Iz Vjesnika prenosimo članak u kojem se podrobnije raspravljaju trenutne pozicije i taktika za izbore dviju najjačih stranaka što su dio sadašnje vladajuće koalicije. „Veliki dio javnosti smatra da je predizborna koalicija HDZ-a i HSS-a već gotova stvar“ – piše autor teksta, i podrobnije analizira razne aspekte zajedničkoga izlaska na izbore ovih dviju stranaka. Autor u suštini kreće od ideje da HDZ i HSS mogu ostati na vlasti i bez ozbiljnije promjene dosadašnje politike, a tu ideju zasigurno dijele i mnogi u HDZ-u i HSS-u što je čini dodatno politički relevantnom.(mm)

HDZ i HSS - polako, ali sigurno

Stanka u radu Hrvatskog sabora potrajat će još desetak dana pa mnogi političari koriste priliku za produljeni odmor i prikupljanje snaga za napornu i uzbudljivu izbornu godinu. Prva polovica siječnja u stranačkom životu stoga je uglavnom protekla mirno, tek uz povremene polemike između vladajućih i oporbe, koje bi već idućeg dana pale u zaborav.

Konferencije za novinare na kojima su se stranke, uglavnom na lokalnim razinama, prepucavale i međusobno optuživale po važnosti je zasjenio sastanak čelništva HDZ-a i HSS-a održan u utorak u HDZ-ovoj središnjici, upravo na treću godišnjicu konstituiranja vlasti pod vodstvom tih dviju stranaka. Termin i mjesto susreta bili su nepoznati medijima sve dok im nije poslano šturo službeno priopćenje, no kad su stranke u pitanju radilo se o najbitnijem događaju u još uvijek novoj godini, jer to znači da su i u vladajućim strankama napokon počeli razgovori o zajedničkom izlasku na parlamentarne izbore. Zasad je još rano prognozirati kakav će biti ishod stranačkih dogovora, ali najvažnije je da je učinjen prvi korak.

Naime, susreti vodstava HDZ-a i HSS-a u širem sastavu održavaju se relativno rijetko, a u nizu tema koje su bile na dnevnom redu, od završetka pregovora do borbe protiv korupcije i gospodarskog oporavka, nije mogla biti zaobiđena ni suradnja na izborima. Veliki dio javnosti smatra da je predizborna koalicija HDZ-a i HSS-a već gotova stvar, budući da se radi o dvije svjetonazorski bliske stranke, koje su obje članice Europske pučke stranke, a bez većih problema protječe i njihovo prvo koalicijsko partnerstvo. Osim toga, HDZ i HSS na koaliciju tjera i njihova konkurencija na lijevom centru koja se udružuje još od srpnja 2009.

Ako su čelnici SDP-a, HNS-a, IDS-a i HSU-a u studenom 2010. potpisali programsku izjavu pod nazivom Savez za promjene, za očekivati je da će i prvi ljudi HDZ-a i HSS-a u skorije vrijeme potpisati dokument koji bi također građanima obećavao nužne reformske zahvate u idućem mandatu, ali uz zadržavanje sadašnje vladajuće garniture. U izbornoj godini riječ »promjena« u prvom redu asocira na promjenu vlasti pa tako i Savez za promjene prije svega šalje poruku da je vrijeme da oporba preuzme upravljanje Hrvatskom, a tek zatim skreće pozornost na ono što treba mijenjati kako bi Hrvatska bila bolja i naprednija. Vladajući stoga trebaju biti oprezni kad govore da je važno mijenjati mnoge stvari u svim područjima života, jer im iz oporbe uvijek mogu spremno odgovoriti da će najvažnija promjena koju Hrvatska treba i očekuje biti odlazak vladajućih u oporbu. Ako će se takva poruka ponavljati dovoljno često, stvorit će se povoljna atmosfera za smjenu vlasti krajem 2011. kad se očekuju izbori. Tako barem smatraju u oporbi, gdje mnogi priželjkuju da im vlast padne u ruke kao zrela kruška, što znači bez suviše truda, jer računaju da je HDZ toliko oslabljen i kompromitiran da mu ne mogu pomoći kadrovska osvježavanja, a pogotovo ne koaliranje s HSS-om. Štoviše, u oporbi HDZ-ove partnere smatraju odgovornima što svojim glasovima u Saboru održavaju vlast na životu, tako da nimalo ne štede ni svjetonazorski im bliski SDSS, a kamoli HSS.

