„Građani ne biraju zastupnike da budu influenceri, biraju ih da budu njihovi istinski predstavnici“

Hrvatski je sabor 5. veljače raspravljao o novim pravilima političkoga oglašavanja. Ta nova pravila donosi konačni tekst Zakona o provedbi Uredbe EU o transparentnosti u političkom oglašavanju prema kojoj svaki politički oglas mora biti jasno označen kao takav. Mora uključivati i informacije dostupne široj javnosti o tome tko ga je platio, s kojim je izborima, referendumom, zakonodavnim ili regulatornim procesima povezan te jesu li se upotrebljavale tehnike ciljanja korisnika i isporuke oglasa. Pojam političkoga oglašavanja sada obuhvaća i šire društvene teme koje nisu izravno vezane uz izbore ili referendume, a jedna od bitnih odredaba jest da se tri mjeseca prije izbora uvodi potpuna zabrana političkoga oglašavanja koje financiraju sponzori izvan EU-a.

Uredba se primjenjuje na području cijele Europske unije, a svaka država članica imenuje tijela odgovorna za provedbu. U Hrvatskoj su to Agencija za elektroničke medije (AEM), Agencija za zaštitu osobnih podataka (AZOP) i HAKOM. U slučaju kršenja zakonskih odredaba, prekršiteljima prijeti novčana kazna od 13.270 do 132.720 eura ili od jedan do šest posto godišnjega prihoda ili proračuna u prethodnoj financijskoj godini, ovisno o tome koji je iznos veći.

U sklopu navedene teme saborska zastupnica Danijela Blažanović (HDZ) upozorila je da se saborska govornica često zlorabi kao pozornica za „političko oglašavanje“, odnosno samopromociju. Budući da njezin prinos raspravi nije naišao na odjek u medijskom prostoru, dajemo ga na uvid čitateljima Portala HKV-a uz suglasnost zastupnice Blažanović.

„Javila sam se, jer želim nešto reći vezano za našu temu – političko oglašavanje. Ponukala me rasprava da malo istaknem upravo Hrvatski sabor kao najbolju političku pozornicu. I toga smo svi jako dobro svjesni. A jesu li građani toga svjesni ili su ponekad u obmani vezano za naše istupe u Hrvatskom saboru? Zavode li ih godinama neki političari, prepustit ću javnosti da sama procijeni.

Htjela bih istaknuti kako građani u Hrvatskom saboru, umjesto rasprave, odgovornosti i donošenja odluke koje utječu na njihov život, ponekad dobivaju nešto sasvim drugo. Očekuju prostor u kojem se konfrontiraju argumenti, a ne taštine. Prostor koji služi javnosti. Međutim, često svjedočimo nečem drugom: pretvaranju saborske govornice upravo u pozornicu političke samopromocije. Umjesto dijaloga, dobivamo monologe za kamere. Umjesto sadržaja, dobivamo kojekakve slogane. Umjesto rješenja, dobivamo čak i performanse.

Politička samopromocija sama po sebi nije nova pojava, čak je očekivana. Politika je oduvijek uključivala potrebu da se političari predstave biračima, da objasne svoje stavove i da pridobiju povjerenje birača. I sve je to legitimno. Međutim, kada nastaje problem? Problem nastaje kada promocija postane sama sebi svrha. Kada forma nadvlada sadržaj, a interes javnosti bude potisnut interesom za osobnu vidljivost. U Hrvatskom saboru često gledamo zastupnike koji ne govore jedni drugima, govore kamerama, govore društvenim mrežama, govore tako da izazovu pljesak, zgražanje, smijeh, ponekad čak i suze, a sve znajući da je to jedini njihov put do medijske pažnje. Moramo se zapitati: kome to koristi? Zasigurno ne građanima.

Građani trebaju konkretne mjere kvalitetne zakone i argumentirane rasprave. Samopromocija, s druge strane, hrani površnost, potiče natjecanje tko će izreći žešću rečenicu, tko će smisliti bolji slogan. Tko će dobiti više pregleda. U takvom okruženju ozbiljne teme često postaju kulise, a Sabor svojevrsni reality show. Posljedica takvog ponašanja, s vremenom, dovest će do pada povjerenja građana. Kada ljudi vide da se njihovi predstavnici prepiru radi dojma, a ne radi rješenja, stvara se osjećaj da politika nije mjesto odgovornosti, nego mjesto teatra. Tako dolazi do smanjenja kvaliteta rasprave.

Ako je cilj zvučati efektno, a ne biti točan, argumenti postaju manje važni. Činjenice ustupaju mjesto populizmu, a bez činjenica nema dobrih odluka i sve to može dovesti do podjela, što često neki kolege i namjerno iniciraju. Samopromocija često počiva na sukobu jer sukob privlači pažnju. Lakše je napasti nego surađivati. Lakše je dramatizirati nego objašnjavati, boriti se argumentima. Politika koja stalno stvara neprijatelje, osobito ako ih stvara gdje ih ni nema, ne može graditi rješenja.

Hrvatski sabor ne bi smio biti pozornica ega, to bi trebala biti 'radna soba' naše države. To ne znači da zastupnici trebaju biti bezlični ili šutjeti. Naprotiv, trebali bi govoriti jasno, hrabro i odgovorno s ciljem da informiraju i unaprijede raspravu, a ne da skupljaju jeftine političke bodove. Možda je vrijeme da se zapitamo što je važnije: jedna minuta u medijima ili zakon koji će pomoći tisućama ljudi? Što želimo ostaviti iza sebe? Neki novinski naslov ili rezultat? Građani ne biraju zastupnike da budu influenceri. Biraju ih da budu njihovi istinski predstavnici. Zato nam je potrebna promjena političke kulture, kulture u kojoj će se cijeniti znanje, znanje i rad više od ovog spektakla; u kojoj će saborska govornica biti mjesto argumenata, a ne reklame“, rekla je Danijela Blažanović.

(mc, hkv)