Prodana nedjelja

Da su članovi Vlade Republike Hrvatske doista svjesni koje se bogatstvo krije u domovima ispod gornjogradskoga Trga sv. Marka, preko Donjega grada, niže prema njegovim rubovima pa sve do posljednjega mjesta na hrvatskome sjeveru i jugu, istoku i zapadu, onda nikad ne bi tako pogriješili i u četvrtak 21. srpnja u prijedlogu izmjena Zakona o trgovini prepustili trgovcima da reguliraju rad trgovinama nedjeljom. Trgovine nedjeljomPrijedlogom izmjena Zakona o trgovini članovi su Vlade preprodavačima mahom uvoznih proizvoda u bescjenje prodali neprocjenjivo bogatstvo koje se po svojoj vrijednosti ne može mjeriti ni s (nekoć) hrvatskim bankama, ni s (nekoć) hrvatskom telekomunikacijskom tvrtkom, ni s (nekoć) hrvatskom naftnom industrijom...Tim su činom preprodavačima mahom uvoznih proizvoda u bescjenje prodali neprocjenjivo bogatstvo koje se po svojoj vrijednosti ne može mjeriti ni s (nekoć) hrvatskim bankama, ni s (nekoć) hrvatskom telekomunikacijskom tvrtkom, ni s (nekoć) hrvatskom naftnom industrijom... Prodali su nedjelju, taj neprocjenjivi generator zajedništva.

Dvije godine nakon što je odredbe Zakona o trgovini, kojima je reguliran rad trgovina nedjeljom. Ustavni sud proglasio neustavnima, Vlada je odlučila u novu proceduru pustiti prijedlog zakona odustajući od zaštite baš onoga dana u tjednu koji je, crpući snagu iz kršćanske vjere, bitno utjecao na oblikovanje svekolikoga društvenog i kulturnog života u Hrvatskoj. Prodaja nedjelje na milost i nemilost trgovačkim lancima i njihovim gospodarima gotovo da je tihi »državni udar«, jer time se zaobišao Ustav Republike Hrvatske koji štiti obitelj, zaobišla sloboda javnoga ispovijedanja vjere; a kad je o radu riječ Ustav jamči pravo na tjedni odmor.

Suvremena ekonomska znanost, znaju to dobro šefovi korporacija iz zemalja matica iz kojih uredno ubiru profit od djelovanja (stranih) trgovačkih lanaca u Hrvatskoj, u razvijenim zemljama sve više napušta koncept brutalnoga kapitalizma koji je generacijama iz ljudi isisavao životnu snagu i do te je mjere potrošio da europski čovjek više nije mogao vjerno služiti gomilanju bogatstva. Napredna ekonomija zna ono pred čime se u Hrvatskoj zatvaraju oči: da potrošeni, iscrpljeni ljudi bez vrednota ne mogu biti ni dobri radnici. Zato se u razvijenom svijetu, baš onom prema kojemu hrlimo, sve više razvija koncept drukčije ekonomije, takozvane »ekonomije sreće« u čijem su temelju »odnosna dobra«. Riječ je o bogatstvu koje proizlazi iz potpuno besplatnog zadovoljstva koje se gomila ako se ljudi susreću, međusobno komuniciraju, stvaraju zajedništvo u obitelji, među prijateljima - što se blagotvorno odražava na čitavo gospodarstvo. Prekasno su korporacije u tim zemljama shvatile da radnik bez vrednota ne može pridonositi niti vrijednosti poduzeća. Prava i lažna brigaAko je opravdanje Vladinom postupku to što je Hrvatska »turistička zemlja«, ne bi li onda zbog istoga razloga trebalo omogućiti da čitava domaća poljoprivreda hrani stotine tisuća turista, a ne da to čine mahom uvozni proizvodi iz njihovih zemalja? Ne bi li se baš zato što sve ekonomske nade Hrvatska stavlja u turizam, trebalo ugledati na neke susjedne zemlje, poput Austrije, koja unatoč milijunima gostiju od vrijednosti nedjelje nije odustala?I sada saniraju posljedice. Postoje već stotine istraživanja u zemljama Europske Unije koja potvrđuju tu tezu, a dovoljno je pogledati samo jedan od brojeva znanstvenoga časopisa »The Journal of happiness studies«, uglednoga međunarodnog časopisa za istraživanje sreće.