HDZ i HSS se, međutim, ne smiju i ne trebaju suviše osvrtati na mišljenje oporbe, kao što se ni oporba nije dala smesti podrugljivim komentarima vladajućih kojima su pratili okupljanja oporbenih čelnika na neformalnim druženjima po prestižnim restoranima. Radi vlastitog interesa, HDZ i HSS trebaju nastaviti razgovore o zajedničkom izlasku na izbore i formuliranju zajedničkog programa, jer time šalju poruku da itekako imaju snage i sposobnosti voditi Hrvatsku i u iduće četiri godine. U protivnom, ako će i HDZ i HSS čekati raspisivanje izbora kako bi dogovorili svoju izbornu strategiju, to će se tumačiti kao dokaz da su se pomirili s porazom i da na izbore izlaze pod geslom - »važno je sudjelovati«. Osim toga, odugovlačenje s početkom ozbiljnih pregovora i donošenjem konačne odluke o tome hoće li na izbore zajedno ili samostalno stvorit će dojam da se raspisivanje izbora planira što je moguće bliže krajnjem roku, koji istječe 11. ožujka 2012. Kasniji datum izbora također bi otvorio sumnje u optimizam vladajućih koji bi se suočili s kritikama da koriste svaku mogućnost kako bi se što dulje zadržali na vlasti.

HDZ je ranijih godina izbore doživljavao kao utrku na sto metara, a ne kao maraton i stoga se njegova izborna taktika uz ostalo svodila na izbjegavanje preuranjenog ulaska u kampanju koji je karakterizirao oporbu. Računica HDZ-a bila je da će oporbene stranke u trenutku službenog početka kampanje ispucati svoje glavne adute te iscrpiti i energiju i financijska sredstva i time biti slabiji u odnosu na HDZ. Takav pristup se na izborima 2007. pokazao uspješnim, makar je izborni rezultat između HDZ-a i SDP-a bio tijesan. No, posljednji predsjednički izbori pokazali su da je raniji ulazak u kampanju prednost.

Ivo Josipović je još od početka 2009., kad je tek najavio moguću kandidaturu, u anketama bio među favoritima i u konačnici pobijedio. HDZ je svog kandidata Andriju Hebranga odabrao relativno rano, gotovo pola godine prije izbora, ali bez uspjeha. Hebranga je, međutim, od uspjeha najviše udaljila činjenica da su mu glavni konkurenti bili kandidati slične političke orijentacije, kao i to što je za kandidata izabran odlukom odlazećeg stranačkog vođe Ive Sanadera, bez ikakve ranije unutarstranačke rasprave, a kamoli na nekakvim konzultacijama unutar koalicije. Na Hebrangovom slučaju HDZ je najbolnije iskusio što znači ulaziti u izbore nepripremljen, pa su dugotrajni pregovori s HSS-om i drugim mogućim koalicijskim partnerima u svakom slučaju bolji nego da se sav posao odradi na brzinu i u trenutku kad se većina građana već opredijelila.

I dok su HDZ i HSS tek u inicijalnoj fazi stvaranja predizbornog saveza, kod oporbe su stvari toliko uznapredovale da se zajednički nastup na izborima uglavnom više ne dovodi u pitanje, iako se kalkulira i s drugačijim opcijama. U takvim okolnostima u oporbi su se već kao tema počele nametati kadrovske križaljke i podjela dužnosti u budućoj vladi. U HNS-u traže da se javnosti počnu prezentirati ne samo njene prve odluke, nego i da se dogovore barem neka od glavnih mjesta u novoj vlasti, kako bi se znalo tko će biti odgovoran za koje područje. Predsjednik HNS-a Radimir Čačić ovog je tjedna u Zadru opširno govorio o gospodarskim pitanjima, najavio gospodarski rast od najmanje šest posto, otvaranje na desetke tisuća novih radnih mjesta, lakšu otplatu državnog duga te investicijski ciklus u energetici, turizmu, infrastrukturi, vodnom gospodarstvu i ekologiji. Čačić je u velikoj mjeri ponovio ono što govori i premijerka Jadranka Kosor kada najavljuje provedbu 30 investicijskih projekata, ali poručio je da te poslove trebaju realizirati oni koji to znaju, što ova vlada, prema njegovu mišljenju, nije.

To se, međutim, može protumačiti i kao poruka SDP-u koji zasad odbija preuranjene razgovore o kadrovskim pitanjima, jer i oporbena koalicija u svojim redovima ima one koji su sposobniji preuzeti odgovornost za gospodarstvo i one koji to nisu. Drugim riječima, ako se oporba građanima predstavlja kao vjerodostojna alternativa vlasti predvođenoj HDZ-om, treba predstaviti svoje uzdanice, pogotovo u trenutku kad je Vlada ojačana kvalitetnim i stručnim članovima. U protivnom, krene li Vlada ofenzivno u provedbu barem dijela investicijskih projekata i naiđe li to na povoljan odjek u javnosti, oporbi će preostati tek da bude nijemi svjedok buđenja hrvatskog gospodarstva. U tom slučaju, neće moći politički kapitalizirati činjenicu da je počeo izlazak Hrvatske iz krize, dok će HDZ i HSS upravo na tome moći graditi svoju buduću platformu.

Budu li u Hrvatskoj do održavanja izbora svi najvažniji trendovi pozitivni, i na gospodarskom polju, a posebno kad je u pitanju završetak procesa ulaska u EU, to će biti vjetar u leđa HDZ-u i HSS-u i tada bi za uspjeh na izborima moglo biti potpuno svejedno tko je ranije krenuo u predizborno okupljanje.

Marijan Lipovac
Vjesnik