Rušenje se ne može podržati

Dok je na političkoj sceni sve snažnije prisutna polarizacija svojstvena godini u kojoj slijede parlamentarni izbori, a na ulicama Zagreba i drugih gradova nastavljaju se prosvjedi pretežno mladih koje su mediji prozvali »fejsbukovcima«, ukupna politička situacija u Hrvatskoj postaje, čini se, providnija i shvatljivija. Svjetlo za bolje razumijevanje tih političkih događanja kao i za traženje dobrih rješenja neizravno je dao i kardinal Josip Bozanić u homiliji na misi o 9. obljetnici preminuća kardinala Franje Kuharića.

Nakon »gostovanja« čelnika političkih stranaka na Pantovčaku, postaje providnije da je uzavrelost političke scene tek još jedna u nizu »bura u čaši vode«, odnosno rivalstvo za zauzimanje što povoljnijeg predizbornog i izbornog položaja a da drugih bitnih razlika, ako se izuzme Hrvatska stranka prava, među političkim strankama zapravo i nema. Tako u pogledu ovoga povijesnog časa najaktualnijeg pitanja hrvatskih nacionalnih interesa da se što prije završe pregovori s Europskom Unijom medu političkim strankama, izuzevši Hrvatsku stranku prava, postoji zapravo konsenzus. No to za političare nije razlog da se još jednom ne bi očitovala želja, može se čak reći i žudnja, za očuvanje ili za zadobivanje vlasti, važnijom od svih gospodarskih, socijalnih i drugih problema hrvatskoga društva. Sva događanja na stranačko-političkoj sceni potvrđuju da je vrhovima političkih stranka, računajući sa završetkom pregovora s EU-om, jedino stvarno bitno tko će od njih imati vlast u Hrvatskoj, a za hrvatsko je društvo najvažnije i najhitnije da se uspostavi transparentna demokracija bez ikakvih povlastica za ikoje pojedince i interesne skupine, da ozdravi krivo usmjereno gospodarstvo da bi se mogli zaposliti svi koji znaju i hoće raditi i da se njeguje i razvija autentična hrvatska kultura. Nije li golema nevolja kad se tako snažno razlikuju prioriteti političara i hrvatskoga društva? Nisu li na mjestu riječi kardinala Bozanića: »Stoljetna nastojanja za ostvarivanje slobode našega naroda ne bi se smjela raspršiti u neodgovornosti. Dugo smo nosili čežnju da sami možemo graditi društvo u okviru države koja poštuje pravo i pravednost. Molimo i nastojimo da država ne dopusti da neodgovornost pogazi njezine institucije, a ujedno da institucije države ne zanemare svoj narod«!?

Još manje sluha za sadašnji povijesni trenutak pokazuju prosvjednici koji traže momentalnu ostavku sadašnje Vlade. Naime, nakon izmanipuliranog i nedopustivog, nasilničkog prosvjeda u Radićevoj ulici u subotu 26. veljače, prosvjedi »fejsbukovaca« poprimili su uglavnom civilizacijske i demokratske manire, a sasvim su legitimni i njihov verbalni zahtjev za momentalnu ostavku Vlade i ocjene koje iznose o pojedinim institucijama ili javnim osobama. Ipak potrebno je jasno reći da je zahtjev za momentalnu ostavku Vlade - ako se želi Hrvatska u zapadnom demokratskom okruženju - ovoga časa zapravo kratkovidan, čak štetan ili ti prosvjednici, svjesno ili nesvjesno, zapravo ne žele Hrvatsku u zapadnom demokratskom svijetu. Naime, mediji - koji te prosvjede često doživljavaju, podržavaju i propagiraju kao mesijanske - ipak ne uspijevaju artikulirati što ti prosvjednici, osim osporavanja i rušenja, zapravo nude. Nisu li opet na mjestu riječi kardinala Bozanića koje je on uputio vjernicima, a koje se zapravo tiču svih ljudi dobre volje u Hrvatskoj, kad je u spomenutoj homiliji rekao: »U današnjoj Hrvatskoj, velikom gradilištu, ništa dobroga ne može donijeti rušenje i prisila. Mi vjernici moramo biti svjesni svoje suodgovornosti za dobro svoga naroda i svoje države, ne možemo i ne smijemo slijediti one koji žele rušiti, koji žele prisiljavati i koji žele dati prednost svojim interesima pred općim dobrom čitave zajednice«!?

U sadašnjim mirnim prosvjedima u Zagrebu, koji su vrlo pomno režirani i organizirani, kako prenosi Globus, sudjeluje čak 14 različitih dosad uglavnom slabo poznatih ili nepoznatih udruga, pokreta i organizacija koji zastupaju vrlo različite, čak kontradiktorne i međusobno nekompatibilne, grupne interese i ciljeve, a slažu se tek u jednome: srušiti sada odmah sadašnju Vladu, pa je razumljivo da elementarna razboritost zahtijeva od dobronamjernih građana, kolikogod bili nezadovoljni i koliko im god sada bilo teško, da se ne priključuju prosvjednicima jer oni istjeruju tek svoje grupne interese, a nemaju pred očima opće dobro niti nude rješenja za pitanja koja muče mnoge sada nezadovoljne i u teškoćama. »Za svladavanje zala kao što su: prevladavanje osobnih i grupnih interesa nad općim dobrom, ograničavanje prostora stvarne slobode i jednakosti za sve građane, različiti oblici razaranja, rušenja, ekstremizma i anarhizma, prijeko je potrebna složna suradnja i dijalog svih strana« - upozorio je kardinal Bozanić, čije se riječi odnose i na nositelje vlasti, na političke stranke, ali i na prosvjednike i na sve ljude dobre volje.

Nije iznenađenje što se jedna od grupa iz redova tako ideološki i politički heterogenih prosvjednika uputila do zagrebačke katedrale i izvikivala antiklerikalne parole. Naime, ta je grupa tim svojim istupom samo javno artikulirala anticrkveni i antiklerikalni naboj koji živi u ostacima mentalnoga sklopa oblikovanoga 1945. godine i koji suptilno njeguju pojedini mediji. U zdravom pluralnom društvu mora biti mjesta i za zatočenike takvih uvjerenja, no problem nastaje kad se takva, kao i bilo koja druga ekstremistička uvjerenja promiču i populariziraju, jer to otkriva ne samo nezrelu demokraciju nego i antidemokratizam.

Ivan Miklenić
Glas Koncila