Razgovor uoči svetkovine Velike Gospe

Portal Vjerujem.hr objavio je uoči svetkovine Velike Gospe razgovor sa zagrebačkim nadbiskupom mons. Draženom Kutlešom. Novinar Darko Pavičić, izvršni urednik portala čiji je izdavač Večernji list, dotaknuo se u svojim pitanjima mnogih aktualnih crkvenih i društvenih tema (premještaji svećenika u Zagrebačkoj nadbiskupiji; korizmeno upozorenje na tri kušnje: materijalizam, kompromis i senzacionalizam; odlazak pape Franje i dolazak pape Lava XIV.; početak Papina pontifikata i mogućnost njegova dolaska u Hrvatsku; Stepinčeva kanonizacija; kauza za proglašenje blaženim kardinala Kuharića; dvojica kardinala – Stepinac i Kuharić – kao izvor nadahnuća; Thompsonov koncert i vojni mimohod u Zagrebu, Antunovski hod mladih; molitva krunice na zagrebačkom Trgu bana Jelačića; obnova zagrebačke katedrale; međugorski fenomen i hodočašća u marijanska svetišta uza svetkovinu Velike Gospe), o kojima je zagrebački nadbiskup vrlo otvoreno govorio.

Uz pitanja i odgovore koji se odnose na redoviti život Crkve, nadbiskup Kutleša ponovio je svoja razmišljanja o mogućnosti Papina dolaska u Hrvatsku i Stepinčevoj kauzi, o čemu je već govorio u više prigoda, a širemu krugu čitatelja bit će zanimljivo pročitati što je u razgovoru rekao o dvojici svojih uzora u službi zagrebačkoga nadbiskupa, molitvi krunice na zagrebačkom Trgu bana Jelačića i izdvojenim aktualnim društvenim događajima.

O mogućnosti Papina dolaska u Hrvatsku i Stepinčevoj kauzi

„Papa Lav XIV. kao kardinal bio je voljan doći na obljetnicu Majke Božje od Kamenitih vrata, i to svakako ohrabruje. No sada, kao Petrov nasljednik, njegov raspored, prioriteti i obveze poprimaju novu dimenziju. Ipak, ako se usklade želje i mogućnosti s obje strane, vjerujem da bi takav posjet bio od velike važnosti i veliki blagoslov za naš narod“, rekao je, među ostalim, mons. Kutleša, a na pitanje hoće li sadašnji papa dovršiti Stepinčevu kanonizaciju, odgovorio je da Sv. Otac „poznaje život i djelo blaženoga Stepinca, a poznaje i osjetljivost ovog pitanja, kako za naš narod tako i za cijelu Crkvu“.

„Umjesto nestrpljenja“, kazao je zagrebački nadbiskup, „pozvani smo na postojanost u vjeri, na molitvu i na nasljedovanje Stepinčeva primjera, njegove savjesti koja nije pristajala na kompromise sa zlom, njegove ljubavi prema svakom čovjeku i njegove nepokolebljive vjernosti Kristu“. „Kada dođe trenutak koji Bog odredi, vjerujem da će se i službeno potvrditi ono što vjerničko srce već zna, da je blaženi Alojzije Stepinac svet.“

Stepinac i Kuharić kao nadahnuće i orijentir

Istaknuo je da su mu blaženi Alojzije Stepinac i sluga Božji kardinal Franjo Kuharić trajni orijentir, „ne samo zbog onoga što su činili, nego i zbog načina na koji su to činili: čvrsto ukorijenjeni u vjeri, a istodobno bliski ljudima i njihovim stvarnim životnim problemima“ i da se često vraća njihovim riječima u svojim propovijedima.

„Kada u propovijedi kažem da 'kao narod nazadujemo brojčano, duhovno i moralno', to nije pesimistična izjava niti kritika samo radi kritike. To je dijagnoza izrečena u ljubavi, u duhu onoga što su činili naši kardinali. Stepinac je govorio istinu i kad je znalo biti opasno, jer je znao da istina oslobađa. Kuharić je nebrojeno puta upozoravao da narod koji se udalji od Boga i moralnih načela polako gubi i svoj identitet i svoju snagu.

Moja je dužnost, kao pastira, govoriti o tome otvoreno, ali ne kako bih obeshrabrio, nego kako bih potaknuo na buđenje. I kardinal Stepinac i kardinal Kuharić ohrabrivali su vjernike da se ne boje, već da se u svemu pouzdaju u Boga. Upravo tim duhom želim nadahnuti naše vjernike – da prepoznamo probleme, ali još više da prepoznamo odgovornost i mogućnost promjene.

Kritika u duhu Evanđelja uvijek je povezana s nadom. Ne izgovara se da bi optužila, nego da bi probudila. Ako kao narod uočimo gdje nazadujemo, možemo se obratiti, obnoviti i ponovno rasti – brojčano, duhovno i moralno. To je put kojim su nas vodili Stepinac i Kuharić, i to je put kojim želim voditi i ja“, rekao je zagrebački nadbiskup.

O zagrebačkom koncertu Marka Perkovića Thompsona

„Primjerice, manifestacija zajedništva mogla se vidjeti na koncertu Marka Perkovića Thompsona. Kako ste ga Vi doživjeli?“, upitao je Darko Pavičić, na što je mons. Kutleša odgovorio:

„Tih dana na naše se društvo moglo gledati pod prizmom zajedništva ljudi koji dijele određene vrijednosti, uspomene i osjećaj pripadnosti, a u prilog tome govori da su mnogi svjedočili da su došli ne samo radi glazbe, nego i radi izražavanja ljubavi prema domovini, poštovanja prema onima koji su se žrtvovali za slobodu, te potrebe da budu dio većeg zajedništva.

