Jesu li izbori važni?

U Hrvatskoj se u nedjelju 4. prosinca odlučuje tko će formalno voditi državu u sljedećem razdoblju, odnosno koji će ljudi sjesti u saborske i ministarske fotelje, a kako mediji već propagiraju apsolutnog pobjednika, može se na prvi pogled činiti da ovogodišnji parlamentarni izbori baš i nisu tako važni. No, za ispravno vrednovanje važnosti sadašnjih izbora potrebno je uzeti u obzir, kako aktualni međunarodni kontekst, tako i hrvatski nacionalni i društveni kontekst, ali također stvarnu kvalitetu i potencijale pojedinih, osobito vodećih političkih stranka i svih njihovih pripadnika.

Završivši pretpristupne pregovore (zapravo prihvativši zadane uvjete Europske unije), Hrvatska, gledajući površno, ima zacrtan glavni put, mnogo toga joj je zadano i određeno, Društveni kontekstHrvatski nacionalni i društveni kontekst, tj. sadašnje stanje u hrvatskom društvu, osobito u gospodarstvu, zahtijeva također iznimno kompetentnu, poštenu, državotvornu i stvarno demokratsku vlast. Premda sadašnje stanje, osim za sve one koji su ispod praga siromaštva, nije ni približno loše koliko ga takvim s računicom žele prikazati mnogi mediji, stvarno kršenje zakona i nedopustivo pogodovanje različitim centrima moći i interesnim skupinama znatno je razornije negoli to žele priznati političari i medijikako za razdoblje do srpnja 2013, tako i poslije, pa je još samo važno da ispunja to što joj je zadano. Takav je pristup je za Hrvatsku doslovce katastrofalan jer okviri EU-a – koji su Hrvatskoj zadani i na koje je već pristala – štite zapravo interese Europske Unije i njezinih dosadašnjih članica, a ne hrvatske interese. Hrvatska te prihvaćene okvire i uvjete mora poštivati, no to je tek dio onoga što će se očekivati od budućih članova Vlade i Sabora, a glavnina ostaje ozdravljenje svih područja društvenoga života i postavljanje gospodarstva i društvenih odnosa na vlastite zdrave noge.

Kriza eurozone

Aktualna kriza eurozone – za koju nije sasvim jasno vodi li raspadu Europske unije ili pretvaranju EU-a u unitarnu megadržavu ili u uspostavu hegemonije moćnih država nad ostalima u EU-u uz različite maske demokracije – zahtijeva da Hrvatska izabere stvarno kompetentnu, državotvornu i istinski demokratsku vlast. Buduća vlast trebala bi biti sposobna nositi se sa svim mogućim raspletima te europske krize te upravo svojim svjesnim i sustavnim njegovanjem transparentnosti, zakonitosti, demokracije i međunarodnog prava najprije umanjiti i amortizirati, a potom sve više sprečavati moć skrivenih centara moći. Legalni i legitimni interesi hrvatskoga naroda i svih hrvatskih građana u sadašnjem povijesnom trenutku trajno su i višestruko ugroženi, kako samom ideologijom globalizma, tako i praktičnim političkim planovima; bilo na razini Europske Unije, bilo na razini tzv. Zapadnog Balkana, pa bi se buduća vlast morala znati nositi s tim prijetnjama ugroza.

Hrvatski nacionalni i društveni kontekst

Hrvatski nacionalni i društveni kontekst, tj. sadašnje stanje u hrvatskom društvu, osobito u gospodarstvu, zahtijeva također iznimno kompetentnu, poštenu, državotvornu i stvarno demokratsku vlast. Premda sadašnje stanje, osim za sve one koji su ispod praga siromaštva, nije ni približno loše koliko ga takvim s računicom žele prikazati mnogi mediji, stvarno kršenje zakona i nedopustivo pogodovanje različitim centrima moći i interesnim skupinama znatno je razornije negoli to žele priznati političari i mediji.

Dovoljno je podsjetiti na rasipanje više desetaka milijarda kuna vlasništva svih hrvatskih građana - u čemu su od 1991. dosad sudjelovali gotovo svi političari, bilo kao pripadnici vladajuće skupine, bilo kao opozicije u Hrvatskom saboru - a za što Državno odvjetništvo nema ni nakanu išta poduzeti. Takvo kriminalno ponašanje svagdje u svijetu smatra se izdajničkim ili petokolonaškim te je prvo na udaru, a u Hrvatskoj i ne dolazi pod povećalo Državnog odvjetništva. Hrvatska vapi za vlašću koja bi to nepodnošljivo stanje promijenila, koja bi zaustavila i spriječila takvo iscrpljivanje i omogućila da stvarni hrvatski potencijali, kako oni ljudski, tako i oni prirodni, dođu do izražaja. Nakon svih golemih, drskih, izdajničkih čerupanja koja je preživjela, sadašnja Hrvatska još uvijek ima golemih potencijala za ozdravljenje, za uspostavu gospodarstva u kojem nitko tko želi raditi ne treba biti bez posla, no to se ne može ostvariti bez vlasti koje to postavljaju kao glavni cilj svoga djelovanja poštujući i sve međunarodne obveze. Hoće li Hrvatska na predstojećim izborima dobiti vlast koja će tolerirati daljnje čerupanje preostalih hrvatskih bogatstava ili vlast koja će početi makar minimalno ostvarivati hrvatske nacionalne ciljeve i interese, ovisi o broju birača koji će izići na izbore i njihovu glasu.

Namještaljka hrvatskoga izbornog sustava

Građani s pravom glasa dužni su upoznati i procijeniti stvarnu kvalitetu i potencijale pojedinih, osobito vodećih političkih stranka i svih njihovih pripadnika, a ne samo onih koji su istaknuti na kandidacijskim listama. Ne može se prešutjeti golemi hrvatski problem premale demokratičnosti političkih stranaka i njihovu »zatrovanost« komunističkim mentalitetom koji favorizira poslušnike i zaustavlja sposobne, ali isto tako ne smije se previdjeti potencijale možda sada spriječenih i zaustavljenih članova stranaka, jer njihova kvaliteta kad-tad mora doći do izražaja. Građani s pravom glasa, a osobito katolički vjernici, ako žele barem u najmanjoj mjeri ostvariti Isusovu zapovijed o ljubavi prema bližnjemu, moraju sudjelovati na izborima, moraju dati svoj glas, i pri tome postupati odgovorno poznajući namještaljku hrvatskoga izbornoga sustava po kojem glas onima koji ne prijeđu izbor ni prag, tj. koji ne dobiju barem pet posto glasova birača izislih u jednoj izbornoj jedinici, pretežno pripada onima koji već imaju najviše glasova.

Očito su ovi parlamentarni izbori iznimno važni i nije trenutak za promicanje ikojih pojedinaca koji žele saborsku karijeru, već je trenutak u kojem treba Hrvatskoj izabrati što bolje vodstvo ili, nažalost, možda čak što je moguće manje loše vodstvo.

Ivan Miklenić
Glas Koncila