Nizanka u deset nastavaka donosi svjedočanstva i manje poznate činjenice o životnom putu ubijenoga vukovarskoga stomatologa i književnika Renéa Matoušeka (1958. – 1991.) s ciljem sadržajnijega upućivanja hrvatske javnosti u njegovu snažnu osobnost i svestrano stvaralaštvo prekinuto velikosrpskom agresijom na Vukovar i mučeništvom na „Veleprometu“.

33 Renéove godine u fotopisu

Želja autora ove nizanke bila je nadovezati se na mrežnu stranicu posvećenu Renéu Matoušeku (https://renematousek.wordpress.com) i knjigu „DA za Renéa“ u kojima su sabrani književni i novinarski tekstovi, s nizom dragocjenih zapisa njegovih bližnjih. Svjestan da među ostavštinom ima neobjavljenih rukopisa i fotografija te da Renéovo ime izaziva pozornost, osobito u Vukovaru i Velikoj Gorici, namjera je bila istražiti i donijeti o njemu nešto novo, kako bi spomen(ar) bio obogaćen nepoznatijim crticama, i još vjerodostojnije „nacrtati“ portret svestranoga čovjeka. Taj rad može postati svojevrstan treći izvor svima zainteresiranima za proučavanje Renéova djela. Kroz 33 fotografije posljednjega nastavka isprepliću se osnovni podatci životopisa, uz golemu zahvalu obiteljima Matoušek, Brigljević i Harak na svesrdnoj pomoći i razumijevanju.

1. Na ovom svijetu proveo je 33 godine, 9 mjeseci i trinaest dana. Njegovo domoljublje i pjesnički trag nisu zaboravljeni. Ime mu bijaše René Matoušek.

2. Rođen je u Vukovaru 7. veljače 1958. godine u obitelji Ivana (Jenija) i Božice Matoušek koji su 1954. postali roditeljima sina Roberta

3. René je od ranih dana bio ljubitelj hrvatske tradicije, ali i ponosan na očevo i djedovo češko podrijetlo

4. Volio je veslanje i godinama bio marljiv član četverca s kormilarom Veslačkoga kluba Vukovar. Veslom je krotio ćudljivi i nepredvidljivi Dunav.

5. U Velikoj Gorici 1971., uspomena sa školskih praznika: sestrična Lidija, teta Ankica, brat Robert, sestrična Sandra, teta Verica, René i djed Nikola

6. Braća Robert i René s velikogoričkim bratićem Miljenkom Mimijem Brigljevićem, kasnije uglednim televizijskim snimateljem

7. Brižni nećak i bratić: René s tetom Ankicom i tetkom Slavkom te njihovom djecom Nenadom i Sandrom

8. Školarci su postajali ozbiljni mladići: braća Robert i René Matoušek s majkom Božicom (prva s desne strane), bakom Maricom, tetama Vericom i Ankicom i rođacima Nenadom i Sandrom

9. Turopoljski životni krug: baka Marica u odlasku, René kao brižni čuvar najmlađih

10. Idila vukovarskoga obiteljskoga dvorišta: René čuči s prijateljem Boranom Cetinićem, Velikogoričani u posjetu Šapudlu. Sasvim desno je otac Ivan (Jeni) Matoušek.

11. Mladost na vukovarskoj Adici, s lijeve strane prijatelji iz istoga čamca i vokalno-instrumentalnoga sastava „Stope“: Boran Cetinić, René i Darko Husar, pojačani Julijem Novakom

12. Istoga dana s petim prijateljem: Zvonimir Ivić umjesto fotografa Darka Husara na Renéovim leđima

13. Sjedaljka vukovarskih mladića i djevojaka: sedamdesete uz rock, književnost i gimnazijske obveze u tadašnjem Srednjoškolskom centru „Tomo Goreta“, gdje je René maturirao u IV. B razredu u školskoj godini 1976./77.

14. Student stomatologije René u rijetkim trenutcima zagrebačke i velikogoričke dokolice između fakulteta, učenja esperanta, novinarstva i književnosti

15. Malonogometna ekipa „Štos“ u Velikoj Gorici krajem sedamdesetih: René stoji u sredini, dolje lijevo Ivo Pukanić s kojim je pomoćnik glavnoga urednika Matoušek dijelio redakciju u omladinskom listu „Ključ“

16. Proslava 25. rođendana sestrične Štefanije Brigljević uz dobro društvo i bratića-gitarista Renéa. „Kako smo stanovali kuća do kuće, prozor moje špajze gledao je u prozor Renéove i Robertove sobe. Svjetla tih prostorija povezivala su nas u mladosti. Mnogo je godina prošlo, Renéa nažalost nema, ali svjetlo je i dalje poveznica Renéovoj voljenoj teti Ankici, Sandri i meni. Eto, to nam je svjetlo René ostavio u amanet“, zapisala je Štefanija (Đurđica) Brigljević (na fotografiji dolje desno).