Međutim, predstavnici velikih trgovačkih lanaca i njihovi društveni zastupnici u Hrvatskoj pozdravili su Vladinu odluku. Logično, jer Vladinim brisanjem nekoliko članaka zakona vrlo su jeftino dobili mogućnost kratkoročnoga gomilanja profita, a u tome im je izvršna vlast odriješila ruke. Ako je opravdanje tom postupku to što je Hrvatska »turistička zemlja«, ne bi li onda zbog istoga razloga trebalo omogućiti da čitava domaća poljoprivreda hrani stotine tisuća turista, a ne da to čine mahom uvozni proizvodi iz njihovih zemalja? Ne bi li se baš zato što sve ekonomske nade Hrvatska stavlja u turizam, trebalo ugledati na neke susjedne zemlje, poput Austrije, koja unatoč milijunima gostiju od vrijednosti nedjelje nije odustala? Neki će reći da se u Hrvatskoj neće dogoditi nikakva strašna promjena jer trgovci su ionako radili nedjeljom, iscrpljujući radnike i rastačući zajedništvo hrvatskih građana negdje između blagajne i police. No baš je problem u tome što su izmijenjenim zakonskim prijedlogom u Vladi potapšali trgovački stroj poručujući mu: Ako trebate još štogod, samo se javite. Pitanje je samo što je još preostalo na prodaju.

Nezaposleni, potplaćeni i lošom gospodarskom politikom iscrpljeni građani mogu nakon toga čina samo gledati kako im bogatstvo »odnosnih dobara« klizi iz ruku. Da je Hrvatska, unatoč dobranom isisavanju toga bogatstva, još uvijek bogata odnosnim dobrima, svjedoči nekoliko posljednjih istraživanja. U posljednjih dvije godine provodila ih je i Agencija GfK iz Zagreba.

Trgovci i Vlada koja ih podupire vjerojatno su zadovoljno trljali ruke čitajući rezultate istraživanja provedenoga nakon što je Ustavni sud ukinuo zakonske odredbe koje su branile rad trgovinama nedjeljom. Na reprezentativnom uzorku od 1000 ispitanika, njih čak 65% podržalo je ponovno uvođenje rada trgovina nedjeljom. No to i dalje ne znači da toliki postotak građana i praktično hrli nedjeljom u trgovačke centre ili da im je to smisao provođenja nedjelje. Naime, kad je nekoliko mjeseci kasnije ista agencija provela istraživanje o tome kako hrvatski građani doista provode vikende, dakle subotu i nedjelju, pokazalo da oni najviše ulažu upravo u odnosna dobra. Na prvom je mjestu provođenje vremena doma, u obiteljskom i prijateljskom ozračju. Slijedi odlazak u prirodu, ponovno s obitelji, zatim druženje s prijateljima, bilo izvan kuće, bilo u kući. Odlazak u tjednu nabavu namirnica vikendom (što još uvijek ne znači isključivo nedjeljom) i »šoping iz užitka« prema vrednovanju građana - tek su u drugoj polovici ljestvice od šesnaest ponuđenih radnja ili blizu njezina dna. To je samo pokazatelj oko kojih se vrijednosti hrvatski građani uistinu (još uvijek) okupljaju i koliko se bogatstvo krije u njihovim »odnosnim dobrima«: provođenju vremena s obitelji, prijateljima i u prirodi

Ako se bogatstvo u »odnosnim dobrima« temelji na besplatnosti, onda se neprocjenjiva vrijednost stvara upravo u »ekonomiji« nedjeljnoga euharistijskog slavlja kada se stotine tisuća hrvatskih vjernika u sakramentu euharistije susreće sa svojim Stvoriteljem, po otkupiteljskoj žrtvi Isusa Krista. Nema, ali doista nema, većega odnosnog dobra za čovjeka od toga. Upravo iz toga, nedjeljom baštinjenoga dobra izviru najvažnije vrednote na kojima je izgrađena suvremena Hrvatska.

Branimir Stanić
Glas Koncila