Izvrsne smjernice i poticaji

Katolička Crkva u Hrvatskoj priređivanjem i održavanjem Petoga hrvatskog socijalnog tjedna – koji odmah poslije pohoda pape Benedikta XVI. Hrvatskoj predstavlja apsolutno najvažniji događaj u životu i djelovanju Katoličke Crkve u Hrvatskoj u 2011. godini – učinila je iznimno važan korak za dobro hrvatskoga naroda, suvremenoga hrvatskog društva i cjelokupne zajednice katoličkih vjernika u današnjoj Hrvatskoj.

Peti hrvatski socijalni tjedan

Odlukom Hrvatske biskupske konferencije u Lovranu u listopadu 2010. da se nastavi s tradicijom priređivanja hrvatskih socijalnih tjedana i da se priredi Peti hrvatski socijalni tjedan, zaliječena je jedna od brojnih rana na biću hrvatskoga naroda. Naime, hrvatski narod, premda politički sputan u prvoj Jugoslaviji, imao je vlastiti život, razvijao je svoj specifični identitet s jakom i izraženom katoličkom komponentom.Dobra rješenjaPeti hrvatski socijalni tjedan poručuje cjelokupnoj hrvatskoj javnosti da postoje dobra rješenja za prevladavanje poteškoća, kao što su nezaposlenost, neprimjeren razvoj poduzetništva, svi oblici nekorektnosti vezanih uz rad i pravednu plaću, ugrožavanje obitelji i dostojanstva ljudskih osoba, izumiranje hrvatskih sela i sličnih krucijalnih problema suvremenoga hrvatskog društva Katolička Crkva, premda nije imala uobičajenim konkordatom reguliran pravni status, razvijala je vrlo bogato i raznoliko djelovanje u kojem su uz hijerarhijski dio Crkve posebno do izražaja dolazile i različite crkvene laičke organizacije koje su, zahvaljujući velikim duhovnim i intelektualnim potencijalima katoličkih intelektualaca, ostvarivale iznimno bogatu i dragocjenu izdavačku i publicističku djelatnost, priređivale euharistijske kongrese i različite vjerničke skupove, među kojima su bili i hrvatski socijalni tjedni koji su prerasli u samostalnu crkvenu ustanovu. Komunistička revolucija i uspostava komunističkoga režima doslovno su pomeli s javne scene mnoge katoličke intelektualce, organizacije i projekte i na taj način stvorili diskontinuitet koji se vrlo sporo i vrlo teško ispravlja, a što je i razlog da katolička većina u današnjem hrvatskom društvu često dobiva status beznačajne manjine. Održavanje Petoga hrvatskog socijalnog tjedna - nakon Četvrtoga koji je bio održan 1940. godine - jedan je od važnih doprinosa zacjeljivanju jedne rane nametnutoga diskontinuiteta, naravno uz prihvaćanje svih promjena u Crkvi i u aktualnoj povijesti hrvatskoga naroda.

Budući da je Peti hrvatski socijalni tjedan u središtu razmatranja kvalificiranih predstavnika suvremenih katoličkih redova iz svih naših (nad)biskupija i gotovo svih katoličkih udruženja i šezdesetak stručnjaka iz svih naših sveučilišnih centara imao temu »Kultura rada u Hrvatskoj«, naša je Crkva tim iznimnim skupom izvršila jedinstveno služenje dobru suvremenoga hrvatskog društva i svakoga hrvatskog građanina. Tema kulture rada, naime, zadire baš u sve pore hrvatskoga društva i života hrvatskih građana te bi ozdravljenje i izgradnja upravo kulture rada i pitanja koja ona implicira mogli postati temelj toliko potrebne preobrazbe u današnjoj Hrvatskoj.

Konkretna rješenja

Izlaganja, rasprave u plenumu i forumima te postulati iskazani u deklaraciji nisu samo upozorili na tzv. neuralgične točke suvremenoga hrvatskog društva, (ne)funkcioniranja zakonodavne, izvršne i sudske vlasti, na svojevrstan bijeg od hrvatske stvarnosti kakva ona jest, nego su ponudili i vrlo konkretna i ostvariva rješenja. Katolička Crkva jedinstvenim, mudrim i isključivo dobronamjernim služenjem okupljenih katolika na Petome hrvatskom socijalnom tjednu nije stala samo na konstataciji da na mnogim područjima društvenog i državnog života i djelovanja mnogo toga primjereno ne funkcionira, niti jamči bolju perspektivu, već je upozorila da postoje rješenja, da su ona ostvariva i provediva i da ona traže angažman svih segmenata hrvatske države i hrvatskoga društva i svih dobronamjernih građana. Peti hrvatski socijalni tjedan poručuje cjelokupnoj hrvatskoj javnosti da postoje dobra rješenja za prevladavanje poteškoća, kao što su nezaposlenost, neprimjeren razvoj poduzetništva, svi oblici nekorektnosti vezanih uz rad i pravednu plaću, ugrožavanje obitelji i dostojanstva ljudskih osoba, izumiranje hrvatskih sela i sličnih krucijalnih problema suvremenoga hrvatskog društva.

Peti hrvatski socijalni tjedan ima iznimno veliko značenje i za budući unutarcrkveni život Katoličke Crkve u Hrvatskoj jer je vrlo snažno upozorio na važnost i aktualnost unošenja socijalnoga nauka Crkve u hrvatsku stvarnost, ali i na potencijale suvremenih hrvatskih vjernika laika. Socijalni je nauk Crkve - kako je u homiliji na kraju Tjedna rekao kardinal Josip Bozanić - »neodvojivi dio nove evangelizacije, kao hitne zadaće za Crkvu u trećem tisućljeću«, te je iznimno važno da uđe u vjerničku svijest svih hrvatskih katolika. Premda socijalni nauk Crkve živi na katedrama naših teoloških učilišta, premda brojne napore čine Centar za promicanje socijalnoga Crkve i odgovarajući biskupijski uredi, premda crkveni mediji vrlo intenzivno uprisutnjuju postavke socijalnoga nauka Crkve (a što se često previđa i neopravdano podcjenjuje), Tjedan je pokazao da je potrebno još više i sustavnije poraditi na socijalnom pastoralu.

Tjedan je također pokazao da na njemu nipošto nisu iscrpljeni niti potpuno očitovani potencijali vjernika laika (ta sudjelovali su tek relativno malobrojni predstavnici) te da je velika zadaća odgovornih u Crkvi omogućiti otvorenim, zainteresiranim i sposobnim vjernicima dodatno formaciju u zasadama socijalnoga nauka Crkve da bi doista mogli preobražavati osobnu, društvenu, gospodarsku, kulturnu i političku zbilju suvremenoga hrvatskog društva. Peti hrvatski socijalni tjedan dao je svima u Hrvatskoj izvrsne smjernice i poticaje.

Ivan Miklenić
Glas Koncila