Izbor pogrešne Hrvatske za liječenje kompleksa

Nešto je trulo, definitivno, u zemlji u kojoj se čak i uspjehe te njene aktere prati teško razumljivim izljevima vrijeđanja i nelogično gnjevnim medijskim prozivanjima. Događanja u Maksimiru za vrijeme teške i važne utakmice s Izraelom potvrda su tog trenda negativnosti, za kojeg se usuđujemo zaključiti daje uvjetovan širim društvenim stanjem (depresija i destrukcija), a ne nogometnim uzrocima.

Sportski gledano nije prirodno, primjerice, da dok Dinamo plovi prema Ligi prvaka s tribina skandiraju treneru 'odlazi'. Nije prirodno ni to da dok svijet veliča 'sjajnog malog Hrvata', kojeg Chelsea želi kupiti za najveći novac u povijesti Hrvatske, kod nas svjedočite negativnim, gotovo i posprdnim, komentarima o vrijednosti i moralnim odlikama našeg najboljeg igrača. Na meti je sada i reprezentacija, za koju se od samostalnosti države smatralo najpopularnijom momčadi u Hrvata. Znači li vrijeđanje reprezentativaca Hrvatske da se tu momčad, koja zrcali nacionalnu pripadnost, više ne voli, i to samo zato jer "slabo igra"? Ne vjerujemo da se navijači mogu otuđiti od reprezentacije, no, kada se u dijelu medija trude zatrovati odnos koji je bio i morao bi ostati iznad svakog rezultata. Za klubove se strastveno navija i opredjeljuje, a reprezentaciju se ponosno bodri i nepodijeljeno voli.

ReprezentacijaNa meti je sada i reprezentacija, za koju se od samostalnosti države smatralo najpopularnijom momčadi u Hrvata. Znači li vrijeđanje reprezentativaca Hrvatske da se tu momčad, koja zrcali nacionalnu pripadnost, više ne voli, i to samo zato jer "slabo igra"?Analizom rezultata i činjenica ne dobivamo dovoljno razloga da se uvjerljivo najbolji dio nogometa, igrače, žestoko medijski proziva. Po istom metru, iako su izbornici po definiciji najdraža javna meta, nije logično blato koje se sručilo na 'idealnog predsjednika Hrvatske' (dio medija 2008'). Bilić je još u realno obe-ćavajućoj poziciji za plasman na Euro. Činjenice govore da Hrvatska ima najviše pobjeda, bodova i postignutih golova u F skupini. U sferi dojmova, dakako, itekako se može i mora govoriti o neuvjerljivim partijama (Tbilisi, dio utakmice s Gruzijom u Splitu, na Malti i Izraelom u Zagrebu) reprezentacije i učinkovitosti Bilićevih taktičkih postavki i izbora. No, kako svaki dojam gubi na snazi i važnosti u odnosu na rezultat, nejasno je zašto se kontinuirano naglašavaju subjektivni dojmovi a činjenice (rezultate) marginaliziraju. Nešto u stilu, kad gubimo problem su loši pohlepni milijunaši-igrači te očajan trener, a kad vodimo onda je to sreća ili slabiji protivnik. Takav pristup, osim što nije fair i širi negativno raspoloženje kod masa, sugerira zlonamjernost.

PolitikaSve vam to počinje od politike i čelnika u zemlji, njihovih trivijalnih prepucavanja radi pokrivanja nesposobnosti da riješe društvene probleme, preko medija koji ne forsiraju sustav vrijednosti nego radije eksploatiraju aktere destruktivnosti do, primjerice, čelnika HR nogometa koji se ponašaju nemjerljivo gore i neodgovornije od političaraPitanje je samo koji je uzrok tome. Recimo, kad vi narodu u vrlo osjetljivom socijalnom trenutku ponudite demagošku priču da su nam reprezentativci pohlepni milijunaši koje baš briga za navijače i Hrvatsku, zašto bismo se čudili da se na tribinama emotivno reagira vrijeđanjem igrača koje se prije primljenog gola s Izraelom bodrilo a odmah poslije postignutog gola opet slavilo. Upravo taj obrat raspoloženja u kratkom razmaku potvrđuje daje navijačima prirodnije podržavati Hrvatsku. I da, budimo malo patetični u okruženju toliko moralista hrvatstva, kakva da je, i u porazu i (ne samo) u pobjedi to je uvijek naša (podvučeno) hrvatska reprezentacija! U tom kontekstu treba reći i sljedeće. Otići će i Bilić i neki igrači u skorije vrijeme nego što priželjkuju generatori takvih želja, ali ključno je pitanje što će se time (nekim novim izbornikom i igračima) načelno promijeniti u okruženju koje je obezglavljeno jer nema najjačeg temelja - sustava vrijednosti, a što iznimno pogoduje nekompetentnima za njihove manipulacije i svekolike interese. Hrvatska živi tešku društvenu zbilju, ekonomsku krizu, narod je iscrpljen i zabrinut za svoju egzistenciju, ali oni koji na tu kartu igraju da bi nekoga ili nešto obezvrijedili (ne samo nogomet i njegove aktere), ne mare za ikoga doli za sebe. Lako je rušiti i omalovažavati, teško je graditi i stvarati odnosno prepoznati vrijednost.

Sve vam to počinje od politike i čelnika u zemlji, njihovih trivijalnih prepucavanja radi pokrivanja nesposobnosti da riješe društvene probleme, preko medija koji ne forsiraju sustav vrijednosti nego radije eksploatiraju aktere destruktivnosti do, primjerice, čelnika HR nogometa koji se ponašaju nemjerljivo gore i neodgovornije od političara. Koristiti, primjerice, reprezentaciju da se po svim tim razinama (politika, mediji, nogometni čelnici) upražnjavaju uski interesi, eto, to je doista dobar razlog da se zapitamo i nadasve zabrinemo kuda plovi ovo društvo. Jer hrvatska reprezentacija je nešto više od nogometa, sve ono što se oko nje događa puno nam govori o . trenutku društva i naše svijesti. Dovesti narod { do toga da vrijeđa igrače i momčad koja im je uvijek duhovna hrana da prevladaju turobne , trenutke, to je neprirodna reakcija frustrirano- A sti zapravo upućena na druge adrese. Među  ostalim, i onim medijima i institucijama koji j. kroz stadionska događanja žele upražnjava-ti demagogiju o socijali, pohlepi, ustaštvu, rasizmu i, da, slabom nogometu.

Robert Matteoni
Sportske novosti