HDZ-ov pad - u novu vlast! 

U anketi IRI-ja, po kojoj je SDP neznatno pretekao HDZ, među lošim potezima Sanaderove Vlade na vrlo je visokom mjestu izručenje Gotovine. Sadašnjoj vlasti više ljudi zamjera to izručenje nego korupciju, izostanak borbe protiv korupcije i nebrigu za umirovljenike.

Kad se tome potezu pribroji potpun premijerov obrat u stavu o gospodarskom pojasu ili ribolovno-ekološkoj zoni na Jadranu, slučaj Glavaš, pakt s dijelom lijevo-liberalne javnosti koja sriče hvalospjeve premijeru, a sedamnaest godina sustavno blati HDZ i dr. Franju Tuđmana, zatim ustupci Europskoj uniji i njezinim članicama, prodaja ostatka banaka, velikih državnih tvrtki te nekretnina, forsiranje "prijateljskih odnosa" sa Srbijom u kojoj je službeno rehabilitirano četništvo, nemar za sudbinu Hrvata u BiH, podređivanje svekolike nacionalne politike ulasku u EU... - onda je 21,7 posto glasova, koliko je HDZ dobio u spomenutoj anketi, zapravo dobar rezultat. Utoliko više što je u istoj toj anketi Sanader, bez konkurencije, najnegativniji političar.

Tradicionalnim glasačima HDZ-a sve je nejasnije što je ta stranka ovakva kakvom ju je učinilo novo vodstvo. Zacijelo se podosta ispitanika u anketama opredjeljuje za tu stranku iz nekih drugih razloga a ne zato što im je njezina politika jasna. Toj zbunjenosti ne pridonosi samo činjenica da su najveći medijski protivnici dr. Franje Tuđmana istodobno najveći slavitelji dr. Ive Sanadera, nego i druga "protuslovlja".

Sanaderu su izrazito skloni mediji i novinari koji su izrazito neskloni Crkvi, Papi i temeljnim vrijednostima koje on zagovara. Također, on je osigurao apsolutnu ili relativnu neupitnost u dijelu javnosti za koji su upitni svi drugi dužnosnici Vlade i vladajuće stranke te cijela povijest HDZ-a, i koji svakodnevno proizvodi negativne mitove o Domovinskom ratu i vremenu Tuđmanove vlasti.

U svojoj političkoj praksi premijer se ne može pohvaliti zaštitom niti jednog nacionalnoga interesa koja bi njega i HDZ razlikovala od paralamentarnih lijevo-liberalnih stranaka. Ako su, uz to, sve gospodarske i socijalne nevolje ostale manje više iste kakve su bile prije povratka HDZ-a na vlast 2003. godine, čemu se ta stranka nada u budućnosti, pa tako i na ovogodišnjim izborima? Budući da je Sanader HDZ pretvorio u bezlični servis vlastitih ambicija, i u Europi i u Hrvatskoj trgovat će tom bezličnošću stranke i tim osobnim ambicijama.

Na idućim izborima neće biti apsolutnog pobjednika, pa bi o pobjedniku, to jest o koaliciji koja će vladati, mogla odlučivati Europska unija. To je bio i cilj koji se "detuđmanizacijom" ostvaruje već sedam godina. Kad je ta "detuđmanizacija" uspješno oduzela sve nacionalne odlike i HDZ-u, politička rivalstva i izbori izgubili su dramatičnost, te je gotovo svejedno tko će u Hrvatskoj biti na vlasti.

Ne samo da više nitko ne pruža otpor kolonizaciji Hrvatske, nego europski i svjetski gazde mogu birati stranke i koalicije po kriteriju servilnosti prema strancu i kriteriju sadizma prema vlastitoj zemlji i njezinim ljudima, pogotovo herojima. O bolnosti toga sadizma rječito govori podatak da je za ispitanike u IRI-jevoj anketi postupak prema Gotovini veći grijeh od korupcije. Ali ta diskvalifikacija HDZ-a u Hrvatskoj kvalifikacija je za Europu.

Sanader se zacijelo ponajviše uzda u odlučujuću ulogu koju bi poslije izbora imao ne broj glasova koje dobiju stranke nego ta poćudnost za Europu. To jest, u diktiranoj koaliciji mogao bi zadržati vlast upravo zato što mu opada potpora među biračima. Izručenje Gotovine, odustajanje od ZERP-a i drugi ustupci EU mogli bi biti HDZ-ov pad - u novu vlast.

Milan Ivkošić
Večerji list

{mxc}