22,9 posto glasova ili 65 mandata dobila je Demokratska stranka (DS) predsjednika Srbije Borisa Tadića, čime je ova stranka zauzela drugo mjesto. Izborni prag od pet posto prešao je G17 Plus Mlađana Dinkića sa 6,08 posto glasova ili 19 mandata, Miloševićevi socijalisti osvojili su 6,1 posto glasova ili 17 mandata, te koalicija okupljena oko Liberalno-demokratske partije (LDP) Čede Jovanovića, koja je dobila pet posto glasova, odnosno 14 mandata.

Vjeruje se da će se vlast u Srbiji formirati bez najjačih Šešeljevih radikala, no treba isto tako imati na umu kako premijer Vojislav Koštunica nije u potpunosti odbacio mogućnost koaliranja s tom strankom. Ova činjenica hrvatskim građanima se skriva, dok se moguća koalicija Koštunice i Tadića predstavlja kao pobjeda demokratske Srbije s kojoj bi mi trebali valjda biti sretni.

Bilo kako bilo, ultranacionalističke i nacionalističke stranke u Srbiji, kojima Velika Srbija nije ništa strano, osvojile su više od pola glasova. To pokazuje da se u Srbiji malošto promijenilo unazad dvadesetak godina, usprkos djelovanja međunarodne zajednice ili rada Haaškog suda. Ili je možda bolje reći baš zato.

{mxc}