Otvaranje očiju

Izjava Komisije HBK-a »Iustitia et pax« o nesnošljivosti prema katolicima u Republici Hrvatskoj naišla je u medijskoj javnosti pretežno ili na ignoriranje ili na osporavanje, a ta izjava zapravo je iznimno važna jer je po svom sadržaju prilog stvarnom razvitku demokracije i tolerantnosti u suvremenom hrvatskom društvu. Novi totalitarizamNe može se smatrati demokratskim društvo u kojem manjina, po bilo kojoj oznaci, ugrožava, marginalizira, omalovažava, izruguje ili vrijeđa većinu ili pojedine njezine pripadnike - dapače to su ključna svojstva totalitarnih društavaNe iscrpljuje se, naime, demokratičnost nekoga društva tek u višestranačkom političkom sustavu već je puno važnije da i u demokratskom društvu, pa tako i hrvatskom, budu stvarno poštivana sva ljudska prava, da zakoni obvezuju jednako baš sve građane i da isključivo primjereno stvarnim svojim sposobnostima svi građani imaju jednake mogućnosti djelovanja i svoga razvitka. Ne može biti govora o demokratskom društvu ako je u njemu ikoja skupina kao takva stigmatizirana, etiketirana, ili svjesno i sustavno manipulirana, ili ako je ikoji pojedinac stavljen na stup srama samo zato što je postupio po svojoj savjesti a nije izišao ni iz kakvih zakonskih okvira. Ne može se smatrati demokratskim društvo u kojem manjina, po bilo kojoj oznaci, ugrožava, marginalizira, omalovažava, izruguje ili vrijeđa većinu ili pojedine njezine pripadnike - dapače to su ključna svojstva totalitarnih društava.

Ignoriranje izjave o nesnošljivosti prema katolicima ogleda se u činjenici da najšira hrvatska javnost ipak nije upoznata s potpunim sadržajem tog obraćanja javnosti Komisije »Iustitia et pax«, jer su je neki mediji (čast iznimkama) potpuno ignorirali a neki tek djelomično prenijeli. Ignoriranje je očitovano također činjenicom da političari, kako oni na vlasti tako i oni u opoziciji, nisu imali potrebu očitovati se o pitanjima koja postavlja izjava o nesnošljivosti prema katolicima, premda ta pitanja imaju itekako veliku težinu u društvu koje se želi razviti u stvarno demokratsko. Poznato je također, da novinari vrlo često iz neke rubne ili sporedne izjave od muhe stvaraju slona pa dodijavaju i najvišim nositeljima državnih vlasti da se očituju o tim temama, a o pitanju nesnošljivosti prema katolicima ni jedan novinar medija na nacionalnoj razini nije upitao ni jednoga od najviših državnih dužnosnika. Sve to očituje da su u hrvatskom društvu neke teme ili neka pitanja smišljeno trajno u prvome planu, a druge isto tako smišljeno potisnute na marginu ili potpuno istisnute iz javnosti. U zdravom, pluralnom, demokratskom društvu ne bi smjelo biti tema ni pitanja svjesno potisnutih na marginu a osobito ne istisnutih iz javnosti, već bi se o svim temama i pitanjima moralo argumentirano razgovarati ili dijalogizirati.

Krivotvoreni meritumKomentator u Jutarnjem listu prodaje rog pod svijeću kao kad bi netko npr. tvrdio da je vrijeđanje nekih hrvatskih građana u inozemstvu zapravo ugrožavanje Republike Hrvatske, a ona je članica NATO savezaOsporavanje pak te izjave o nesnošljivosti društva prema katolicima, osim pojedinih udruga pripadnici kojih imaju pravo na svoje mišljenje ali ne zaslužuju veću pozornost, očitovali su i komentatori u Novom listu i u Jutarnjem listu. Osim što je u oba teksta polazište za raspravu svjesno konstruirano te se podmeće ono što nitko iz Crkve tako ne misli, tekst u Novom listu zapravo je novo izrugivanje - a budući da izrugivanje nikada funkcija tako i ne može biti polazište za ikakav društveni dijalog, uradak je očito doprinos upravo onome na što upozorava izjava o nesnošljivosti prema katolicima. U Jutarnjem listu u tekstu koji je osvanuo s nadnaslovom »Neprilično priopćenje komisije Iustitia et pax« (ne)svjesno se krivotvori meritum pitanja koje je otvorila izjava o nesnošljivosti prema katolicima te se polazi od pitanja je li Katolička Crkva u Hrvatskoj ugrožena - a izjava o tome nije progovorila niti slova. Naime, komentator u Jutarnjem listu prodaje rog pod svijeću kao kad bi netko npr. tvrdio da je vrijeđanje nekih hrvatskih građana u inozemstvu zapravo ugrožavanje Republike Hrvatske, a ona je članica NATO saveza. Premda autor priznaje: »Nije sporno da u hrvatskoj javnosti postoje određene, retorički katkad vrlo snažne, protureligijske i protukatoličke tendencije«, on se ne upušta u analizu tih »tendencija« - što bi bilo primjereno meritumu izjave o nesnošljivosti prema katolicima - već to pitanje proglašava »politički nevažnim« i svoje čitatelje pokušava okrenuti protiv hrvatskih biskupa. Spotičući što su mediji dali toliku pozornost Papinu pohodu, novinar - koji izjavu o nesnošljivosti prema katolicima naziva čak »moralno-intelektualno javnim skandalom« - bez imalo grižnje savjesti potiskuje katolike u hrvatskom društvu u građane drugoga reda koji valjda ne bi smjeli ni reći da zato što su katolici doživljavaju nesnošljivost, šikaniranje i stavljanje na stup srama.

Sva ta ignoriranja i osporavanja izjave o nesnošljivosti prema katolicima zapravo otkrivaju koliko je suvremeno hrvatsko društvo inficirano komunistićko-liberalističko-ateističkom ideologijom i koliko je još uvijek udaljeno od normalne i zdrave pluralnosti i demokracije. Manjina koja kroz većinu medija i na druge načine ideološki terorizira i marginalizira neospornu katoličku većinu i pripadnike te većine u suvremenom hrvatskom društvu jasno očituje da joj je bitna svojstvenost sektaštvo i totalitarizam te je jasno da je ona zapreka stvarnoj demokratizaciji hrvatskoga društva i poštivanja dostojanstva, savjesti i slobode svakoga čovjeka u Hrvatskoj, a time i zapreka svakom stvarnom humanom napretku. Upravo zato izjava o nesnošljivosti prema katolicima iznimno je važna jer otvara sudbonosno pitanje stvarnog oblikovanja zdravoga pluralnog i demokratskog hrvatskog društva - a to se pitanje tiče kako onih najodgovornijih na svim razinama državne vlasti i društvenih funkcija tako i onih u medijima i svih hrvatskih građana. Dok se god hrvatsko društvo ne oslobodi od sektaštva i komunističko-liberalističko-ateističke ideologije kao dominante glavne struje javnoga mnijenja i ponašanja po tom baštinjenom obrascu u svim područjima društvenoga života, Hrvatska neće moći napredovati ni na kojem području. Izjava stoga otvara oči odgovornima i građanima!

Ivan Miklenić
Glas Koncila