Čas je uklanjanja tumora

Došao je trenutak da Hrvatska vlada mora prijeći svojevrsni Rubikon i presjeći dosadašnja pogodovanja moćnim interesnim skupinama i pojedincima te na taj način otvoriti nove i stvarne mogućnosti oživljavanja hrvatskoga gospodarstva. Hrvatska vlada, nakon što je prebrodila u kratkom vremenu dosta izazovnih i kritičnih političkih situacija, sada, bez ikakva odlaganja, mora smoći snage i početi uvoditi red koji će omogućiti oživljavanje proizvodnje, obvezati na plaćanje dugova u razumno kratkom roku, onemogućiti postojeće nedopustive i tržišnoj privredi posve neprimjerene monopole te spriječiti onaj uvoz koji izravno uništava domaću proizvodnju.

Sadašnja Hrvatska vlada naprosto mora biti sposobna na te nužne i ljekovite poteze jer je iz najnovijih kušnja na kojima je bila izišla snažnija, a očekivanja javnosti veća su nego ikada. Naime, Vlada je izišla kao pobjednik iz politički nepotrebnoga saborskog provjeravanja o povjerenju zastupnika, a što je očitovalo stanovitu nezrelost, agresivnost i nestrpljivost sadašnje oporbe za koju to sigurno znači gubitak na popularnosti u najširoj javnosti, odnosno u biračkom tijelu. Sadašnja Vlada također je nadigrala svoje političke protivnike ranim i neupitnim donošenjem državnog proračuna za 2011. godinu te si je i na taj način pribavila zavjetrinu koja joj omogućuje da se suoči sa stvarnim gospodarskim problemima. Politički je Vlada također nadigrala sindikate koji su se razmetali velikim prijetnjama da bi na kraju realnu političku težinu brojnih potpisa koje su prikupili preusmjerili sa svoga izvornog, socijalnog područja na čisto političko. Vlada je tom pobjedom ne samo »kupila« socijalni mir za neko vrijeme nego je ipak popustila da referendum u dogledno vrijeme kao stvarni demokratski institut bude moguć odnosno ostvariv i u Hrvatskoj. Povezujući datum toga referenduma s referendumom za (ne)pristupanje Hrvatske Europskoj Uniji, Vlada je ne samo uštedjela znatna financijska sredstva potrebna za provedbu referenduma nego i lukavo ponudila biračima još jedan motiv za sudjelovanje na tom referendumu.

Bez sumnje otegotna je okolnost što sadašnja Vlada nužno trpi od javnosti skrivenog unutarnjeg razračunavanja koje se događa u HDZ-u, plod čega su puni mediji kojekakvih optužaba i afera, a koje se često neprimjereno prikazuje kao borba protiv korupcije. Ta pojava da se baš iz samoga HDZ-a u političkim frakcijskim borbama ruši ne samo ugled nego i sama stranka nipošto nije nova, ali je važna jer se ona ne tiče samo sudbine jedne od političkih stranka nego i Vlade i cijele zemlje. Baš zato što u takvim frakcijskim borbama nikada nije sigurno da su oni koji uspijevaju eliminirati svoje protivnike bolji ili pošteniji, i vodstvo stranke i Vlada moraju se očistiti ne samo od onih koji sudjeluju u tim frakcijskim borbama nego i od onih koji su bilo u stranci bilo u Vladi eksponenti ekstremno pohlepnih i sebičnih interesnih skupina koje tvore svojevrsnu državu u državi. Pritom ne smije biti na prvom mjestu niti najvažnija politička stranka nego mora biti najvažnija Hrvatska, ozdravljenje i politike i gospodarstva. Ujedno ta unutarstranačka frakcijska borba mora biti razlogom da se Vlada očisti od svih »igrača« raznih interesnih skupina i da nastavi nepopustljivu i neselektivnu borbu protiv društvenog tumora - korupcije.

Boljim političkim analitičarima poznato je koliko je Hrvatska vlada poprište intenzivnih sukoba interesa i da su pojedina ministarstva odavna pretežno prestala služiti općemu dobru. Poznato je da postoje privatne moćne tvrtke koje zlorabe sredstva iz državnog proračuna, i to na takav način da pri tome izravno čak uništavaju domaću proizvodnju. Hrvatska, čini se, i nema ministarstva gospodarstva, jer ono na te pojave šuti, ništa ne poduzima, pa treba postaviti pitanje nije li i ono u službi tih moćnika koji de facto razaraju hrvatsko gospodarstvo. Vrlo je znakovito da ti moćnici odnosno tvrtke nikad ne dođu na red u medijima, štoviše upravo ih se promovira i propagira, a oni, imajući na umu samo svoje financijske interese, doslovno guše i onemogućuju domaću proizvodnju ili plasman onoga što se u Hrvatskoj proizvede.

Baš u takvim okolnostima na potezu je sadašnja Hrvatska vlada kojoj ohrabrenje za prave poteze može biti i konačni 0,2-postotni rast BDP-a u trećem tromjesečju, a još više ohrabrenje joj treba biti očevidno očekivanje cjelokupne hrvatske javnosti koja je sve svjesnija da više nema vremena za ikakvo odgađanje uklanjanja tumora koji razaraju ne samo hrvatsko gospodarstvo nego i Hrvatsku. Dosta je višegodišnjih političkih igara s poljoprivrednom proizvodnjom i nemogućnošću plasmana, dosta je nevjerojatnih igara sa sudbinom brodogradilišta, sa sudbinom vrijednih tvrtka i zemljišta, dosta je s odustajanjem od jake hrvatske banke koja bi, za razliku od postojećih, vodila računa o hrvatskim nacionalnim interesima. Nitko u svijetu, ni Europska Unija, ne može niti želi Hrvatskoj diktirati ili zapovijedati da ne uvede red u ta svoja sudbinski važna područja, usprkos tomu što svjetske sile i Europska Unija imaju svoje interese i vrše svoje pritiske, pa svako odustajanje od toga uvođenja reda znači nenužno i nepotrebno prihvaćanje podaništva i svojevrsnu izdaju hrvatskih nacionalnih interesa. Hrvatska vlada upravo u ovom povijesnom trenutku mora postati stvarna vlada, mora iskoristiti kompetencije države te pravnom regulativom izliječiti sve dosadašnje opasne društvene nabujale tumore i odlučno spriječiti da se ikada više pojave. Aktualna kriza za taj odlučni zaokret upravo je idealno doba, i oni u Vladi koji žele stvarno dobro hrvatskoj naciji sada su na potezu.

Ivan Miklenić
Glas Koncila