Detalji

Objavljeno: 09. svibnja 2010.

Osim što će ostati doživotni bivši predsjednik, Stjepan Mesić će vjerojatno ostati i doživotni lažov. Kad bi nabrajali i bilježili koliko je laži izrekao samo tijekom dva predsjednička mandata, nema sumnje da bismo prikupili dovoljno materijala za jednu poprilično opsežnu knjigu. Od laži se Stipe nije umorio, pa istim stopama nastavlja i u (na lažima zasluženoj) povlaštenoj mirovini. Tako je u Sarajevu prilikom promocije zbornika «Hrvati u BiH: ustavni položaj, kulturni razvoj i nacionalni identitet» Hrvatsku lažno optužio da je sudjelovala u podjeli BiH. Dokaze za tu tezu dakako da nije priložio (ta čemu dokazi kad je onaj tko drugačije kaže ustašoid koji «kleveće i laže»?), ali je zato ponovio još jednu laž, naime onu da je tijekom rata postojala izravna telefonska veza između Tuđmana i Miloševića. Time je na neizravan način valjda htio sugerirati da su Tuđman i Milošević zajednički dogovarali ratne operacije, što nas dovodi do mita o dogovorenom ratu, drugoga mita vrlo popularnog kod jugo-relikata i velikobošnjačkih krugova.(D.Dijanović)

Detalji

Objavljeno: 09. svibnja 2010.

U televizijskoj emisiji "Otvoreno" razjašnjena su neka pitanja i utvrđeno gradivo. Prvo, otkako su dr. Miroslavu Tuđmanu odškrinuta vrata HTV-ih studija, i široj javnosti postaje razvidno da se radi o kompetentnom političaru s instinktima državnika koji osjeća tektonska pomicanja, znade proniknuti u bit problema, prepoznati opasnosti koje se nadvijaju nad Hrvatsku, ali je spreman i odlučno boriti se za hrvatske interese. Drugo, iz blaziranog i nadmoćnog nastupa dr. Milorada Pupovca moglo se zaključiti sljedeće: srpski političar posve je svjestan da je u vlasti i na vlasti, i s te pozicije prijezirno gleda prema svima koji to nisu, pa i prema dr. Tuđmanu. U "Otvorenom" je dao do znanja nešto što suostali sudionici u emisiji ili prečuli ili nisu točno reagirali: naime, na svoj je način dao do znanja da nema Europske unije bez velikoga povratka Srba u Hrvatsku. (H.Hitrec)

Detalji

Objavljeno: 07. svibnja 2010.

Osjećam potrebu da nešto kažem, a nemam glasa da izustim. Osjećam potrebu da nešto napišem, a nemam riječi da se izrazim. Vrištao bih ali ne smijem... Ne smijem radi djece svoje, jer će me opet pitati jesam li ružno sanjao. Ne smijem radi ljudi jer će misliti da me je napustila nada i da su mi svi brodovi potonuli. Samo razmišljam, pa mi se u glavi vrte razne misli, da je bilo ovako ili da je bilo onako. Ne vjerujem svojim očima i svojim ušima da smo sve opet prepustili drugima. Prepustili smo drugima da odlučuju o nama, o našim sudbinama, o sudbinama naših heroja. Vrištim u sebi, pa mi vrisak dere kosti i raspara tijelo. Djeco moja nije san, sve je ovo surova java i događa se samo nama, nikome drugom, nama. (www.uhd91.com)

Detalji

Objavljeno: 06. svibnja 2010.

Budući da priloge priređujemo i po nekoliko dana u naprijed i onda objavljujemo oko 18 sati s datumom sljedećeg dana promaklo nam je da je poveznica u jučerašnjem prilogu „Iz Beograda na beogradskom" na članak sa srbijanskoga portala Blic Online prestala raditi tijekom istoga dana kada smo prilog objavili. Sa samim tekstom „Iz Beograda na beogradskom" nismo posebno žurili jer je u hrvatskoj diplomaciji vrlo česta pojava da se naši predstavnici nastoje što bolje asimilirati u sredinu u kojoj su se našli, umjesto da predstave zemlju iz koje su došli i, ne daj Bože, zastupaju hrvatske nacionalne interese. Tragom nestanka razgovora s hrvatskim veleposlanikom u Republici Srbiji na portalu Blic Online naišli smo na priopćenje Ministarstva vanjskih poslova RH izdano tijekom jučerašnjeg dana u kojem se navodi da Željko Kuprešak nikada nije dao intervju novinarki Biljani Tasić za rubriku „Kako žive stranci u Beogradu", već da je novinarka Tasić zamolila veleposlanika Kuprešaka za razgovor o Hrvatima u Srbiji u svrhu provođenja ankete. Dakle, velika razlika je u pitanju, nije se radilo o intervjuu nego o razgovoru.(mm)

Detalji

Objavljeno: 06. svibnja 2010.

