Divljanje bandi u Švedskoj

Švedska se posljednjih godina suočava s ozbiljnim porastom nasilnog kriminala povezanog s organiziranim bandama, koje sve češće u svoje redove uključuju djecu i maloljetnike. Kao odgovor na taj problem, vlada u Stockholm najavila je nove mjere prema kojima bi se već od sljedećeg ljeta i djeca od 13 godina mogla smještati u posebne pritvorske centre za maloljetnike, unatoč tome što prema važećim zakonima još nisu kazneno odgovorna.

Do sada je nacionalna zatvorska uprava bila zadužena za organizaciju posebnih odjela za mlade od 15 do 17 godina koji su počinili teška kaznena djela. Sada se taj okvir proširuje i na dobnu skupinu od 13 i 14 godina, potvrdilo je Ministarstvo pravosuđa. Razlog za ovakvu odluku leži u činjenici da kriminalne skupine svjesno koriste zakonske rupe i angažiraju djecu, znajući da ona zbog svoje dobi često izbjegavaju kazneni progon.

Premijer Ulf Kristersson i njegova liberalno-konzervativna vlada predlažu snižavanje dobne granice kaznene odgovornosti u slučajevima iznimno teških zločina, poput ubojstava. Ministar pravosuđa Gunnar Strömmer ističe da je cilj takvih mjera ne samo zaštita građana, već i pružanje prilike mladima da se udalje od kriminalnog okruženja prije nego što im ono trajno obilježi život.

S druge strane, političari poput Henrik Vinge iz stranke Švedski demokrati naglašavaju da društvo mora odlučno reagirati kada djeca sudjeluju u nasilju i koriste automatsko oružje. Policijski podaci pokazuju zabrinjavajući trend: samo u 2024. godini čak 120 djece mlađe od 15 godina bilo je osumnjičeno za ubojstvo ili sudjelovanje u njemu, što je četverostruko povećanje u dvije godine.

Ova odluka švedskih vlasti otvara izuzetno složeno i osjetljivo pitanje ravnoteže između sigurnosti društva i zaštite dječjih prava. Švedska je desetljećima slovila kao primjer države s humanim pravosudnim sustavom, snažnim socijalnim politikama i naglaskom na rehabilitaciju, a ne represiju. Međutim, rast nasilja i činjenica da se u najteže zločine uključuju sve mlađa djeca ozbiljno dovode u pitanje održivost dosadašnjeg modela.

S jedne strane, teško je ignorirati realnost u kojoj 13- ili 14-godišnjaci sudjeluju u ubojstvima, često kao “izvršitelji po narudžbi” kriminalnih bandi. U takvim okolnostima država ima obvezu zaštititi građane i spriječiti daljnje širenje nasilja. Slanje maloljetnika u specijalizirane ustanove može se promatrati kao pokušaj da se prekine njihov kontakt s kriminalnim mrežama i ponudi strukturirana pomoć, nadzor i rehabilitacija.

S druge strane, postoji ozbiljan rizik da se djeca dodatno stigmatiziraju i trajno vežu uz kazneni sustav. Kritičari upozoravaju da pritvor, čak i u posebnim ustanovama, može imati suprotan učinak i produbiti osjećaj isključenosti, osobito kod djece iz migrantskih i socijalno ugroženih sredina. Dugoročno, represivne mjere bez snažne prevencije, obrazovanja i socijalne podrške mogle bi samo liječiti posljedice, a ne uzroke problema.

Izjave ministra Strömmera, koji procjenjuje da će borba protiv nasilnog kriminala trajati barem deset godina, jasno pokazuju da se Švedska nalazi pred dugim i zahtjevnim procesom. Ključno pitanje ostaje hoće li nove mjere biti praćene ozbiljnim ulaganjima u prevenciju, integraciju i rad s mladima – ili će prevladati isključivo sigurnosni pristup.

Na kraju, švedski primjer postaje upozorenje i drugim europskim državama: ako društvo zakasni u rješavanju socijalnih i integracijskih problema, cijena se može platiti kroz radikalne promjene u pravosudnom sustavu i vrlo teške odluke koje zadiru u same temelje poimanja dječjih prava.

(hkv)

Prilog je dio programskoga sadržaja "Događaji i stavovi", sufinanciranoga u dijelu sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.