Haaški sud je gorka prevara hrvatskoga naroda 

Obzirom na politiku koju promovira Dubravko Merlić u svojoj, za TV pretplatnike skupoj, a za njega komercijalno vrlo uspješnoj emisiji "Kontraplan", iznenadio me je telefonski poziv u ponedjeljak, 6. 2. 2007., i pitanje bih li htio za emisiju "Kontraplan", koja će se baviti Carlom Del Ponte i Haaškim sudom, odgovoriti na nekoliko pitanja. Pristao sam i dogovorio se da u utorak ujutro u 9.30 sati u mojemu uredu, u Forumu hrvatske sloge, primim TV ekipu i odgovorim na pitanja koja ih zanimaju. Odgovorio sam na sva postavljena pitanja u razgovoru koji je trajao otprilike desetak minuta. Na kraju razgovora dodao sam da se nadam kako neće biti cenzure i kako će objaviti moje ocjene Carte Del Ponte, Haaškoga suda i sluganske hrvatske politike. Moja nada je bila bez osnova jer uvečer u emisiji "Kontraplan" nije objavljena nijedna rečenica. Ne znam tko je bio veliki cenzor, Merlić osobno, ili netko "viši"? U svojoj bahatosti nisu me čak ni telefonom nazvali i barem se formalno ispričali što su zlorabili moje vrijeme. Bez obzira radi li se o samocenzuri Dubravka Merlića, kako se objavljivanje moje izjave koja je vrlo kritička u odnosu na hrvatsku politiku, ne bi zamjerio hrvatskim vlastodršcima, ili se radi o cenzuri vodstva HRT-a ili nekoga izvan HRT-a, cilj je postignut, onemogućeni su gledatelji Hrvatske televizije da Čuju gorku istinu koja se od njih sakriva.

"Božica pravde" kao Visinski

Zbog toga sam zamolio glavnoga urednika "Hrvatskog lista" da mi omogući da u "Hrvatskome listu" ukratko prepričam ono što sam rekao za HRT i što su cenzori zabranili. Zahvaljujem gospodinu Marijačiću i navodim, po sjećanju, ono što sam rekao za Hrvatsku televiziju. Na pitanje kako ocjenjujem ulogu Carle Del Ponte i Haaškoga suda, rekao sam: "Haaški sud je sud nepravde, a ne pravde. To je sud koji kompromitira međunarodnu pravdu i rusi povjerenje u međunarodnu pravdu. To je sud koji sudi bez porote. To je sud koji krši temeljna ljudska prava, koji optužuje mrtve ljude koji se ne mogu braniti, koji optužuje i sudi suprotno svome Statutu u kojemu piše da se može suditi samo pojedincima. Tužiteljstvo suda optužuje, a sud sudi suprotno Statutu Haaškoga suda, vladama, strankama, institucijama pa i cijelome hrvatskomu narodu. To je sud koji pravdu pretvara u trgovinu, koji trguje sa svjedocima-poka-jnicima, koji omogućava zaštićenim svjedocima da njihove neistine i laži ostanu sakrivene od javnosti. To je sud koji sudi novinarima koji otkrivaju gorke istine o radu toga suda. To je sud koji ne sudi Mladiću i Karadžiću niti će, izgleda, ikada suditi. To je sud koji nevine braću Kuprešk-ić, primjerice, hapsi kao najveće teroriste, proglašava ih ratnim zločincima, drži ih preko Četiri godine u zatvoru i onda ih pušta kao nevine bez ikakve isprike i bez ikakve odgovornosti "slavne" Carle Del Ponte koja se lažno predstavlja kao "božica pravde" iako po postupcima više sliči na zloglasnog Staljinovog tužitelja Visinskog jer se koristi njegovim načelom: "Moje je pravo da svakoga optužim, a optuženi mora dokazivati svoju nevinost." To je sud koji si je uzurpirao pravo da piše krivotvorenu povijest i da ultimatumima hrvatskome narodu nameće krivotvorine kao navodnu istinu.

To je sud koji je svojim krivotvorenim optužnicama i praksom doveo do nečuvene i skandalozne povijesne inverzije. Velikosrpskim agresorima i JNA, koji su zaista planirali i proveli zločinačke poduhvate, sudi za pojedinačne zločine, a Hrvatima, kako u Hrvatskoj tako i u Bosni i Hercegovini, koji su u obrani počinili pojedinačne zločine, sudi kao zločinačkoj organizaciji optužujući državno i vojno vodstvo, stranke, vlade, institucije pa i cijeli hrvatski narod.

