Srdačno jedinstvo s Papom

Pohod, kako apostolski tako i državnički, pape Benedikta XVI. nadmašio je sva očekivanja i pobudio nove nade za boljitak i napredak i Katoličke Crkve u Hrvatskoj i svih građana kao i same Republike Hrvatske. I sam pohod i poruke, osobito one koje se tiču odnosa tzv. velikoga svijeta prema maloj Hrvatskoj, dragocjeno su služenje i općemu dobru hrvatskoga naroda ali i naroda udruženih u Europsku Uniju te doprinos boljitku čitavoga čovječanstva. Papino višekratno podsjećanje da je Hrvatska dio Europe, štoviše - kako je rekao u zrakoplovu novinarima - Srednje Europe, iznimno je važna poruka svima onima koji imaju drugačije planove s Hrvatskom i kojima su vlastiti interesi važniji od istine i pravednosti. Štoviše, zauzimanje je to i za ispravljanje nepravde koja uz ostalo obuhvaća i falsificiranje pravoga i stvarnoga lica hrvatskoga naroda i Katoličke Crkve u njemu.

Katolički vjernici, osobito mladi sudionici molitvenoga bdijenja na Trgu bana Jelačića, kao i brojne obitelji i drugi vjernici sudionici svečane mise Nacionalnoga susreta hrvatskih katoličkih obitelji okupljeni oko pape Benedikta XVI. očitovali su pravo lice hrvatskoga naroda koje je inače sustavno gurano u drugi plan, prešućivano ili čak osporavano i zatirano. I mladi okupljeni na zagrebačkom glavnom trgu, koji su svojim ponašanjem, osobito svojom sabranom molitvom u tišini, zadivili mnoge u svjetskim razmjerima (bez obzira na to što mnogi od tih to nikada neće htjeti javno priznati) i vjernici na hipodromu i oni koji su Papu pozdravljali na zagrebačkim ulicama očitovali su nevjerojatno srdačno jedinstvo s Papom i sa svime onim što on u Crkvi Kristovoj i suvremenome svijetu predstavlja i što naučava. To iznimno zajedništvo iste valne dužine hrvatskih katolika i sadašnjega Petrova nasljednika potvrda je kršćanske i čovječne univerzalnosti koja se temelji na poštivanju dostojanstva svake ljudske osobe te ne ostavlja prostor za ikakvu isključivost, nacionalizam ili šovinizam, a što se Hrvatima, posebno katolicima, neopravdano u premalo informiranom svijetu često pripisuje. Svi oni u Hrvatskoj koji su se imalo otvorili značenju i aktualnim porukama Kristova namjesnika na zemlji doživjeli su Papin pohod kao stvarnu potvrdu i osobnog i narodnog dostojanstva i ponosa i kao melem na mnoge rane, stare i nove, izazvane nepravdama, manipulacijama, zloporabama moći i vlasti. Samo jedinstveno ozračje, koje se spontano stvaralo gdje god se Sveti Otac pojavio, afirmiralo je dobro i nadu u trajnu pobjedu dobra, rušilo stare i nove stvarne i umjetno stvorene zapreke i toplinu iz srdaca propuštalo na lica koja su umjesto česte smrknutosti zasjala ozarenošću. Rodila se, makar na čas, nova spremnost životnog koračanja uskom stazom trajnih vrednota, uzajamnog prihvaćanja, dijaloga, opraštanja i pomaganja u izgradnji bolje budućnosti i svoga naroda i čitavoga čovječanstva.

Posebno je u tom smislu pobudno, poticajno pa i izazovno djelovao poziv pape Benedikta XVI. sudionicima susreta u Hrvatskom narodnom kazalištu, a zapravo svim osobama u javnim, političkim, kulturnim, znanstvenim, gospodarskim, sportskim i drugim društvenim djelatnostima na ponovno otkrivanje i osluškivanje glasa svoje savjesti. Ističući da je savjest »temelj slobodnog i pravednog društva, kako na nacionalnoj, tako i na nadnacionalnoj razini«, Sveti je Otac razotkrio da poznaje lutanja i u suvremenom hrvatskom društvu, osobito u tzv. elitama, i u suvremenoj Europi i njezinim odlučuju čim krugovima na svim razinama društvenoga života. »Valja priznati i razvijati velika dostignuća modernoga doba, to jest priznavanje i jamstvo slobode savjesti, ljudskih prava, slobode znanosti i time slobodnoga društva, ali pritom zadržati otvorenima razum i slobodu prema njihovu nadnaravnom temelju kako bi se izbjeglo to da se ta dostignuća samoizbrišu, kao što nažalost nerijetko možemo ustvrditi« - rekao je Papa još jednom upozorivši da suvremena civilizacija, što se više udaljava od svoga temelja, svoga korijena, sve više srlja u propast, smrt, nestanak. Papin poticaj, bez sumnje, posebno je aktualan u suvremenome hrvatskom društvu u kojem nažalost još uvijek ima, osobito u interesnim skupinama, previše destrukcije, volje za rušenjem i promoviranjem zla umjesto ostvarivanja zajedničkih ciljeva i općega dobra.

Ljubljena Crkvo u Hrvata, preuzmi ponizno i smjelo zadaću da budeš moralna savjest društva, 'sol zemlje' i 'svjetlo svijeta'. Budi uvijek vjerna Kristu i njegovu evanđelju, u društvu koje nastoji relativizirati i sekularizirati sve slojeve života. Budi boravište radosti u vjeri i nadi« - istaknuo je uz ostalo Benedikt XVI. u zagrebačkoj prvostolnici otkrivajući na taj način jednu od prioritetnih zadaća sadašnjih naraštaja Katoličke Crkve u hrvatskom narodu. Ne može se biti u suvremenom hrvatskome društvu »sol zemlje« i »svjetlo svijeta« ako se članovi Crkve zatvore u sakristije i svoje domove, ako ne prihvate svoju odgovornost za zajedničko dobro i ako se puno snažnije ne uključe u sve društvene procese od političkih preko kulturnih do gospodarskih. Primjer kako treba biti »svjetlo svijeta« pružio je biskup Valter Župan koji je, kao predsjednik Vijeća HBK-a za obitelj, pred Papom i veličanstvenim vjerničkim mnoštvom na hipodromu zatražio ukidanje dosadašnje prakse da manjina nameće zakone i stavove javnoga mnijenja većini i da se Hrvatska oslobodi zakona koji je pred gotovo 50 godina potpisao Jakov Blažević. Nije biskup Župan tim svojim zahtjevom pokušao nametati katoličke moralne zasade u zakonska rješenja, već je ponudio svjetlo da se u novom rješavanju pitanja regulacije pobačaja ne dogodi - kako je rekao - »da se naziva napretkom ono što vodi u smrt«.

Ivan Miklenić
Glas Koncila