"Hrvatski pravopis" imao je brojna izdanja. Najnovije se razlikuje od dosadašnjih jer nema tri autora (Babić, Finka, Moguš) nego dva (Babić, Moguš), ali poglavito po tome što je usklađeno sa zaključcima Vijeća za normu hrvatskoga standardnog jezika. Norma, naravno, nije mijenjana, usvojena su tek neka rješenja po preporuci Vijeća koje predvodi Radoslav Katičić. Spomenuta rješenja već su prije uvrštena u Hrvatski školski pravopis, koji je dobio preporuku Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa za uporabu u školama. Hoće li napokon "Hrvatski pravopis" dobiti i preporuku za opću službenu i javnu uporabu, ostaje otvorenim pitanjem. Čeka se dovoljno hrabar ministar i dovoljno obrazovana Vlada, s napomenom da dobro uređena država jednostavno mora imati jedan službeni pravopis. Nakladnik i ovoga izdanja je "Školska knjiga", urednica Dunja Merkler, a ocjenjivači Nataša Bašić, Mario Grčević i Sanda Ham. Godina: 2010. U korisnom Uvodu autori ustvrđuju da se se hrvatski pravopis ustalio kao fonološki (ublaženi fonološki, poradi iznimaka) u okviru jedne riječi, a morfonološki među riječima. Spominju i nevolju hrvatskoga pravopisa u tome što je u objema Jugoslavijama hrvatska pravopisna tradicija teško narušena, a povratku prema njoj opiru se današnji pismeni ljudi koji su se odškolovali na novosadskom pravopisu i teško napuštaju stečene navike.(H.Hitrec)

Detalji

Objavljeno: 05. svibnja 2010.

Donosimo na beogradskom (kako piše u opremi članka) razgovor s hrvatskim veleposlanikom u Republici Srbiji u kojem je u zasigurno najboljem svjetlu što je mogao čitateljima Blicovog portala predstavio reklo bi se, u prvom redu, sebe. Naime, Željko Kuprešak je za srpske čitatelje usporedio svoje iskustvo življenja u Zagrebu s onim u Beogradu i zaključio "baš kao što je rekao Momo Kapor" da "kada dođeš u Beograd ti imaš potrebu da postaneš Beograđanin" dok u "Zagrebu imaš potrebu da ne budeš Zagrepčanin". "Mi smo konzervativniji i zatvoreniji", nastavio je Kuprešak, "a Beograd je otvoren i svi su dobrodošli".(mm)

Detalji

Objavljeno: 05. svibnja 2010.

Dok je dvanaesta godišnjica smrti Gojka Šuška - ratnoga ministra obrane i osobe koja svakako nije na posljednjemu mjestu u redu zaslužnih za pobjedu u Domovinskome ratu - u hrvatskim medijima prošla posve nezapaženo, smrt druga Ivice Račana, kao i njegova ideološkog uzora druga Tita, zabilježena je u svim medijima Zapadnobalkanske Republike Hrvatske (ZRH). O tridesetoj godišnjici smrti najvećeg sina svih naših naroda i narodnosti raspisali su se svi mediji u ZRH, a neki od njih pripremili su i posebna DVD izdanja o ljubičici bijeloj. Vrijeme kao da je opet stalo: i nakon Tita Tito! Zaključak je, dakle, nedvojben: za Hrvatsku su važniji jugoslavenski političari od onih hrvatske provenijencije. Tito je za Hrvatsku važniji od Šuška! Drugu Titi Hrvatska je, doduše, bila zadnja rupa na bratskojedinstvujućo-nesvrstanoj svirali («prije će Sava poteći uzvodno nego će Hrvati imati samostalnu državu», govorio je svojedobno drug Tito), ali to njegove apologete i sljedbenike – koji žare i pale današnjom ZR Hrvatskom - ne sprječava da mu u zasluge pripisuju i onu da je zaslužan za osamostaljenje i međunarodno priznanje RH. Ni manje ni više! Jednu od varijacija te konfabulacije zapisao je na dan Titove smrti u svojoj kolumni Davor Butković, jedna od perjanica demokratskog i objektivnog novinarstva u Hrvata, kolumnist i inače poznat po osebujnom shvaćanju političkih i društvenih zbivanja.(D.Dijanović)

Detalji

Objavljeno: 05. svibnja 2010.

Politički značaj, gospodarska važnost, diplomatska i vojna djelatnost, te književna, jezična i kulturna baština hrvatskih feudalnih i dinastičkih obitelji Šubića-Zrinskih i Frankopan još nisu proučene, tako da je dosta nepoznanica, što znači i novih otkrića koje čekaju na hrvatske istraživače. Sa žalošću moramo priznati da politička i kulturna elita susjedne nam Mađarske više štuje Zrinske nego mi u njihovome matičnome narodu. Kao da je memoricid kojim su Habsburgovci ove obitelji zatirali i nakon što su to učinili fizički zločinačkim istrjebljenjem svih članova obitelji, još na djelu. Brutalnim ubijanjem (nakon što su povjerovali u «carsku riječ Habsburške presvijetle kuće») grofa Petra Zrinskoga (1621.-1671.) i šurjaka mu, kneza Frana Krste Frankopana (1643.-1671.) u Bečkom Novom Mjestu 1671., a potom progoni Petrove obitelji koji su završili njenim fizičkim zatiranjem, Habsburgovci su zadali jedan od više udaraca hrvatskome narodu od čijih se posljedica taj narod nikada nije oporavio. Habsburgovci i njihova kamarila ne samo što su ubili povijesne obitelji s dinastičkim pravima iz doba narodne dinastije, već su opljačkali njihova gospodarski imanja, a to je bila tada većina Hrvatske. Austrijski su vojni zapovjednici pljačkali sve što su mogli jednako okrutno i bespoštedno kao što su to činili i Osmanlije u svojim pohodima. U tu poharu ulazi i uništavanje i pljačkanje kulturnih dragocjenosti, među kojima je i čuvena biblioteka obitelji Zrinski, jedna od najvećih u tadašnjoj Europi. Nakon zločina u Bečkom Novom Mjestu dvorska je kamarila sve do kraja Monarhije 1918. godine, zabranjivala spominjanje Zrinskih i činila zločin memoricida, kako bi ih nestalo ne samo iz povijesti, već i iz memorije hrvatskoga naroda.(Đ. Vidmarović)