Prenosimo u cijelosti otvoreno pismo koje su uputili članovi uredništva i suradnici vrlo posjećenog portala Hrvati AMAC predsjedniku uprave Styria d.d. Graz, dr.dr. Horst Pirkeru. Izdvajamo početak pisma: "Obraćamo Vam se, jer ste kod Styria d.d. uz ostalo mjerodavni za medije. Drugi razlog stoji naravno u prednjem planu: Već sedam godina, od kad je Vaš koncern preuzeo „Večernji list“, strpljivo čekamo da se to zrcali i u općem odnosu prema hrvatskom društvu i naravno u izvješćivanju. Zašto? Jer mnogi od nas već desetljećima poznaju Vaše poduzeće i prije svega „Kleine Zeitung“ i ne mogu si zamisliti da se tu činjenicu u potpunosti ne uvažava kod „Večernjeg lista“. Jer mnogi od nas poznaju odnosno poznavali su ljude kao što su na pr. Dr. Fritz Csoklich, Kurt Wimmer, Kurt Vorhofer oder Hans Sassamann i sigurni smo, da se oni s tim, što „Večernji list“ godinama (ali i upravo sad!) pruža ne bi slagali. Jer smo visoko cjenili i cjenimo zalaganje Styria-e kod spašavanja tradicionalnih kulturnih novina „Die Furche“; i jer smo sigurni da suradnici „Furche“ne bi mogli uopće ništa započeti s najvećim dijelom dnevno nuđenog od strane „Večernjeg lista“. Jer odajemo veliko priznanje spašavanju austrijskog medijskog “zapovjednog broda” “Die Presse” kroz Vaše poduzeće; a sigurni smo da se i uredništvo tih novina ne bi moglo ni u kojem slučaju identificirati s dnevnim sadržajima „Večernjeg lista“. "

 

 

Prenosimo duži tekst objavljen u Glasu Koncila i kraći izvještaj koji je donijela Hina o tribini "Tko je pobio hercegovačke franjevce u veljači 1945. godine?". Podsjećamo, ova tribina u organizaciji HIC-a i HKV-a održana je prvi puta u subotu 9. veljače u Zagrebu u dvorani Hercegovačke franjevačke provincije Uznesenja Blažene Djevice Marije, a drugi puta 14. veljače u prostorijama Hrvatske kulturne zaklade i Hrvatskog Slova. U najavi je još održavanje tribine u Splitu, za 19. veljače. Iz teksta u Glasu Koncila izdvajamo dio koji se odnosi na izlaganje Ante Belje: "Na početku svoga predavanja ravnatelj HIC-a Beljo podsjetio je da su partizani u Drugome svjetskom ratu, kako su osvajali koje mjesto, već unaprijed imali sastavljene popise »narodnih neprijatelja« koji su bili određeni za odstrel, bez saslušanja, suda i presude. U tom se kontekstu trebaju promatrati i sva ubojstva hercegovačkih franjevaca, koji su bili glavna smetnja provođenju partizanskog ideološkog jednoumlja. Ti su zločini bili dugogodišnja »tabu-tema« i počeli su se sustavnije istraživati nakon pada komunističkog režima. Predavač je odmah ustvrdio kako su danas krivci za zločine poznati i do njih nije teško doći, jer su oni navedeni u knjizi o XI. dalmatinskoj brigadi, koja je u veljači 1945. ušla u Široki Brijeg. Objavljena je g. 1998. u Zagrebu i ima 800 stranica, a sva imena koja se u njoj spominju ponavljaju se i u knjizi glasovitog partizanskog zapovjednika Sime Dubajića »Život, grijeh i kajanje«. On u knjizi ne samo da preuzima odgovornost za poslijeratna pogubljenja Hrvata nego i izražava žaljenja što njihov broj nije veći. Ukratko, XI. dalmatinska brigada je imala tzv. »ubilačku četu« koja je uglavnom bila sastavljena od Hrvata a u njezinom su zapovjedništvu bili Srbi. Bila je zadužena za egzekucije a iza sebe je ostavila krvavi trag od Kočevlja do Trsta. Nakon završetka ratnih operacija brigada je rasformirana i pretvorena u tenkovsku jedinicu te prebačena u Tetovo u Makedoniju." 

 

 

Donosimo reakciju Ivice Pervana na članak Zlatka Galla objavljen u Slobodnoj Dalmaciji. U Gallovom tekstu, pod naslovom "Silovanje silovanoga", se na primitivan način obračunava s Katoličkom crkvom u Hrvatskoj, a neposredni povod članka su riječi ohrabrenja koje je dubrovački biskup msgr. Želimir Puljić uputio hodočasnicima iz Trilja, među kojima se nalazio otac nedavno ubijene Kristine Šušnjare - "Hvala ti, Kristina, što si pokazala koliko držiš do svog djevojaštva, i koliko vjeruješ u život i poslije života. Od krštenja si po imenu bila Kristova. A sada mu i zauvijek i potpuno pripadaš. Hvala ti za to svjedočanstvo i nezaboravnu poruku". Iz ovih riječi biskupa će između ostaloga Gall zaključiti i ovo - "Puljić je u zlosretnoj sudbini djevojke Kristine Šušnjare, žrtve okrutnog ubojstva, prepoznao put kreposti koji – pouzdanije nego naramci plastičnog eksploziva oko pojasa šehida – vodi ravno u raj. Posvetivši uvodni dio misnog slavlja veličanju monstruozne ideje da je smrt jedini pravi - i moralni - “izbor” za svaku potencijalnu žrtvu silovanja, Puljić nije samo odvalio žestoku pljusku zdravom razumu nego je s nevjerojatnom bešćutnošću “hračnuo” i na svaku jučerašnju, današnju i sutrašnju žrtvu silovanja te na sve one koje su umjesto mučeničke “smrti u kreposti” odabrali – život." Valjda bi po Gallu Kristinine roditelje trebalo tješiti riječima da je njezina žrtva i otpor koji je pružila svome ubojici bili potpuno uzaludni i pogrešni?(mm)

