Potvrda dostojanstva

Na samim vratima je izniman, povijesni i višestruko znakovit pohod pape Benedikta XVI. Hrvatskoj, državi koja se još uvijek na neki način traži, premda ovoga lipnja slavi 20. obljetnicu proglašenja Deklaracije o neovisnosti, i Crkvi koja privodi kraju svoje unutarnje ustrojavanje i liječenje rana koje je zadobila u dugotrajnom komunističkom razdoblju i u velikosrpskoj agresiji i koja sve otvorenije traži nove oblike svoga specifičnog služenja hrvatskom narodu i svim hrvatskim građanima.

Nakon tri pohoda Hrvatskoj i dva Bosni i Hercegovini velikoga prijatelja Hrvata blaženoga Ivana Pavía II, pohod pape Ratzingera ponajprije je očita potvrda ne tek emocionalne blizine rimskih prvosvećenika Hrvatima nego trajne potpore Svete Stolice i aktualnoga nasljednika apostolskoga prvaka sv. Petra i Hrvatskoj i Crkvi u Hrvatskoj. Kako je u uvodniku prošlotjednoga informativnog glasila »Octava dies« Vatikanskoga televizijskog centra napisao ravnatelj Tiskovnoga ureda Svete Stolice o. Federico Lombardi, papa Benedikt XVI. »vraća se u Hrvatsku«, »jer je kao kardinal u posljednjih dvadeset godina u Hrvatsku navraćao tri puta« te se »u Hrvatskoj zacijelo osjeća kao kod kuće«. No, o. Lombardi se ne zaustavlja na toj osobnoj razini višestruke povezanosti pape Benedikta XV). s Hrvatima {o čemu ovaj broj Glasa Koncila donosi opširni članak na 15. strani) već otkriva zašto Sveta Stolica podupire Hrvatsku. On doslovno piše: »Hrvatska je zemlja s dubokim kršćanskim i katoličkim korijenima vjerno čuvanim u teškim vremenima kojih je bilo napretek, poglavito u prošlome stoljeću; na tu je vjernost Sveta Stolica uzvratila iskrenom blizinom i solidarnošću.« U tim riječima glasnogovornika Svete Stolice krije se odgovor na pitanje koje mnogi postavljaju, a koje glasi: Što je onaj pravi, najdublji razlog ovoga pohoda Svetoga Oca? Koliko god se to nekima u suvremenim naraštajima katolika u hrvatskome narodu možda ne sviđalo. Sveta Stolica gleda cjelovito i pamti i nagrađuje vjernost onih hrvatskih katoličkih naraštaja koji su je ostvarivali u vremenima kad se za tu vjernost i umiralo i trpjelo - i to je neprijeporni kapital iznimno važan za cjelokupni hrvatski narod, ali i za sve europske narode i za Katoličku Crkvu u cjelini.

Stoga nije nimalo slučajno što je već u prvoj službenoj najavi pohoda Benedikta XVI. navedeno da Papa dolazi na grob blaženika i hrvatskoga mučenika kardinala Alojzija Stepinca. Upravo je bl. Stepinac simbol svih hrvatskih naraštaja koji su trpjeli za vjernost Kristu, Crkvi i Svetoj Stolici i upravo je Papino iskazivanje počasti tome hrvatskom blaženiku potvrda da sve trpljenje, zapravo pravo mučeništvo koje je pretrpio sam Stepinac i mnogi hrvatski katolici s njime, nije tek nešto što je tjeskobno, mučno i prošlo, već je junačko, slavno i ovjekovječeno kao nadahnuće - i to ne samo hrvatskim katolicima - za nove vjernosti u novim povijesnim okolnostima. Nije iznenađenje što se upravo pred Papin pohod i pred Papino iskazivanje počasti nadbiskupu Stepincu pojavila knjiga s tobožnjim »zapisima nadbiskupova čuvara« u Lepoglavi u kojima nepotpisani pravi, stvarni autor teksta pokušava uljepšati, retuširati, zapravo falsificirati sliku stvarnoga Stepinčeva trpljenja u lepoglavskom mučilištu. Pojava te knjige, koja nije slučajno odmah popularizirana u Jutarnjem listu, a nažalost i brojni drugi pokazatelji, otkrivaju da je 20 godina samostalnosti Hrvatske prekratko razdoblje da bi se objektivno pristupalo prošlosti hrvatskoga naroda i Crkve u tome narodu. Papin pohod u tom kontekstu iznimna je potpora istini koja će, apsolutno je sigurno, pobijediti i u Hrvatskoj.

Premda to nije bilo ni u kojem planu dok se pregovaralo o Papinu pohodu Hrvatskoj, haška presuda hrvatskim generalima 15. travnja - koja je, kao što je opće poznato, izazvala golemo jednodušno nezadovoljstvo, razočaranje i novu ranu većini pripadnika hrvatskoga naroda i Katoličke Crkve u Hrvatskoj - dala je još jednu novu dimenziju tom pastoralnom i državnom pohodu. Hrvatski nadbiskupi, članovi Stalnoga vijeća HBK-a, u svojoj poruci pred Papin pohod doslovno su istaknuli: »Sveti otac Benedikt XVI, poglavar Katoličke Crkve, vrhovni autoritet suvremenoga čovječanstva, dolazi nama Hrvatima u vremenu kad je povrijeđeno dostojanstvo našega naroda da bi nas ojačao u vjeri u Boga, apsolutnoga gospodara povijesti.« Premda nitko u Katoličkoj Crkvi u Hrvatskoj i ne pomišlja da bi papa Benedikt XVI. trebao javno zauzimati stav o toj nepravednoj prvostupanjskoj haškoj presudi, sam njegov dolazak u Hrvatsku potvrda je neokrnjenoga dostojanstva hrvatskoga naroda - bez obzira na presudu o tobožnjem »zajedničkom zločinačkom pothvatu« koji - koliko se to god pokušavalo kamuflirati - ipak neopravdano baca sjenu na sve hrvatske branitelje i na čitav hrvatski narod. U vremenu kad je dostojanstvo hrvatskoga naroda ranjeno, pohod i prijateljstvo najvećega moralnoga autoriteta suvremenoga čovječanstva, pape Benedikta XVI, melem je na tu ranu i novi snažni poticaj svim katoličkim vjernicima da prodube i učvrste svoju vjeru u Božju providnost, u samoga Boga, koji je jedini pravi gospodar povijesti na svim razinama. Služenje Petrova nasljednika kao onoga koji učvršćuje braću u vjeri - a pohod Benedikta XVI. upravo je to u prvome redu - u ovome povijesnom trenutku i hrvatskoga naroda i Crkve u Hrvatskoj novi je poticaj u Bogu utemeljenoj nadi da će hrvatski narod prevladati svoje unutarnje podjele, osloboditi se baštinjenih i novih okova zla te u zajednici svih naroda, velikih i malih, uživati poštovanje i zauzeti primjereno mjesto da bi svojim identitetom, svojim posebnostima, obogaćivao suvremeno čovječanstvo i razvijao se u pravome miru i dobrim odnosima sa svim narodima.

Ivan Miklenić
Glas Koncila