Dok mi u Hrvatskoj još "ne znamo" što se dogodilo na kraju 2. svjetskoga rata i čiji su posmrtni ostaci u više od tisuću masovnih grobnica u Sloveniji i Hrvatskoj, turski genocid na Armencima dobio je još jednu svoju međunarodnu potvrdu u upravo usvojenom francuskom zakonu kojim će se smatrati kriminalnim dijelom njegovo negiranje. Da bi se to dogodilo, dakako, i u Armeniji su stvari trebale biti kristalno čiste, pa genocid nad svojim narodom svake godine obilježavaju stotine tisuća Armenaca.(mm)

Genocid nad Armencima zakonski reguliran u Francuskoj

Jedan od kontroverznijih zakona donijet je danas od strane francuskih zakonodavaca. Prema novom zakonu poricanje genocida nad Armencima 1915. smatrat će se kriminalnim djelom.

Novi zakon zasigurno će dovesti do znatnog diplomatskog sukoba na relaciji Ankara-Pariz. Turska smatra kako cijeli incident treba na proučavanje "prepustiti povjesničarima".

Francuska je formalno priznala masovno ubojstvo kao genocid 2001., ali nije postojao zakon koji bi zabranjivao njegovo poricanje. Od sada svaka osoba koja kaže da se genocid nije dogodio biti će suočena s 1 godinom u zatvoru i kaznom od 45,000 eura. Nadalje, nije dopušteno niti "drastično umanjivanje" zločina.

Armenski genocid

Masovno ubijanje Armenaca od strane Turaka sistematski je provođeno za vrijeme Prvog svjetskog rata i u periodu nakon njegova završetka.

Armenski genocid svakako je jedna od Formalno priznanjeFrancuska je formalno priznala masovno ubojstvo kao genocid 2001., ali nije postojao zakon koji bi zabranjivao njegovo poricanje. Od sada svaka osoba koja kaže da se genocid nije dogodio biti će suočena s 1 godinom u zatvoru i kaznom od 45,000 euranajstrašnijih stranica moderne ljudske povijesti. Turci su pobili između 600,000 i 1.500,000 ljudi. Osim Armenaca ubijen je i znatan broj grčkog stanovništva.

Sama riječ genocid stvorena je kako bi se opisala strašna masovna ubojstva Armenaca.

Ljudi ne samo da su masovno ubijani, već su ubijani na najgroznije moguće načine. Ljudi su živi spaljivani, bili ubijani smrtonosnim plinom, tisuće male djece je s brodova bacano u more.

Posebno su odurni bili dokumentirani seksualni zločini i nehumano iživljavanje nad žrtvama.

Analiza

Problem moderne Turske, koja je nasljednica Otomanskog carstva, je taj što službena vlada ne priznaje počinjene zločine kao genocid. Kako godine prolaze sve je očitije kako se magnituda strašnog zločina pokušava čak i umanjiti.

Dolazi se do opasnog pokušaja povijesnog revizionizma koji bi u konačnici mogao ponuditi neku drugu, lažnu - "alternativnu" povijest.

Uz vremensku distancu nešto slično se pokušava izvesti i u slučaju Holokausta.

Zanimljivo je primjetiti kako upravo Francuska sada donosi sporni zakon kojim se zabranjuje čak i poricanje tog genocida. Ista država koja je prije tek nekoliko mjeseci bila glavni akter u nemilosrdnom bombardiranju civilnog stanovništva u Libiji.

Teško da se radi o nekakvoj instant-katarzi aktualnog predsjednika Nicolas Sarkozya.

Razlog treba potražiti drugdje. Naime, dobrim dijelom i zbog samog genocida od strane Turaka, velik broj Armenaca sklonio se na prostoru zapadne Europe. Danas ih u Francuskoj živi oko 450,000 (u Armeniji živi 3,145,000 ljudi) i jasno je kako je upravo direktan pristisak njihove dijaspore doveo do novog zakona, koji s pravom još jednom podsjeća na strašan zločin.

Genocid nad Armencima prečesto ostaje u sjeni Holokausta na temu kojeg se vodi najveći broj povijesnih istraživanja. Vrijeme je da se širokim populacijama ukaže na strašnu povijest armenskog naroda, ali također i bezobziran stav moderne turske države, tj. njene aktualne vlade.

Turska će morati postati svjesna svoje vlastite povijesti ukoliko želi čistim koracima nastaviti u budućnost.

advance.hr/BBC/New York Times/armenieninfo.net