Oči za istinu

Spomen na žrtvu Vukovara samo je nakratko potisnuo u drugi plan intenzivnu predizbornu kampanju kojoj se pridaje prevelika važnost jer, po uvjerenju mnogih, ni predstojeći izbori ne mogu Hrvatskoj donijeti nuždan stvarni zaokret. Spomen na Vukovar zapravo je vraćanje na temelje Hrvatske za koju se s ljubavlju umiralo i nije slučajno što je vukovarska kolona sjećanja svake godine sve duža, što u njoj sudjeluju ljudi iz svih hrvatskih krajeva te se ne usuđuju izostati ni nositelji vlasti ni pretendenti na nju.

Vraćanje na te temelje iznimno je dragocjeno i nužno nakon sve jasnijeg iskustva, da usprkos tolikim žrtvama, slijepi vođe Hrvatsku vode u slijepu ulicu, a spomen na žrtvu Vukovara Vinko PuljićNe samo za prošlost nego i za sadašnjost i budućnost nezaobilazne su riječi koje je u Vukovaru ove godine izgovorio kardinal Vinko Puljić: »Valja ljudski i vjernički svaku stvar pravim imenom nazvati i upozoriti na činjenice koje se ne mogu i ne smiju zanijekati. Tek prihvaćajući istinu, kako god ona bila koji put gorka, ona oslobađa prostor vraćanja povjerenja među ljudima. Tko ne želi istinu, taj se stavlja iza zla koje brani i tako podržava negativan naboj među ljudima. Taj nije graditelj mira nego širitelj zla. Nijedan se zločin ne može branitičastan je čin koji političari nisu uspjeli okaljati – jer tijekom njega šute. Doista je sretna okolnost da se na vukovarskoj komemoraciji, osim svega onoga što do neba vapi, čuje samo artikulirani, verbalni govor predstavnika Crkve koja je čuvarica i nositeljica spomena na punu istinu, ali lišenu svake natruhe mržnje ili osvete.

Prošlost, sadašnjost i budućnost

Ne samo za prošlost nego i za sadašnjost i budućnost nezaobilazne su riječi koje je u Vukovaru ove godine izgovorio kardinal Vinko Puljić: »Valja ljudski i vjernički svaku stvar pravim imenom nazvati i upozoriti na činjenice koje se ne mogu i ne smiju zanijekati. Tek prihvaćajući istinu, kako god ona bila koji put gorka, ona oslobađa prostor vraćanja povjerenja među ljudima. Tko ne želi istinu, taj se stavlja iza zla koje brani i tako podržava negativan naboj među ljudima. Taj nije graditelj mira nego širitelj zla. Nijedan se zločin ne može braniti.

Tko se od zločina ne distancira, taj postaje sudionik i sukrivac zločina. To vrijedi i za pojedinca i zajednicu.« Nisu li te riječi kardinala Puljića glas i poruka svih žrtava, svih koji su ljubili i branili svoju domovinu i svoj dom i svih koji su nevini stradali, a koje se tiču političara i novinara na hrvatskoj i međunarodnoj sceni, ali i čitavih naroda i svih njihovih pripadnika, ne samo kad je riječ o prošlosti nego i o sadašnjosti?

Odnos prema istini pokazatelj je moralnoga zdravlja društva, stranaka, političara (i svih onih koji su došli na izborne liste) te ostalih javnih djelatnika, politike općenito. U današnjoj Hrvatskoj, čini se, sve se više sužava prostor pravoj i cjelovitoj istini i kao da sve manje ljudi koji žele nešto značiti u hrvatskom društvu ima otvorene oči i srce za istinu. Može li se smatrati da većina od onih oko 4.500 osoba koje su se kandidirale na izbornim listama – što znači da se za svako mjesto od 140 redovitih saborskih zastupnika (drugačije je u XI. i XII. izbornoj jedinici) natječe više od 30 kandidata – imaju otvorene oči za istinu, za stvarnost, za omogućavanje nužnog zaokreta Hrvatske?

