Što je najpotrebnije u 2011. godini

Puno je toga što bi gotovo svi članovi suvremenoga hrvatskog društva i hrvatskog naroda na početku 2011. godine željeli da se u Hrvatskoj promijeni nabolje, i te su želje ne samo opravdane nego i potrebne. Nemirenje sa sadašnjim poteškoćama, problemima, neriješenostima i nedefiniranostima u svim segmentima života i djelovanja suvremenoga društva doista je prijeko potrebno jer je ono ne samo znak određenoga nezadovoljstva nego i nade i vjere u mogućnost promjena. U svijesti o nužnosti određenih promjena ništa se ne može stvarno promijeniti bez samopouzdanja i bez spremnosti na djelovanje, pa i na požrtvovnost, kako na osobnoj tako i na svim institucionalnim razinama. Da bi u Hrvatskoj stvarno došlo do promjena nabolje, medu brojnim kvalitetama nužnim za dobro funkcioniranje ljudske zajednice, u sadašnjim okolnostima, čini se, apsolutni prioritet trebalo bi dati odgovornosti.

Nije potrebno tumačiti da na osobnoj razini bez odgovornosti nije moguće postići trajniji uspjeh, ostvariti plemenite ljudske ciljeve, pa je očito da bi dobro došlo puno više odgoja i samoodgoja za odgovornost, za odgovorno ponašanje. Posljedice osobne ne odgovornosti često se nikada ne mogu više ispraviti niti nadoknaditi, a katkad joj je jedini lijek samo još viši stupanj življene odgovornosti. Kad bi na razini osobnoga života prevladala odgovornost, neizmjerno bi bilo manje patnje i zla, bilo u obliku zloporabe moći, sredstava i ljudi, bilo u obliku zadovoljenja nezakonitih i neetičnih interesa, te bi u suvremenom hrvatskom društvu jamačno krenulo nabolje, i to relativno brzo, snažno i uspješno.

Naime, osobna odgovornost svakoga hrvatskog građanina bit će na svim razinama društvenoga života višestruko testirana u 2011. godini, a sasvim posebno na političkom području. Naime, kako sada stvari stoje, svakoga hrvatskog građanina s pravom glasa u novoj godini očekuje izlazak na referendum na kojem će se trebati izjasniti je li po osobnom uvjerenju za Republiku Hrvatsku bolje da pristupi Europskoj Uniji ili je bolje da ostane izvan Europske Unije. Svaka odluka koja će biti prihvaćena većinski na tom izjašnjavanju, imat će sudbinske, dalekosežne i, može se reći, dramatične posljedice za Hrvatsku i sve njezine građane. Jedino odgovorno postupanje na osobnoj razini pred izazovom toga sudbinski važnoga odlučivanja je najprije osobno sudjelovanje u tom odlučivanju, a zatim i zauzimanje osobnoga stava. Dok se lako odlučiti za sudjelovanje na referendumu, puno je zahtjevnije zauzeti odgovorno svoj stav o (ne)pristupanju Hrvatske EU-u. Da bi se pred tim izazovom moglo postupiti odgovorno, nužno je doći do istinitih uvida, do poznavanja svih prednosti i nedostataka svakog od mogućih stavova, sve odvagnuti i po savjesti donijeti osobnu odluku.

Premda nije nužno, ali ne može se sasvim ni isključiti mogućnost da u Hrvatskoj 2011. budu i parlamentarni izbori, pa svakoga hrvatskog građanina s pravom glasa u novoj godini očekuje zahtjev da bolje nego ikada dosada prouči hrvatsku političku scenu, političke stranke i pokrete, političare i njihove (ne)doraslosti za odgovorno upravljanje državom. Odgovorno ponašanje glede predstojećih parlamentarnih izbora, bez obzira bili oni u 2011. ili početkom 2012, počinje odlukom da se na tim izborima sudjeluje, a da bi sudjelovanje bilo plodno i korisno za boljitak svih hrvatskih građana, nužno je proučiti sve kandidate i vjerodostojnost njihovih obećanja te opet po svojoj savjesti zauzeti svoj odgovorni stav. Štoviše, u sadašnjim okolnostima nužno je razmotriti i pitanje većega osobnog političkog angažmana nego što je to izlazak na izbore. Dosadašnja gotovo 50-postotna apstinencija na parlamentarnim izborima, kao i odustajanje od snažnijeg političkog angažmana, očiti je primjer neodgovornog postupanja, pa za sadašnje stanje u Hrvatskoj snose veliku odgovornost upravo oni koji su bojkotirali izbore.

Nije potrebno posebno upozoravati na manjak odgovornosti na institucionalnoj razini u Hrvatskoj, jer posljedice mnogih pogrešnih, čak kriminalnih ili propuštenih, tj. nedonesenih odluka na toj razini osjeća većina hrvatskih građana i pripadnika hrvatskoga naroda. Godina 2011. Bit će višestruki veliki test političke volje i hrabrosti, ali i časnosti i stvarnoga služenja općemu dobru, mnogih institucija, osobito države, koja ponajprije zavisi o (ne)odgovornosti ljudi kojima je povjereno upravljanje. Nije riječ samo o političkoj odgovornosti, koja se često svodi na poslušništvo ili na političku podobnost odnosno vjernost političkoj liniji, već je riječ o stvarnoj odgovornosti u služenju općemu dobru bez ikakvih pristranosti, pogodovanja partikularnim ili tzv. maglovitim globalnim interesima. Vlada je dužna iskazati odgovornost ne samo čišćenjem i onemogućavanjem zloporaba proračunskih sredstava nego i stvaranjem optimalnih uvjeta za gospodarstvo, za obnovu proizvodnje i za spašavanje od propasti hrvatskoga sela, kao i stabiliziranjem politike koja poštuje i ostvaruje političke i opće ciljeve hrvatskoga naroda i svih hrvatskih građana. Sve državne institucije morale bi u 2011. iskazati puno više odgovornosti u svom djelokrugu, i to ostvarivanjem i branjenjem legalnih i legitimnih hrvatskih nacionalnih interesa te produbljivanjem jedinstva, ravnopravnosti, pravde i slobode svih hrvatskih građana. Obnova odgovornosti u znatno većem stupnju, na osobnoj i institucionalnoj razini, dohvatljiv je cilj, a ne bude li on ostvaren 2011, bit će još jedna izgubljena godina.

Ivan Miklenić
Glas Koncila