsku poslušnu političku «elitu» još jednom dovede na rub živčanog sloma. Najnoviji u nizu «topnički vještak», Nizozemac Harry Konings u nastavku višednevnog svjedočenja osporavao je topničku taktiku HV-a 4. kolovoza 1995. godine, ocjenjujući da vrsta topničkog oružja i rizik od stradanja civila nisu bili razmjerni vrijednosti vojnih ciljeva u Kninu, tadašnjem uporištu pobunjenih Srba. Kazao je kako topništvo možda i nije bilo pretjerano, ali ga nije trebalo biti uopće jer u gradu nije bilo gotovo nikakve obrane. Sipanje ovakvih bisera može značiti samo jedno, da Tužiteljstvo više nema apsolutno ništa čime bi moglo postići svoj cilj. Postavlja se pitanje kako jedan potpukovnik ili bilo tko drugi koga se kvalificira vojnim stručnjakom bilo koje vrste, uopće pri zdravoj svijesti može ovako nešto izjaviti, a da mu bar ne bude malo neugodno.(mmb)