Veliki broj lista

Je li slučajno biračima ponuđeno tako puno lista, premda je unaprijed jasno da većina od njih neće prijeći prag od pet posto glasova te će na taj način zapravo svjesno i otvoreno pomoći stranci ili koaliciji koja će dobiti najviše glasova? Ako ni tu istinu ne vide ambiciozni sastavljači tih tolikih izbornih lista, mogu li oni išta pomoći Hrvatskoj? Zar većinu od tih više od 4.500 kandidata (bez pripadnika »jakih« stranka koje prelaze prag) još prije raspisivanja izbora nije bilo moguće okupiti oko realnoga hrvatskog i razvojnog programa i na izbore izići s jednom ili dvije liste na kojima bi bili samo sposobni i časni ljudi s čistom prošlošću? Dopušta li poštivanje istine prešućivanje da je još jednom pobijedila sebičnost, ambicioznost pojedinaca i njihov karijerizam, a na izričitu štetu općega dobra Hrvatske?

Nije li zastrašujućiPredizborni trenutakNije li upravo ovaj predizborni trenutak posebna prigoda da relevantne političke stranke ili koalicije - žele li stvarno promicati hrvatske gospodarske interese - prihvate projekte iza kojih stoji EU te prestanu i dalje zatvarati oči pred istinom, i svoje i hrvatskih građana? Ne bi li medijski djelatnici u svakom predizbornom predstavljanju svih lista trebali tražiti očitovanje upravo o stavu prema tim europskim projektima? bijeg od istine u Hrvatskoj postojeće nehtijenje političara, kako onih na vlasti tako i onih u opoziciji, da se Hrvatska osovi na vlastite gospodarske noge? Zahvaljujući koalicijskoj vladi lijevoga centra, Hrvatska je umjesto proglašenja »gospodarskoga pojasa« - unatoč tomu što baš na to Hrvatsku obvezuje Međunarodna konvencija o pravu mora - izmislila drveni čelik - zaštitni ekološki i ribolovni pojas (ZERP) te je samo na tom segmentu propustila inkasirati više od 10 milijarda eura. Zar ne vlada smišljeno sljepilo prema istini kad se ta činjenica ne želi javno ni spominjati, a kamoli problematizirati? Isto tako ni vladajuća garnitura ni opozicija prstom nisu maknule nakon što je na ministarskoj konferenciji Europske Unije, održanoj u Szczecinu 28. lipnja 2010. Hrvatskoj dodijeljeno 85% kontejnerskog tereta koji bi preko riječke nove luke trebao prispjeti u sve dijelove Europe.

Neodazivanje na EU konferenciju

Na tu konferenciju bila su pozvana čak tri hrvatska ministra, a nijedan se nije odazvao, a odlučivalo se, i za Hrvatsku, o sudbinski važnim gospodarskim projektima. Opozicija, premda je upoznata s tim ponašanjem ministara koji su takvim postupanjem doslovno pogazili hrvatske gospodarske interese, nikad nije digla svoj glas ni u Hrvatskom saboru ni u medijima. S tim projektima iz Szczecina, koji Hrvatskoj omogućavaju otvaranje 150 tisuća novih radnih mjesta i bezbroj drugih bitnih pogodnosti, upoznati su svi relevantni nositelji vlasti, uključujući i Predsjednika, no nitko ništa ne poduzima, pa je jedan od kreatora tih projekata, akademik Ivan Miloš, u ovom broju Glasa Koncila takvo ponašanje nazvao »nacionalnom sabotažom« ili »petom kolonom koja sustavno razara zdravo tkivo naše domovine Hrvatske«.

Nije li upravo ovaj predizborni trenutak posebna prigoda da relevantne političke stranke ili koalicije - žele li stvarno promicati hrvatske gospodarske interese - prihvate projekte iza kojih stoji EU te prestanu i dalje zatvarati oči pred istinom, i svoje i hrvatskih građana? Ne bi li medijski djelatnici u svakom predizbornom predstavljanju svih lista trebali tražiti očitovanje upravo o stavu prema tim europskim projektima?

Ivan Miklenić
Glas Koncila