Slovenski i hrvatski političari već duže vrijeme muku muče s postizanjem dogovora oko pitanja kopnene i morske granice. Realan problem naravno ne postoji, hrvatske granice utvrđene od strane Badinterove komisije nakon raspada bivše Jugoslavije vrlo su precizno i dokumentirano zapisane i tu nikakvog objektivnog prijepora nema. Ili ga ne bi trebalo biti. No, slovenska je politika nakon 2000. godine očito uvidjela kako su se Hrvatskoj zaista i dogodile promjene u smislu da su na vlast došli ljudi koji su na žalost pa čak i iza leđa hrvatske javnosti u stanju pregovarati o najvrjednijim nacionalnim interesima kao što je to državni teritorij. Od tada do danas pritisci Slovenije po tom pitanju eskaliraju, da bi svoj vrhunac doživjeli u prosincu 2008. kad je Slovenija iskoristila svoj položaj kako bi Hrvatsku blokirala u pregovorima za EU. Učinila je to usprkos činjenici da su se u kolovozu 2007. godine Sanader i Janša okvirno, iako neformalno uspjeli usuglasiti kako je i za jednu i za drugu stranu najbolja opcija sud u Haagu i međunarodno pravo.

Naime, Hrvatska je u nekoliko navrata predlagala i da se taj problem uputi na Međunarodni sud za pravo mora u Hamburgu, ali to su Slovenci rezolutno odbili, što je s njihove strane i razumljivo, jer bi time priznali da je upitna samo morska granica, a tu su hrvatski argumenti nepobitni. Ono što se pak dogodilo ovih dana, točnije u srijedu, moglo bi se ipak tumačiti kao jasna politička pljuska upućena Slovencima od strane europskih parlamentaraca. Dakle, kako se poprilično šturo može saznati iz hrvatskih, a puno podrobnije iz primjerice slovenskih medija ili svjetskih agencija, vanjskopolitički odbor Europskog parlamenta 21. siječnja je donio prijedlog Rezolucije - koji je usput budi rečeno prihvaćen većinom od 55 glasova za, dva protiv i jednim suzdržanim - a kojim se izražava  podrška napretku razvoja Hrvatske, ali i duboko žaljenje vezano uz slovensku blokadu. Konačno glasovanje o prihvaćanju Rezolucije najavljeno je za ožujak.

Mađarski zastupnik iz liberalne političke skupine Istvan Szent-Ivanyi izjavio je u utorak tijekom rasprave da je za sada zadovoljan formulacijom kojom se izražava duboko žaljenje, ali je najavio da će, ako se bilateralni problem između Hrvatske i Slovenije ne riješi do ožujka kada će se na plenarnom zasjedanju o tome raspravljati, predložiti puno oštriju osudu Slovenije. Također, spominje se i Sanader-Janša dogovor iz 2007. godine, za koji Europa smatra kako bi ga trebalo ispoštovati. Ovaj je prijedlog, dakle, itekako indikativan u smislu činjenice da Slovenija kao članica EU polako, ali sigurno gubi podršku Europskog parlamenta u korist Hrvatske koja to još i nije. Zanimljivo je da su se najveći hrvatski mediji vezano uz ove zadnje vijesti uglavnom služili metodom prepričavanja slovenskog tiska, prenoseći nekritički slovenske objede na hrvatski račun, što obrnuto sa slovenskim medijima nikada ne bi naravno bio slučaj. No, na to smo se već navikli.

Ono o čemu su ipak hrvatski mediji više pisali, a što je gotovo jednako indikativno, jest činjenica da je Ivo Sanader sinoć u Zagrebu razgovarao s povjerenikom EU za proširenje Ollijem Rehnom koji je u Zagreb stigao nakon posjeta Ljubljani, a kako bi «pomogao» u rješavanju bilateralnih problema sa Slovenijom. Kako je i ovoga puta riječ o tajnim pregovorima, od kojih nam se već kad je hrvatska politika u pitanju diže kosa na glavi, sama od sebe nameću se pitanja u kojem će smjeru ti pregovori sada ići i da li će Hrvatska ponovno biti natjerana na još jedan u nizu kompromisa. Tako nešto bilo bi nedopustivo pogotovo s obzirom na čistu situaciju koja je sada prisutna – Slovenija u Europskoj uniji gubi političku podršku, a Hrvatska u svojim rukama drži sve potrebne argumente koje bi trebala izložiti u Haagu, kako se to između ostaloga lijepo u prijedlogu Rezolucije navodi. Pa u čemu je onda problem? Poučeni lošim iskustvom, živimo u strahu od sljedećeg poteza hrvatske političke elite kojoj ne bi bilo prvi puta da poklekne neobjašnjivo pod nekakvim tajnim vanjskim pritiskom.

Iz tog razloga javlja se sumnja kako će ovaj Rehnov posjet Ljubljani i Zagrebu Hrvatima donijeti išta dobrog. Prisjetimo se samo kako se Sanader vezano uz ZERP dao «navući na tanak led». Nadajmo se da je iz tog, kao uostalom i iz mnogih drugih loših iskustava s raznoraznim «dogovorima i dobronamjernicima» uspio izvući i nekakvu pouku. Mada za optimizam te vrste i nema neke osnovane podloge. S našim političarima, u pravilu, svaki led za Hrvatsku ispadne tanak.

M.M.B.

{mxc}