Dvoličnost hrvatske politike 

Dakle, stvarni zločinački pothvati agresora pretvaraju se u pojedinačnu krivnju, a pojedinačna krivnja s hrvatske strane, krivotvorinama se prikazuje kao zločinačka organizacija i zločinački pothvat, odnosno, kolektivna krivnja državnoga i vojnoga vodstva pa i cijeloga naroda. Carla Del Ponte, kao najistaknutija osoba takvoga suda, kao njegova "zvijezda" i ključna osoba, iako nije isključivi krivac, bit će zabilježena u povijesti u "Crnu knjigu pravde". Carla Del Ponte bila je udarna pesnica i "zvijezda" vladara svijeta koji su preko toga suda željeli ostvariti određene političke ciljeve, raspodijeliti krivnju i stvoriti pretpostavke za nove balkanske integracije. Sada, kada su te pretpostavke stvorene i kada su slomili hrvatsko državno i političko vodstvo, i dobili sve od njih Što su tražili -uključujući ne samo prihvaćanje povijesnih krivotvorina, nego i pristanak na obnovu regionalnoga povezivanja na Balkanu, sa starim centrom Beogradom, sada Carla Del Ponte nije više potrebna. Sada sudu treba netko blaži i mekši, koji će odustati od potrage za Mladićem i Karadžićem.Na pitanje kako ocjenjujem hrvatsku politiku u odnosu na Haaški sud, rekao sam: Hrvatska se našla u vrlo teškome i nepovoljnom položaju. Haaški sud će svoj neslavni rad završiti s dvama spektakularnim procesima: Gotovini, Čermaku i Markaču i Hrvatima iz Bosne i Hercegovine. U jednoj i u drugoj optužnici optuženo je državno i vojno vodstvo Hrvatske, u stvari cijeli hrvatski narod, i pokušava se krivotvorinama nametnuti po vijesna krivnja hrvatskome narodu. Srbija, koja nije izručila Karadžića i Mladića, nagrađena je, a Hrvatska, koja je bespogovorno izvršavala ultimatume i suprotno svojim nacionalnim interesima, prevarena je. Nakon lociranja, uhićenja i transportiranja Ante Gotovine u Haag, jer je to navodno bio posljednji uvjet za ulazak u Europsku uniju i NATO, Hrvatskoj se postavljaju novi uvjeti i ultimatumi. Hrvatskoj se ne dopušta da kao "prijatelj suda" brani istinu u Haagu. Hrvatskoj prijeti opasnost da će biti osuđena kao zločinačka organizacija i agresor na Bosnu i Hercegovinu s nesagledivim posljedicama. Došle su na naplatu sve velike strateške pogrješke hrvatske politike. Dvoličnost hrvatske politike je velika. S jedne strane se tvrdi daje "Oluja" čista kao suza da bi se u isto vrijeme provodili akcijski planovi da se uhiti čelni čovjek te "Oluje", čista kao suza, te da se isporuči Haagu s ciničnom porukom da tamo treba dokazati svoju nevinost. Iako se nalazimo u teškoj situaciji, iako smo izloženi novim ultimatumima, još uvijek ima prostora za obranu naše časti, dostojanstva i istine, za obranu naših nacionalnih interesa. Međutim, uvjet za to je prihvaćanje istine.

Treba se suočiti s istinom i onda na bazi te istine još jednom obraniti ono što je hrvatski narod stvorio devedesetih godina prošloga stoljeća. Kako se s istinom ne žele suočiti postojeće političke elite, kako vladajuće tako i oporbene, ima još vremena da se do parlamentarnih izbora stvori alternativa sadašnjoj hrvatskoj politici u vidu saveza domoljubnih snaga, odnosno, saveza za Hrvatsku. Osnovna politička podjela danas, a sutra će biti još vidljivija, je podjela na briselsku Hrvatsku, koja prihvaća i provodi ultimatume međunarodne zajednice i na antibriselsku, domoljubnu Hrvatsku, koja je većinska, ali neorganizirana i koja traži da se čvrsto brane i obrane hrvatski nacionalni interesi.  

dr. Zdravko Tomac
Hrvatski list

 {mxc}