17. U svijet književnosti René (desno) ušao je na poticaj književnika i urednika Božidara Prosenjaka (lijevo)

18. Godine 1980. objavljuje prvu zbirku pjesama „Jaka veza“ u tadašnjem Narodnom sveučilištu „Juraj Kokot“ u Velikoj Gorici. Proročku naslovnicu mučeništva, prema Renéovoj ideji, snimio je njegov bratić Miljenko Brigljević. Riječ je o petoj knjizi prvoga kola biblioteke „Albatros“.

19. René sredinom sedamdesetih na primoštenskoj plaži s bratićem Nenadom. Podsjeća na slavnoga brazilskoga nogometaša Sócratesa, liječnika koji je također imao nadslovni znak u svojem imenu.

20. Uspomena na zubara Renéa načeta zubom vremena: s prijateljem-geodetom iz „Stopa“ Zvonimirom Ivićem, dok se još maštalo o nastavku suradnje vukovarskoga sastava na privremenom studiranju u Zagrebu

21. Diploma stomatologije proslavljena je 1983. godine. Urednik glasila stomatološkoga faxa u Zagrebu (kako je pisalo na naslovnici časopisa „Inlay“) uz majku Božicu i djevojku Nevenu

22. Nakon studija i bezuspješnih potraga za poslom odslužio je jednogodišnji vojni rok u Nišu

23. Mladenci René i Nevena s uzvanicima 6. srpnja 1985. godine na Gornjem gradu u Zagrebu

24. Svečani zavjeti izmijenjeni su u Gradskoj vijećnici glavnoga hrvatskoga grada. Potom su mladenci svoju kratkotrajnu sreću pronašli u Zadru, a René posao u Žegaru.

25. Druga Renéova službena zbirka poezije „Žegar“, veličine kutije šibica, otisnuta mu je na ćirilici 1987. godine u vojvođanskom mjestu Odžacima. Zbog japanske zastave na naslovnici (kao i praznih crtica haiku forme 5-7-5) s urednikom Tomislavom Marijanom Bilosnićem bio je na informativnom razgovoru. Predstavljena je u Domu kulture Obrovac 17. ožujka 1988. i dan poslije u Studentskom klubu Zadar.

26. Osim poezije, René je pisao i kratke priče, ali i novinske članke u „Osječkom tjedniku“ i drugim časopisima

27. Povratkom u rodni Vukovar 1990. godine postaje tajnikom obnovljenoga Društva „Hrvatski dom“. U Domovinskom ratu bio je članom Stručnoga operativnoga štaba vukovarske bolnice. S majkom Božicom i bratom Robertom istjeran je iz obiteljske kuće 19. studenoga 1991. godine i u koloni prošao put do „Veleprometa“. Trag mu nije pronađen jedanaest godina, do studenoga 2002. godine, kada su zemni ostatci ekshumirani na novom vukovarskom, danas Memorijalnom groblju i identificirani na Zavodu za sudsku medicinu u Zagrebu.

28. Godine 1997. objavljena je knjiga književne i novinarske ostavštine „DA za Renéa“, u izdanju Narodnoga sveučilišta Velika Gorica. Predstavljanju su nazočili (u sredini) Renéova majka Božica i ujak Josip, kao i ostali članovi obitelji i prijatelji.

29. Renéova majka Božica i ujak Josip u prvom dolasku Vukovaru poslije Domovinskoga rata, u dvorištu srušene kuće obitelji Matoušek.

30. Obnovljena je kuća u Ulici kardinala Alojzija Stepinca 35 u Vukovaru. Ali najmlađi član obitelji – nije se vratio.

31. Majka Božica Matoušek (1927. – 2021.) s portretom mlađega sina Renéa iz knjige „Antologija velikogoričkoga pjesništva“ (objavljena 2010. u Pučkom otvorenom učilištu, Velika Gorica, sastavila Anastazija Komljenović, urednik Drago Bukovec)

32. Renéovo posljednje počivalište na Memorijalnom groblju u Vukovaru. Iako je upisan 18. studenoga, najvjerojatniji je datum Renéova ubojstva dva dana poslije, 20. studenoga 1991. na „Veleprometu“.

33. Život satkan od sjećanja, fotografija, kave i najdražega kolača kod Božice Matoušek u Vukovaru – damina kaprica

Tomislav Šovagović

Tekst je dio niza „René Matoušek – Vukovar sâm, neispričana priča“, a objavljen je na Portalu HKV-a u sklopu projekta poticanja novinarske izvrsnosti u 2022. godini Agencije za elektroničke medije. Prenošenje sadržaja dopušteno je uz objavu izvora i autorova imena.

Povezano: 

T. Šovagović: René Matoušek – Vukovar sâm, neispričana priča (1)

T. Šovagović: René Matoušek – Vukovar sâm, neispričana priča (2)

T. Šovagović: René Matoušek – Vukovar sâm, neispričana priča (3)

T. Šovagović: René Matoušek – Vukovar sâm, neispričana priča (4)

T. Šovagović: René Matoušek – Vukovar sâm, neispričana priča (5)

T. Šovagović: René Matoušek – Vukovar sâm, neispričana priča (6)

T. Šovagović: René Matoušek – Vukovar sâm, neispričana priča (7)

T. Šovagović: René Matoušek – Vukovar sâm, neispričana priča (8)

T. Šovagović: René Matoušek – Vukovar sâm, neispričana priča (9)