Podjele nisu slučajne

Pomnijim praćenjem zbivanja i najsnažnijih naglasaka glavne struje javnoga mnijenja u Hrvatskoj ne može se ne zapaziti da najveću pozornost u medijima - a poznata je maksima da ono što nije bilo u medijima nije se ni dogodilo - dobivaju osobito događanja i izjave koji stvaraju nove ili produbljuju već postojeće podjele u suvremenom hrvatskom društvu i koji prešućuju dobro da bi napuhivali zlo. Taj fenomen, uvelike specifičan za suvremenu samostalnu Hrvatsku, valjalo bi u što širim krugovima građana, osobito katoličkih vjernika, ne samo prepoznati, već bi trebalo na nj i primjereno odgovoriti, kako raskrinkavanjem, tako i svjesnim jačanjem svega onoga što može voditi zdravom pluralnom zajedništvu i jedinstvu i gledanju stvarnosti u svim njezinim bojama.

Manipulacije istinom

Nedjeljni Večernji list (str. 4) donio je »vijest« iznad koje je nadnaslov »Proslava 20. obljetnice postrojbe 'Alfa'«, a u tekstu donesen je tek neznatno mali dio govora ratnog ministra unutarnjih poslova, a izostalo je baš sve o toj postrojbi, o mladim ljudima koji su žrtvovali svoje živote i dijelove tijela za slobodu domovine, o doprinosu te postrojbe u najtežim vremenima, kao i o samoj proslavi. "Zločinci"Prošlost se dogodila i bila je kakva je bila, što je bilo dobro, bilo je dobro, te se je nikakvim interpretacijama i manipulacijama ne može izmijeniti, ali može se utjecati na svijest, na pamćenje i spoznaje o toj prošlosti, pa se zbog toga namjerno prošlosti pristupa kao crnoj ili bijeloj stvarnosti, premda stvarnost nikad nije ili samo crna ili samo bijelaOčito po uređivačkoj koncepciji toga dnevnika to nije važno za suvremene čitatelje, možda je čak za autore te uređivačke politike nepoželjno podsjećati na hrvatske žrtve i junaštvo, no istodobno važna je, pa se stoga i problematizira, činjenica što je bivši ministar na toj proslavi pozdravio generale Gotovinu i Markača i što im je postrojba dodijelila prigodne plakete - i to je sve što se saznaje s te proslave iz toga teksta, koji nije ni izvještaj ni pravi komentar već za manipulaciju smišljen novinarski hibrid. Naime, po stavu koji se krije iza tog teksta nedopustivo je ili, moderno rečeno, »politički je nekorektno« u ikakvom pozitivnom kontekstu spominjati te hrvatske generale koji su nepravomoćno osuđeni u Hagu, i to treba utuviti u glavu čitateljima i suvremenoj hrvatskoj javnosti.

Da je to upravo na liniji onoga što govori srbijanski predsjednik (koji je u petak 2. rujna za TV Novu doslovno rekao: »Ne volim kad ljudi vole ratne zločince«, aludirajući na hrvatske generale Gotovinu i Markača), političkom dnevniku koji izlazi u hrvatskom glavnom gradu očito nije nimalo sporno ni problematično, već, vjerojatno, upravo poželjno! Baš zato potrebno je trijezno i objektivno analizirati tu problematiku i na taj način spriječiti daljnju manipulaciju koja svjesno služi produbljivanju podjela u hrvatskom društvu na one koji su spremni priznati ono što je objektivno dobro i na one koji zbog politike izjednačavanja krivnje nisu spremni priznati da je na hrvatskoj strani bilo neizmjerno više dobra nego zla.

Naime, prošlost se dogodila i bila je kakva je bila, što je bilo dobro, bilo je dobro, te se je nikakvim interpretacijama i manipulacijama ne može izmijeniti, ali može se utjecati na svijest, na pamćenje i spoznaje o toj prošlosti, pa se zbog toga namjerno prošlosti pristupa kao crnoj ili bijeloj stvarnosti, premda stvarnost nikad nije ili samo crna ili samo bijela. Nametnute podjeleHrvatski protivnici nikad ne odustaju od staroga načela »podijeli pa vladaj«, a članovi hrvatskoga društva, osobito katolički vjernici, to moraju prepoznati i dati svoj prilog produbljivanju povezanosti i uzajamnog obogaćivanja hrvatskoga juga i sjeveraNe postoji ni najveći kriminalac koji ne bi u sebi imao barem nešto dobra ili koji ne bi učinio nešto dobra, i baš zato kršćanstvo uči da se nikada ne smije poistovjećivati čovjek i zlo koje je počinio, zlo treba osuditi a čovjeka voljeti, što znači uvijek mu priznati ljudsko dostojanstvo.

Podjela naroda

I onaj tko je doslovno okrvavio svoje ruke u ratu nad nevinima, na izdržavanju kazne nije samo ratni zločinac nego je čovjek koji je počinio zločin te zbog njega treba ispaštati. U tom kontekstu uvredljivo je i apsolutno neprihvatljivo što srbijanski predsjednik za hrvatske generale govori da su ratni zločinci i što glavna struja javnoga mnijenja baš to pokušava nametnuti cjelokupnom javnom mnijenju u Hrvatskoj. Bez velike politizacije i manipulacije nije moguće ni etički dopustivo kao ratne zločince etiketirati čak i pravomoćno osuđene za ratne zločine, osim ako su osobno zločin zapovjedili ili ga osobno učinili. Po današnjoj smišljenoj i tek malim zemljama nametnutoj praksi, sudi se za ratne zločine i u slučajevima kad ih pretpostavljeni nisu pokušali ili uspjeli spriječiti, a ne samo za to što su zločin naredili ili osobno počinili. No po toj normi, a ona bi morala jednako vrijediti za sve ljude na čitavom svijetu ili je tek politička norma koju nekima nameću moćniji, sud u Hagu ne bi mogao biti tek ad hoc i privremeni, nego bi morao imati svoje podružnice po svim dijelovima svijeta i malo bi bilo državnika i vojnih zapovjednika koji ne bi mogli na takvom sudu biti osuđeni.

Novi val pokušaja produbljivanja podjela u hrvatskom društvu minulih je dana nametnut javnome mnijenju u Hrvatskoj zbog marginalnog prepucavanja dvojice klupskih šefova, zagrebačkog i splitskog, te zbog vjerojatnog potpaljivanja automobila zagrebačkih registarskih oznaka u Splitu, premda istraga nije rekla što se stvarno dogodilo. Zainteresirani za podjele u hrvatskom društvu - a takvi su svi koji ne podnose ni hrvatski narod ni državu Hrvatsku, kao i neki koji su možda zaslijepljeni bolesnim lokalpatriotizmom - iskoristili su banalan povod rivalstva dva nogometna kluba da bi stvarali razdor između hrvatskoga juga i sjevera, no svatko razborit prepoznat će to nečasno djelovanje, osuditi ga i sve učiniti da, baš za inat hrvatskim protivnicima, zdravo jedinstvo postane još veće. Naime, hrvatski protivnici nikad ne odustaju od staroga načela »podijeli pa vladaj«, a članovi hrvatskoga društva, osobito katolički vjernici, to moraju prepoznati i dati svoj prilog produbljivanju povezanosti i uzajamnog obogaćivanja hrvatskoga juga i sjevera.

Ivan Miklenić
Glas Koncila