Detalji

Objavljeno: 21. travnja 2010.

Baš sam se pripremio napisati tekst pod naslovom Mamulanje, potaknut intervjuom Branka Mamule objavljen u Slobodnoj Dalmaciji, kad su u Hrvatsku ubačene nove kosti za oglabanje: Daimlerovo podmićivanje dužnosnika Račanove vlade počevši od godine 2002. i protuzakonito javno objavljivanje dijela Jedinstvenog registra hrvatskih branitelja Domovinskog rata. Obje ove teme tek su djelomično u drugi plan potisnule borbu za vlasništvo nad jednim od rijetkih hrvatskih proizvodnih brandova koji je uspio preživjeti tzv. tranzicijske odnose i prvobitnu akumulaciju kapitala - koprivničku Podravku, a u treći plan vijest da se u susjednoj Sloveniji zatvara neistraženo grobište u Hudoj jami, gdje slovenski stručnjaci procjenjuju da se nalazi oko pet tisuća žrtava totalitarnog jugokomunističkog režima pobijenih bez suda i zabetoniranih u okna rudnika sv. Barbare. I kako se onda odlučiti za temu između obnove Jugoslavije Branka Mamule, političke korupcije hrvatskih dužnosnika osvijetljene pri pravosuđu Sjedinjenih američkih država, objavljivanja Registra na valu predizbornih i postizbornih izjava Predsjednika Republike i njegova savjetnika „za braniteljska pitanja", ili rasplitanja čvorova oko Podravke kojoj zapravo prijeti sudbina Plive, HT-a, banaka i INE, ili daljnjeg protueuropskog i protucivilizacijskog prešućivanja prestrašnih zločina režima Mamuline Jugoslavije?(N.Piskač)

Detalji

Objavljeno: 21. travnja 2010.

Godine 1993. Dubravko je Horvatić objavio knjigu pod naslovom «Nepostojeći hrvatski pisci» (Sisak, Ogranak Matice hrvatske). Naslov se doimao kao oksimoron, jer pojam pisac isključuje nepostojanje. Ako je netko pisac tada to podrazumijeva njegovo pojavljivanje u javnosti, odnosno objavljivanje knjiga. Ali navedeni oksimoron u Hrvatskoj je postao duhovna i politička stvarnost. Kod nas postoji fenomen nepostojećih pisaca. Postavlja se pitanje: na koji način neki autor može zaglibiti u ovu metafizičku situaciju, po kojoj je u isto vrijeme i pisac i nepostojeći pisac. Dakako, slijedeći principe koje je lijepo definirao veliki engleski novinar i književnik Eric Arthur Blair (Motihari, Bengal, 25. lipnja 1903. – London, 21. siječnja 1950.), poznatiji pod pseudonimom George Orwell, u čuvenom političkom, a neki kažu antiutopijskome, romanu 1984. Dobri stari Orwell upozoravao je na futurističko totalitarno društvo, za koje su mnogi držali kako je riječ o kritici samo boljševičke i nacističke varijante totalitarizma. Međutim, pridjev "orvelijanski" tiče se mehanizma kontrole misli od strane države u svim vremenima i prostorima. Kod starih Egipćana nalazimo bezbroj zapisa i spomenika na kojima su pobrisana ili istucana imena vladara i ličnosti. Time se te ličnosti i njihova djela činilo nepostojećima. Naravno, s aspekta vlasti režima konkretnog faraona. Njegov je nasljednik mogao isto učiniti s njegovim imenom. (Đ.Vidmarović)

Detalji

Objavljeno: 19. travnja 2010.

22. ožujka 2010. na tribini Hrvatskoga kulturnog vijeća predstavljena je studija dr. sc. Miroslava Međimoreca "Izvršio sam zapovijed: odveo sam u smrt 900 Hrvata". Ova studija objavljena je u časopisu "National security and the future", svezak 9., broj 4 i proteže se na osamdesetak strana, a zajedno s preslikama dokumenata čini knjigu od dvjestotinjak stranica. Zainteresirani tiskano izdanje mogu nabaviti po cijeni od 50 kuna na adresi Teslina 10 u Zagrebu, u prostorijama HIP-a (+385-1-483-87-66). Radi se o još jednom svjedočanstvu na vrlo potresna i krvava zbivanja nakon kraja 2. svjetskoga rata. Točnije, studija Miroslava Međimoreca je nastala na osnovi dviju izjava pod prisegom poručnika britanskog topništva Bernarda O'Sullivana o svom sudjelovanju u izručenju 900 Hrvata koji su se u svibnju 1945. predali britanskoj vojsci, a ona ih je izručila vojnicima jugoslavenske armije. Iz spomenute studije u nastavku donosimo vrlo zanimljiv dio pod nazivom "Kako sam došao u posjed izjava danih pod prisegom (affidavit) poručnika kraljevskog topništva Bernarda O'SuIlivana?"(hkv)

Detalji

Objavljeno: 18. travnja 2010.

