Prosvjedna nota Srbiji

Predstavnici hrvatske diplomacije u Beogradu upoznali su veleposlanika Delegacije Europske unije u Srbiji, Andreas von Beckerath, s prosvjednom notom koju je Hrvatska službeno uputila Srbiji. Povod je odluka lokalnih vlasti da se u novoizgrađenom dječjem vrtiću u tavankutskom kraju dovede u pitanje isključiva uporaba hrvatskog jezika u odgojno-obrazovnom radu. O toj temi izvijestili su i mediji na hrvatskom jeziku u Vojvodini.

Grad Subotica odlučio je da se u vrtiću, koji je financiran sredstvima Republike Hrvatske, djeca ne odgajaju samo na hrvatskom, nego i na srpskom jeziku. Takav potez Hrvatsko nacionalno vijeće ocijenilo je kao ozbiljno kršenje prethodnih dogovora te kao uskraćivanje temeljnih prava hrvatske manjine u Srbiji.

Hrvatska strana drži da se radi o diskriminatornom odnosu prema Hrvatima u Srbiji te zahtijeva da se odluka gradskih vlasti izmijeni bez odgađanja i dodatnih uvjeta. Tijekom razgovora s veleposlanikom EU-a nastojalo se utvrditi postoji li institucionalni ili politički način da se na tu odluku utječe i da se ona promijeni u korist manjinske zajednice.

U raspravi je naglašeno i to da Hrvatska na svojem teritoriju gradi i financira velik broj kulturnih centara za srpsku manjinu, zbog čega smatra da je najmanje što se može očekivati poštivanje dogovora da vrtić u Tavankut djeluje kao ustanova s odgojem na hrvatskom jeziku. Hrvatska diplomacija uvjerena je da će stavovi izneseni na sastanku biti preneseni i najvišim političkim razinama u Srbiji.

Slanje prosvjedne note ranije je najavio ministar vanjskih i europskih poslova Gordan Grlić Radman, nakon sastanka s predsjednicom HNV-a Jasna Vojnić. Tom je prilikom izrazio zabrinutost jer vrtić, iako tehnički u potpunosti spreman, još nije započeo s radom zbog administrativnih zapreka i osporavanja nastave isključivo na hrvatskom jeziku.

Riječ je o suvremeno opremljenom vrtiću „Anđeli čuvari“, kapaciteta 60 djece, koji je izgrađen donatorskim sredstvima i uz ulaganje Vlada Republike Hrvatske od 860 tisuća eura. Objekt je u ožujku otvorila ministrica Marija Vučković, istaknuvši da je to konkretan dokaz brige Hrvatske za svoju zajednicu u Srbiji, no ustanova do danas nije počela s radom.

Slučaj vrtića u Tavankutu daleko nadilazi pitanje jezika u jednoj predškolskoj ustanovi. On otvara šire i osjetljivo pitanje položaja nacionalnih manjina, dosljednosti u primjeni manjinskih prava te stvarne političke volje za izgradnju dobrosusjedskih odnosa između Hrvatska i Srbija. Hrvatska strana s pravom upozorava na nesrazmjer: dok se u Hrvatskoj sustavno ulaže u očuvanje identiteta i kulturne infrastrukture srpske manjine, slična razina razumijevanja i reciprociteta često izostaje kada je riječ o Hrvatima u Srbiji.

Posebno zabrinjava činjenica da se administrativni razlozi koriste kao opravdanje za odluke koje u praksi dovode do razvodnjavanja teško stečenih manjinskih prava. Predškolski odgoj na materinskom jeziku ključan je za očuvanje identiteta, jezika i kulture jedne zajednice. Ako se takvo pravo relativizira već na najnižoj razini obrazovanja, šalje se poruka nesigurnosti i nepovjerenja cijeloj manjinskoj populaciji.

Uključivanje Europske unije u ovaj slučaj ima dodatnu težinu jer Srbija teži članstvu u EU-u, a poštivanje manjinskih prava jedno je od temeljnih mjerila u tom procesu. Upravo zato ovaj primjer može postati test stvarne spremnosti Srbije da europske standarde ne prihvaća samo deklarativno, nego i u svakodnevnoj praksi na lokalnoj razini.

Na kraju, rješenje ovog problema ne bi trebalo biti shvaćeno kao ustupak jednoj strani, nego kao ulaganje u stabilnije odnose, međusobno povjerenje i dugoročnu suradnju. Vrtić u Tavankutu mogao bi biti simbol suživota i poštivanja različitosti, ali samo ako se donesene odluke temelje na dogovorima, zakonima i iskrenoj želji da se manjine ne doživljavaju kao problem, nego kao bogatstvo društva.

(hkv)

Prilog je dio programskoga sadržaja "Događaji i stavovi", sufinanciranoga u dijelu sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.