U svakom obliku javnog okupljanja važno je da ono ostane dostojanstveno i da njeguje ono što izgrađuje čovjeka i društvo, poštovanje, zahvalnost i solidarnost. Kao vjernici, pozvani smo u takvim trenutcima sjetiti se da prava snaga naroda ne dolazi samo iz povijesnih pobjeda, nego ponajprije iz vjernosti istini, pravdi i moralnom redu, u konačnici Bogu.

Ako takvi događaji pomognu ljudima da se osjećaju povezano, da ojačaju svijest o zajedništvu i potrebi zahvalnosti, onda oni mogu biti i pozitivna snaga u društvu. No uvijek trebamo paziti da nacionalni ponos bude prožet evanđeoskim duhom, da iz njega izrasta želja za izgradnjom pravednijeg i plemenitijeg društva, to jest da ne služi nečijim partikularnim interesima ili da vodi u zatvaranje u sebe ili udaljavanje od drugih.“

O vojnom mimohodu

Kako Crkva gleda na vojni mimohod u Zagrebu i pokazivanje oružja, posebice s obzirom na trajno zalaganje za mir, zagrebački je nadbiskup objasnio u sljedećem odgovoru:

„Crkva uvijek gleda na oružje i vojnu silu iz perspektive evanđeoskog mira. Naš je Gospodin rekao: 'Blago mirotvorcima, oni će se sinovima Božjim zvati' (Mt 5,9). Mir je cilj, a oružje nikada ne smije biti manifestacija prijetnje silom. Ipak, Crkva također priznaje da narodi imaju pravo i dužnost braniti se od agresije, te da postoje okolnosti u kojima je uporaba vojne sile moralno dopuštena, pod uvjetima koje navodi Katekizam Katoličke Crkve (usp. br. 2307–2317).

Mimohodom vojnici ne pozivaju na rat nego izražavaju svoj napor da se očuva mir i da izraze zahvalnost onima koji su, često goloruki, svojim životima branili domovinu; podsjećaju nas na cijenu slobode i pozivaju na odgovornost da se ta sloboda čuva. Takva manifestacija može u ljudima probuditi ponos, ali taj ponos mora biti prožet sviješću da mir nikada nije zajamčen snagom oružja, nego pravednošću, dijalogom i izgradnjom društva utemeljenog na istini i solidarnosti.

Kao Crkva, uvijek ćemo biti na strani mira, ali i poštovati one koji su u prošlosti morali posegnuti za oružjem kako bi obranili život, dostojanstvo i slobodu. Pitanje nije samo što pokazujemo na mimohodu, nego kako ga tumačimo: kao slavljenje rata ili kao zahvalno sjećanje i poziv da se, ako je ikako moguće, oružje nikada više ne mora upotrijebiti.“

O muškoj krunici na Trgu bana Jelačića

Budući da su se o moliteljima krunice na zagrebačkom Trgu bana Jelačića i u nekim drugim hrvatskim gradovima iz hijerarhijske Crkve u Hrvatskoj mogli čuti različiti glasovi, vrijedno je prenijeti mišljenje koje je u razgovoru na tu temu izrekao mons. Kutleša:

„Molitva krunice, bila ona u tišini vlastite sobe ili na javnom trgu, uvijek je dijalog s Bogom po zagovoru Blažene Djevice Marije. U sebi nosi snagu obraćenja, izgradnje mira i učvršćenja vjere. Isus sam kaže: 'Jer gdje su dvojica ili trojica sabrana u moje ime, tu sam i ja među njima' (Mt 18,20), a to vrijedi i za javnu molitvu.

Javno moljenje krunice na Trgu bana Jelačića vidim kao izraz vjerske slobode i želje vjernika da svoju pobožnost ne skrivaju, nego da je svjedoče i u samom središtu javnog prostora. U tome prepoznajem i djelovanje demokracije. Ako svatko ispunivši određene zakonske kriterije ima pravo javno nastupati i djelovati u skladu s ciljevima koje smatra vrijednima, ne vidim razloga zašto bi to pravo bilo uskraćeno moliteljima. Štoviše, pravni ustroj Republike Hrvatske to im jamči. Takva molitva, ako se ispravno shvati i prihvati, mnogima postaje snažno svjedočanstvo u vremenu kada se vjera nerijetko nastoji potisnuti u isključivo privatnu sferu i prikazati manje vrijednim čimbenikom društvenog života.

Međutim, uvijek naglašavam da takva molitva mora biti prožeta evanđeoskim duhom, svakodnevnim svjedočanstvom kreposna života i ljubavi prema svakom čovjeku. Krunica nas ne smije zatvarati u sebe, nego otvarati srca Bogu i bližnjemu.

Vjerujem da i ovakve inicijative vjernika, ako se provode s ispravnom nakanom i u evanđeoskom duhu, mogu pridonijeti obraćenju, uspostavi mira i jačanju vjere. Iskrena molitva nadilazi same molitelje i nikada ne ostaje bez duhovnih plodova.“

S Marijom k Isusu

Na koncu razgovora, koji se u cijelosti može pročitati na portalu Vjerujem.hr, zagrebački je nadbiskup potaknuo hodočasnike koji će se uza svetkovinu Velike Gospe uputiti na hodočašća u marijanska svetišta da pođu k Mariji otvorena srca kako bi ih ona dovela bliže k Isusu.

„U molitvama stavite pred Gospodina svoje obitelji, svoju domovinu i Crkvu. Molite za čisto srce, za snagu da živite po Evanđelju i za hrabrost da budete svjedoci vjere u svijetu koji često ide drugim putem. Ne zaboravite zahvaliti, ne samo za ono što ste primili, nego i za križeve koji vas oblikuju i vode k većem povjerenju u Boga“, poručio je mons. Kutleša.

(hkv)