U tekućim raspravama o ulasku Hrvatske u EU čula se i teza da je Lisabonski sporazum pobjeda Europe nacija nad nadnacionalnom Europom. Držimo, kao što smo višekratno iznosili u javnosti, da je ocjena Lisabonskog sporazuma od ključne važnosti u stvaranju referendumskog stava hrvatskih glasača spram ulaska Hrvatske u EU. Zato smo odlučili navesti vrlo kritična razmišljenja koja je iznio Valery Giscard d´Estaing, u svom otvorenom pismu za Le Monde od 26. 10. 2007. godine. Iako veliki pristalica nadnacionalne Europe, odnosno tvorac propalog Europskog ustava, on smatra da je Lisabonski sporazum po sadržaju istovjetan s propalim Ustavom, a po načinu donošenja pobjeda birokratske Europe, dodajmo, ne samo nad Europom nacija nego i nad nadnacionalnom Europom, kakvu je on zamišljao. Pobjeda dakle bezbojnih ljudi kao što su Olli Rehn, Karl Bildt i slični, za koje se ne zna ni otkud su došli niti kamo idu, te na čiji izbor glasači nemaju stvarnog utjecaja čak ni po formuli jedan čovjek jedan glas. U iznošenju Giscardovog mišljenja prevest ćemo skraćenu verziju, koju je objavio EUobserver. Kratko, jasno i prikladno za daljnju raspravu na našem Portalu.(S.Barišić)

Detalji

Objavljeno: 18. travnja 2010.

Brže nego se očekivalo, Ivo Josipović je pokazao tko ga je i zašto lansirao na položaj predsjednika RH. Govorom pred parlamentom BiH optužio je Hrvatsku da je (i ona) zaslužna za stradanja ljudi u Bosni i Hercegovini, da je Hrvatska znači "požela rat, smrt i sakaćenja stotina tisuća, milijuna raseljenih, itd..." Da se radi o krivotvorenju povijesti, posve je jasno, i zadnjih su dana o tomu izneseni brojni i točni dokazi iz kojih je zaboravnima vidljivo sljedeće: da je Hrvatska pozvala Hrvate u BiH da glasuju na referendumu o nezavisnosti BiH, da je Hrvatska prva priznala nezavisnu BiH, da ne postoje ama baš nikakvi dokazi o fantomskom dogovoru Tuđman-Milošević oko podjele BiH...(H.Hitrec)

Detalji

Objavljeno: 18. travnja 2010.

Vijest da se je predsjednik dr. Ivo Josipović ispričao za «pokušaje Hrvatske u podjeli BiH», mogla je začuditi samo slijepce i političke diletante. Nakon svega što je hrvatska politička klasa uradila u posljednjih desetak godina, ovaj Josipovićev potez može se promatrati kao tek jedan u nizu onih kojima je svrha potkapanje hrvatskoga državnog suvereniteta i transferiranje Hrvatske na Zapadni Balkan, gdje joj je Preuzvišena međunarodna zajednica namjenila ulogu omanje ispostave Bruxellesa, Londona i Washingtona, pod kontrolom bratskoga Beograda, kao središta regiona.(D.Dijanović)

Detalji

Objavljeno: 15. travnja 2010.

Ovoga tjedna hrvatski mediji izvijestili su o još jednoj demonstraciji bahatosti jugofilskih elemenata u hrvatskom društvu, koji svakim danom postaju odista sve smjeliji. Voljeli bismo odmah reći kako će im se to ubrzo obiti o glavu, ali to teško da bi odgovaralo istini. I najveći mediokriteti danas mogu nerazmjerno puno profitirati u društvu, samo ako su dovoljno beskrupulozni prema ideji suverene i nezavisne Hrvatske. A takvih na žalost trenutno ima sasvim dovoljno da Hrvatsku, zajedno s nekim vanjskim čimbenicima, usmjeravaju u smjeru gdje bi oni to željeli. Tako mediokritetima, ostalo ćemo kasnije dopuniti, poput Zorana Pusića vjerojatno nikada ne bi posvetili ni slovca da on i njemu slične osobe nisu danas u poziciji davati prijedloge čiji je konačni cilj beskonačno sebičan prema sudbini običnoga hrvatskog čovjeka. (mm)

Detalji

Objavljeno: 15. travnja 2010.

Predsjednik Josipović posjetio je BiH i ondje se 13. travnja 2010. ispričao za tobožnju krivnju RH što je «dijelila Bosnu». Poklonio se žrtvama u Ahmićima za koje je okrivio RH! Time je via facti RH proglasio agresorom, a hrvatski narod zločinačkim. O čemu je zapravo riječ? Je li ovo čin neobaviještenoga, nesposobnog i glupog političara nesvjesnog što radi? Ili ratnog huškača? Nitko razuman u Hrvatskoj nije protiv mira i dobrosusjedskih odnosa. O tomu se ne treba sporiti. Kada je o miru riječ nestaju podjele na lijeve i desne, žute i smeđe... U ovom slučaju riječ je o nasilju nad povijesnom istinom, odnosno pokušaju da se ta istina zbog nečijih stranačkih, a ne nacionalnih interesa, preoblikuje u svoje naličje i kao takva ponudi svijetu kao prava istina. Mi koji duže pamtimo dobro se sjećamo kako su komunisti vješto i uspješno vršili orwelizaciju prošlosti. Zločin je postao dobro djelo, opravdan i poželjan, laž je ustoličena na pijedestal istine, a svatko tko se s time ne bi složio bio je represiran. I demokratski je svijet zbog svojih državnih interesa to verificirao.(Đ.Vidmarović)