 

 

Nakon što je ujutro u subotu Jutarnji list osvanuo na kioscima ističući na naslovnici intervju s premijerom Ivom Sanaderom pod naslovom "Kosovo ćemo priznati kad i zemlje EU" (na naslovnici) i "Srpski radikali razlog više da uđemo u NATO" (strana 4.), tijekom popodneva stigao je demanti. Naime, Ured za odnose s javnošću Vlade Republike Hrvatske priopćio je da je intervju koji je premijer Ivo Sanader navodno dao uredniku Jutarnjeg lista Davoru Butkoviću "u cijelosti izmišljen". Već u nedjelju stvari su postale jasnije - portal Javno.hr i Večernji list objavili su da je Davor Butković objavio razgovor zabunom, misleći da doista ima posla s premijerom, a ne s 23-godišnjakom koji je na njegova pitanja upućena na elektroničkom poštom napisao odgovore.(mm)

 

 

Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća, kao što svi čitatelji vjerojatno dobro znaju, vodi tek nekoliko entuzijasta iz naše udruge. Posao vezan uz portal obavlja se u letu između „pravog“ posla, odnosno studija, obitelji i razno raznih drugih dužnosti koje donosi današnji užurbani život. Imati sponzora sigurno bi nam bilo od velike pomoći – mogli bi proširiti redakciju s mladim ljudima, i za njihov posao pošteno im platiti, a nas odteretiti. A kako se dolazi do donatora moglo bi se naučiti od portala ZaMirZINE.net, odnosno od novina za civilno društvo i urbanu kulturu, kako piše na naslovnici. Lista donatora portala ZaMirZINE.net spoj je hrvatskih i stranih, vladinih i nevladinih agencija - tako da redakcija i ostalo osoblje čini čak osmero ljudi. Što onda mi čekamo na Portalu HKV-a, pitat će neki? Pa, za početak, imamo problema sa činjenicom da se riječi „seksualnost“ i „urbano“ i njihove izvedenice na našem portalu pojavljuju desetak puta rjeđe nego na portalu ZaMirZINE.net.

 

 

O činjenici na kakve je niske grane cijela predizborno-postizborna situacija u Hrvatskoj svela državnu političku elitu dovoljno govori i samo letimično bacanje pogleda na dnevne i tjedne tiskovine, te tko ih u istima i na koji način kudi ili pak zagovara. Naime, neke od njih, koje su kroz duže vrijeme imale tendenciju da budu ili postanu - nazovimo to tako - ozbiljna novina, u posljednje vrijeme pisanjem nekih svojih kolumnista i komentatora ozbiljno odlaze ispod svog standarda u nekom sasvim drugom smjeru. Najbolji primjer tog i takvog novinarstva jesu komentari Vjesnikova gosta kolumnista Davora Gjenera. Svatko tko je u posljednjih nekoliko godina imao priliku pročitati bar nekoliko njegovih tekstova vrlo lako može zaključiti kako su njegove današnje kolumne koje izlaze u spomenutom listu uvelike različite od onog što smo iz njegovih usta ili pera do sada bili naviknuti slušati ili čitati. Riječ je naime o očitoj promjeni strana koja se najbolje očituje u otvorenoj podršci političkim potezima premijera Sanadera, odnosno u hvalospjevima promućurnom vodstvu ove države u dijelu koji se odnosi na njega i njegovu stranku. No, problem nije u tome što je Gjenero promjenio «poslodavca», problem leži u okolnosti da se ništa drugo osim toga u razini njegova pisanja na žalost nije promijenilo. (mmb)

 

 

Koliko se u Hrvatskoj malošto promijenilo od izbora 2000. godine dobro svjedoči članak Damira Borovčaka koji je kao pismo čitatelja Vjesnik objavio 23. studenoga 1999. godine. U tekstu se podrobnije razmatra pisanje medija tijekom izborne kampanje, pri čemu se primjenjivalo pravilo "ili ovladati javnim mnijenjem ili uništiti povjerenje koje Katolička crkva ima među svojim vjernicima (čitaj biračima)". Zanimljivo se prisjetiti kako je 1999. godine najviše osporavana bila propovijed iz Novigrada na Dobri vojnog ordinarija biskupa Jezerinca. Osam godina kasnije slična situacija. Opet je propovijed vojnog ordinarija biskupa Jezerinca izazvala najviše novinskih napisa. Razlika je u tome da se u cijeli slučaj 1999. nije upleo Stjepan Mesić, budući da tada još nije bio predsjednik. Očigledno da je vojni ordinarij pod posebnom prismotrom onih koji u Hrvatskoj stvaraju vijesti, pa bi tu činjenicu u budućnosti vrijedilo uzeti u obzir.(mm)